Foto: Miloš Tesić
Udarac koji je nanesen Evropskom parlamentu i svim demokratskim institucijama, u ime oružane obrane demokracije, nešto je najakrobatičnije i najfarsičnije što su Evropljani doživjeli. Počev od toga, može se samo predviđati politički raspadanje Starog kontinenta. U to će se naime pretvoriti „ponovno naoružavanje”, što ga hvali i nameće vodstvo u Bruxellesu, a imaju ga snositi narodi, bespomoćni, u nevjerici, još uvijek nesvjesni vrlo visoke cijene koju će morati platiti. Ovako treba tumačiti „kraj iluzija“, tužno i prijeteće upozorenje koje je lansirala Ursula von der Leyen: zavaravali smo se, griješili smo zbog naivnosti, ne zato što smo vjerovali u politiku čija je zadaća nadvladati grubu silu nasilja, već zato što smo vjerovali da i vodstvo radi za učinkovitu političku i institucionalnu uniju našeg kontinenta. A događa se suprotno. Podižu zastavu ponovnog naoružavanja, gaze, čak i na ulicama, ideju Evrope i projekt unije, odnosno zajedničkog života i mira.
Svaka će pojedina europska država biti izručena vlastitom ponovnom naoružavanju i izvanrednom stanju. Pražnjenje demokracije bit će popraćeno ogromnom neravnotežom između različitih država i stoga opasnom nestabilnošću. Na koje resurse trebaju računati najzaduženije i ekonomski najslabije države, od Italije do Grčke, od Irske do Hrvatske? Naprotiv, to će značiti novu veliku šansu za Njemačku.
Zeitenwende je čarobna riječ koja se nametnula u njemačkoj raspravi nakon što ju je kancelar Olaf Scholz uveo u svom govoru u Bundestagu 27. februara 2022. „Epohalni zaokret” je vrijeme za novi početak koji ozakonjuje povratak Njemačke u povijest. Gospodarica sebe same, suverena, oslobođena starih evropskih tereta, sposobna uzdignute glave gledati vlastitu sudbinu i upraviti se na neprijatelje, od Putinove Rusije do Trumpove Amerike, Njemačka nije slučajno odmah zapljeskala ponovnom naoružavanju. Danas je na redu Friedrich Merz koji se, tek izabran, sprema izvanrednim stanjem zadati smrtonosni udarac toj ionako teškoj demokraciji, izvanrednim stanjem koje će nastupiti sljedećih dana. Neće biti većine u novom sazivu Parlamenta (Bundestag). U dramatičnom ubrzanju, stari Bundestag, koji zapravo nema legitimitet, bit će stoga natjeran na glasanje uz neviđenu količinu forsiranja. Past će tabu „dužničke kočnice”, te civilne religije Savezne Republike, ali prije svega past će oni tabui koji su nakon 1945. tjerali Njemačku na kritičku distancu od svoje prošlosti kako bi postala Evropa, kako bi pokušala biti pokretačka snaga nove političke formacije. Nakon što je ta „iluzija” nestala, dok nam se govori da je Evropa bila samo utopija, Njemačka se vraća sebi, ponovno ulazi u povijest kao autonomni protagonist, te se entuzijastično i ponosno laća – konačno! – vlastitog oružja. Više od 500 milijardi bit će uloženo u sljedećem desetljeću za najkolosalnije ponovno naoružavanje u njemačkoj povijesti od 1945. Od automobila do tenka kratak je korak. Merzov riskantni plan mogao bi biti protuustavan – a kancelar naporno radi kako bi zaobišao tu prepreku. No, čini se da sve to nema nikakvu važnost pred konstitucijom novog – i drevnog! – političkog subjekta: Velika Njemačka Velikog Ponovnog naoružavanja.
Što će biti s Evropom nakon ovog Zeitenwende? Pitaju li se to one stranke koje su dale zeleno svjetlo prevratničkom i rušilačkom planu Ursule von der Leyen na izvanrednom Evropskom vijeću? Suverenitet naoružanja nije korak prema evropskoj obrani, kako neki tvrde. Naprotiv, radi se o strmoglavoj i katastrofalnoj utrci prema konačnom, nepopravljivom raspadanju Evrope, gdje će u geografskom i političkom središtu biti Njemačka pod oružjem – danas predvođena Merzom, sutra možda vođom AfD-a. Zaista je teško povjerovati da to znači veću sigurnost za evropske narode, ponovno predane najbrutalnijem i najnemilosrdnijem militarizmu njihovih vođa. Unija je rođena da to izbjegne. I ako ima država, poput Italije, u kojima je javno mnijenje i dalje kritično i pokazuje da još uvijek ima antitijela protiv ratnog huškanja, Njemačka je umjesto toga sklona toj „kulturi rata“ koja je, privremeno uklonjena samo nakratko, sada ponovno popularna i eksplodira posvuda, čak i u akademijama, na univerzitetima, ondje gdje bi se očekivao neki otpor.
Preveo s talijanskog Mario Kopić
