Baš kao da je u Sarajevo banuo uoči 1. travnja, Međunarodnog dana šale, a ne u predvečerje 1. ožujka, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, Dragan je Čović u nedjelju na sesiji Kruga 99 ispalio – vjerujte bez šale! – kako je opasno igrati se tezom o trećem entitetu. Riječ je, naime, o onome istom gospodinu koji u listopadu, još jednom povijesnom, 2010. godine, čim su prebrojani glasački listići svekolikoj Bosni i Hercegovini poslao pozdrav iz stolnoga grada Mostara; I ne samo stolnog nego i glavnog grada hrvatskog entiteta, kojega je stožernik Dragan, doduše, gdjekad znao kriti iza četiri federalne jedinice (od kojih bi jedna bila distrikt Sarajevo, pa je onda jasno što bi bio svaki od entiteta) – a u izbornoj kampanji njegovim pravim imenom. Onako, dakle, kako je zagalamio s Neretve hladne slaveći hadezeovsku izbornu pobjedu. Slijedom čega se po Hercegovini ljutoj uveliko gangalo: Evo, zore, evo dana / evo, Čovića i Bobana! Mate, a ne Rafaela, doduše!
Jasno, krugaši su više-manje vremešni, ali to ne mora nužno značiti i senilni, pa, dakako, nisu zaboravili što je hadezeovski čelnik govorio još prije samo nekoliko mjeseci. S nevjericom su ga zato slušali. Ali, Sarajevo je jedan gostoljubiv grad, osobito kada se sprema da proslavi državni praznik, pa ni visokome gostu iz nesuđenog entiteta nisu naročito zamjerili što ih je uvjeravao da nipošto ne vjeruju svojim ušima, već samo svome (?!) Draganu.
Uostalom, komu ne bi omilio, kad je, eno, obećao da će po Hercegovini, stolnome Mostaru i razvaljenom Stocu, osobito, ukinuti ulice što nose imena jura i bobana. Samo da skupi dovoljno snage.
Ivi Bancu, međutim, nije Dan nezavisnosti, čak niti neovisnosti, pa je sa zagrebačke distance mogao, bez naročita obzira, analizirati hrvatske i srpske odličnike u BiH. Jasno, već otprije nam je znano što taj povjesničar misli o paktu eresovskoga vožda i (umalo…) croentitetskog bana (ili, što li već…). Ukratko, to savezništvo Banac naziva – neprirodnim. Uzgred, nije (bio) oduševljen ni Josipovićevim i Tadićevim bratstvom-jedinstvom, temeljem kojega je i drugar Mile postao dobar drug i dobar česti domaćin drugu Ivi. Ali, podsjećati na to dok se zbog slučaja Purda, u Hrvatskoj događa narod, značilo bi likovati nad tuđom nesrećom. Što nam, dakako, nije namjera.
No, ni ovom prigodom profesor, a oglasio se na jednom portalu baš kada se Čović spremao na službeni put u glavni grad svoje domovine – BiH (da ne bude zabune), nije promijenio mišljenje o Miloradu Dodiku. Promoviran je, podsjeća, kao mezimac tzv. međunarodne zajednice kao alternativa SDS-u, pa je, kao tzv. socijaldemokrat preuzeo barjak nacionalizma i postao karadžićevac No 1. Ali bez Karadžićevih repova. S druge strane, tvrdi Banac, Čović njeguje sve naslijeđene repove. A o jednom od njih, vidjeli smo, pričalo se i na Krugu 99, te smo doznali kako nema (još) hrabrosti čak ni da skine table na kojima se koče imena poraženih ustaških zlikovaca.
Međutim, to što danas u, lokacija nije nevažna, Sarajevu, tvrdi kako je već i samo spominjanje trećeg entiteta igranje s vatrom, ne znači da je izgubio hrabrost. Naprosto, Čović nikada nije niti vjerovao kako je hrvatska federalna jedinica ostvariva. Taj je fantomski entitet odigrao svoju predizbornu ulogu i zato ga stožernik sada mirno sprema u povijesnu ropotarnicu. Jasno je to i njegovu banjolučkom pajdašu, pa ga ni on više ne nutka mostarskome savezniku.
No, prvi Hrvat ispod Dodika u Srpskoj – Emil Vlajki, baš kao da se tek probudio, zaziva referendum na kojemu bi se Hrvati izjasnili o konstituiranju svoga entiteta. I to u granicama nekadašnje Herceg-Bosne. Na što Čović, iako Vlajkija drži autentičnim Hrvatom, još nije reagirao. Što, zapravo, i ne čudi – jer mu taj spin nakon listopada više ne treba. Ali, zašto šuti prvi iznad Vlajkija? Nije valjda Dodik zaboravio kako je Bobanov entitet uključivao Derventu, Bosanski Šamac i Bosanski Brod gdje danas hrvatskog življa ima malo ili nikako?! A možda slavi Dan nezavisnosti, pa nema kad.
