U Hambarinama kod Prijedora, osim dva mezara oca i majke i prazne kuće odavno ohlađenih zidova, ja nemam nikoga osim sestre u Zagrebu, koja povremeno dolazi da kuću provjetri. A ja daleko od Bosne, ali svaki dan u mislima u njoj, u ljeti vrelom a zimi ledenom Čikagu bavim se grijanjem i hlađenjem uglavnom američkih kuća. Kažu da sam vrlo uspješan u tome.
Svakodnevno pratim šta se dešava u Bosni. Kako se u njoj i dalje iživljavaju neki nedobronamjerni i politički nezreli ljudi nad nedužnim stanovništvom potpuno preplašenim ratom koji neminovno svima kuca na vrata Bosne! Niko ništa ne čini da se to ne desi! Nego naprotiv! Ona narodna dogovor kuću gradi ne stanuje u glavama onih koji vode Bosnu i Hercegovinu, nego se dešavaju stalni sukobi s politikom svako na svoju stranu! Onako kako se nikada u Bosni živjelo nije! Mi Krajišnici smo je kroz vjekove branili kao cjelovitu, da bi je ovi danas u Sarajevu međusobno komadali i dijelili! To je sada najviše prisutno u čitavoj Bosni i Hercegovini! Ja koji živim u Americi hoću upravo sada, poslije svega, da se vratim u Bosnu i Hercegovinu sa suprugom, kćerkom i sinom, i da svima glasno kažem:
– Okanite se ćorava posla i ne očekujte od Amerike da će vam pomoći! Bosna i Hercegovina nije više njihov nikakav nacionalni interes. Sada se oni bave svojim jadom i bijedom. Bosna i Hercegovina im je zadnja rupa na svirali! Ono što je Bosnu i Hercegovinu krasilo kroz vjekove jest zajedništvo, koje je sada dovedeno u pitanje. Zato oni dolaze sa Zapada da nas uče nešto kroz šta smo mi davno prošli! I umjesto da oni uče od nas, oni dolaze da nas podučavaju da je crveno topla a plavo hladna voda! Rade to s razlogom, jer oni koji vode našu zemlju ne pokazuju im da to znaju! Ne zna se ko je gori od tih naših – oni koji je brane ili oni koji negiraju Bosnu i Hercegovinu. Zlo koje nam svakodnevno jednako dolazi i preko Drine i preko Save njihov je zajednički projekt „DA BiH NIKADA NE PROFUNKCIONIŠE KAO DRŽAVA!“
Građanska Bosna i Hercegovina za Srbe i Hrvate u BiH znači muslimansko-bošnjačka! To je danas taj začarani krug u kome se Bosna i Hercegovina nalazi! A je li to pošteno prema većinskom narodu koji je za Bosnu i Hercegovinu, ovakvu kakva je danas, prolio najviše krvi? Naravno da nije! Bez obzira na to ko ih je u to uveo i uz koje počinjene greške onih koji su ih u ratu vodili! Mi razumni moramo priznati, ako smo ljudi, da je njihova žrtva bila najveća jer rezervne domovine nemaju, za razliku od ostalih naroda koji žive u Bosni i Hercegovini!
Kako Amerika gleda danas na to? Gaza za sve u Bosni treba biti najbolji primjer koji pokazuje njihovu dioptriju pogleda prema Bosni i Hercegovini! Danas Gaza, a ako iz toga ništa ne naučimo sutra će biti sigurno Bosna i Hercegovina!? To je politika Amerike! Sruši da bi imao šta ponovo graditi! Moramo sve učiniti da nam oni ne pomažu! Sve će nam uzeti, a ništa zauzvrat dati! Moramo se okrenuti jedni drugima i zajednički rješavati svoje probleme koje su nam drugi nametnuli! Mi koji smo platili vrlo visoku cijenu u logorima Omarske, Keraterma i Manjače, na stratištima Hrastove glavice, Korićanskih stijena, Tomašice i desetinama još neotkrivenih jama imamo najviše moralnog kredibiliteta zahtijevati to od svih, pogotovo od onih čiji su sunarodnjaci nama nedužnima zlo činili! Ne tražimo ništa više nego samo priznanje i tako pomirenje kao uvjet uvjeta za daljnji život na tim prostorima u budućnosti! Da bi se to ostvarilo, svako se mora nečega odreći da bi na kraju bili i jednako nezadovoljni i jednako zadovoljni. Bosna i Hercegovina danas jedino to treba. Sve drugo je daljnje produbljivanje krize, što ne vodi nigdje. Vodi do samouništenja. To ne smijemo dozvoliti.
Evo, ja sa svojom cijelom porodicom hoću da budem primjer i drugima koji su iz istog razloga otišli iz Bosne i Hercegovine da se u nju vrate! Jer, koliko god je odlazak iz nje u neizvjesnost bio bolan, povratak mora biti na mjesto koje je izvjesno, a to je dom, a ne tuđina, koja nikada ne može zamijeniti onaj osjećaj pripadnosti nečemu što je oduvijek bilo i ostalo samo tvoje! Kao što stara pjesma kaže: „Svuda se sunce rađa / lijepa svaka je zemlja, / kao što je Bosna moja / na svijetu ljepše nema.“
S ovom pjesmom su se mnogi Bosni vraćali – i nisu se pokajali. Mnogi su neodlučni misleći da još nije vrijeme. Za Bosnu je uvijek vrijeme da se prekine odlazak iz nje. To jedino možemo zaustaviti mi koji se u nju trebamo vratiti i složno je svi zajedno za sebe i svoje potomstvo graditi.
Ovo je napisao mojom rukom moj prijatelj Mirsad Čaušević iz Hambarina kod Prijedora, koji je čvrsto odlučio da se vrati s cijelom svojom porodicom u Bosnu i Hercegovinu.
Čikago, 27. maja 2025.
