foto: Pixsell
Vučić je svijetu pokazao što je to “dokumentarni nadrealizam”!
Nakon Vučićevog govora u Ujedinjenim nacijama (UN) utisak je da su mnogi stranci bili u pravu! Na Balkanu ništa novo, čemu svjedoči i njegov govor u UN-u i desperatni pokušaj sprečavanja donošenja Rezolucije o Srebrenici. Tražili ste – gledajte. Tipičan primjer negativiteta uobičajenog za balkanski mentalitet! Vučić jednostavno ima potrebu da druge nešto “savjetuje” i komentariše jer tako sebe ispunjava i stiče osjećaj više vrijednosti, dok je realnost posve drugačija stoga što on živi život “nadrealiste”!
Slika Vučića omotanog u srpsku zastavu u UN-u kod lokalnog Srbina treba da “ukaže” kako je Vučićeva “patnja” stalna; ona je dio njegovog života! On se žrtvuje kao mučenik! Za Srbe nema granice između sna i jave! Vučić je “predodređen” i spreman da se žrtvuje za srpsku stvar, uživljen u mit herojstva, izabranog naroda, i stalno gura srpski narod u priču da misli da ga neko zakida i da postoji velika nepravda prema njemu! “Svi ko jedan brat do brata uz Aleksandra komandanta” – vrhunac je ranog ludila.
Predsjednik Srbije kritikuje Njemačku i počinjene zločine u Srbiji, posebno nad kragujevačkim đacima, dok u isto vrijeme rehabilitira Dražu Mihajlovića, Milana Nedića i druge srpske kolaboracioniste koji su surađivali s istim tim nacističkim režimom! Pa? I?
Vučićeva je mitologija njegova historija! I Rezoluciju o Srebrenici vidi kroz prizmu mitologije, a ne realne historije! Sve može biti – osim genocida! Srbi su patenici i žrtve i nisu u stanju da počine genocid!
Predsjednik Srbije potpuno je nenaviknut da sluša mišljenje drugih ljudi, pa i političke elite međunarodne zajednice! Vučić – negator sa svojim balkanskim mentalitetom to ne može dokučiti! Njegova mu arogancija to ne dozvoljava! Ona je “beton” jer nikakvo pitanje, kritika ili komentar ne može dovesti u pitanje njegovu “ispravnost”! Činjenica je da Vučić od Balkana sve više pravi starački dom! Mladi su ljudi prepoznali kuda ih svijet “Vučićevog nadrealizma” vodi! Život u svijetu “nadrealizma” ima skupu cijenu otrežnjenja koga nema ni na vidiku!
Deklaracija o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda – akt obnove Dušanovog cartstva.
Na zajedničkoj sjednici Vlade Srbije i Republike Srpske jednoglasno je usvojena Deklaracija o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda.
Kakva je pozadina ove Deklaracije? Što nam ona poručuje? Ne samo nama Bosancima i Hercegovcima, već i Crnogorcima i Albancima na Kosovu?
Krajnji cilj rukovodstva Srbije i RS-a jeste dovršiti podjelu Bosne i Hercegovine i pripojiti RS! Deklaracija je ustvari konsolidacija rezultata stečenih iz prethodnih genocida i ratnih zločina!
Srbija servira nacionalističku temu nacije koja pati od unutarnjih podjela koje treba prevladati u interesu srpskog jedinstva. U tom je kontekstu održan i Prvi svesrpski sabor, gdje politički avanturista i Vučićev “megafon” Milorad Dodik šalje poruke o novim “referendumima” i pridruživanju bh. entiteta susjednoj državi!
Ovo je još jednom pokazatelj privrženosti rukovodstava Srbije i Republike Srpske te srpskih političkih slojeva općenito velikosrpskim ciljevima. Ali je i opasnost da takvi simbolični koraci postupno stvaraju međunarodno prihvaćanje neizbježnosti ovakvog ishoda!
Cilj je da jednog dana Dodik ili njegov nasljednik ipak pokuša formalno proglasiti nezavisnost RS-a, što se može dogoditi kada se međunarodna zajednica jednog dana umori od uzavrelog Balkana, na kojem je Srbija glavni katalizator političke nestabilnosti! Zato se i ne treba čuditi što Dodik izjavljuje kako nas “[o]vaj Sabor [nas] povezuje s onim što je uradio car Dušan kada je proklamovao i kazao ono što je nama bitno: da se moramo okupiti oko izazova koji su oko nas. Deklaracijom se obuhvataju svi važni aspekti naših odnosa”.
Dakle san o obnovi Dušanovog carstva još jednom je instrumentizovan u karakteru Deklaracije koja, kako Dodik reče “rehabilituje srpski nacionalni interes, koja daje odgovore na mnoge izazove i na ono što treba činiti u budućnosti”!
Da bismo razumjeli smisao takozvanog svesrpskog sabora, treba poći i od činjenice iz bliže historije da je Srbija država koja je u potpunosti izjednačila partizanski i četnički pokret tokom posljednje dvije decenije. Zašto? Zato što je smisao četničkog pokreta bila srpsko-nacionalistička borba protiv hrvatskog i muslimansko-bošnjačkog stanovništva općenito, za genocid i uspostavu Velike Srbije. Četnici nikad nisu željeli antifašističku borbu, već su aktivno sarađivali s njemačkim okupatorima u ostvarenju tog cilja. Zato Vučić u svom obraćanju javnosti danas kaže da “bez obzira na sve razlike ili međusobne odnose, naš narod to ne smije da trpi i da nikada u Srbiji ne smije da se čuje nešto ružno o RS-u i obrnuto”.
Aleksandar Vučić ideološki je poklonik četničkog pokreta promicanja ideje “Srpskog svijeta”, a ona je veoma opasna za budućnost ovih prostora.
Njegov krajnji cilj jeste dovršiti podjelu Bosne i Hercegovine i RS pripojiti Srbiji. On je veoma svjestan da nisu u poziciji to postići danas, s obzirom na prisutnost Zapadnog saveza na Zapadnom Balkanu. Zato i organizuje i potpisuje Deklaracije – jer Zapad danas neće prihvatiti takav ishod, što ne znači da će tako biti i u budućnosti!
U Deklaraciji se neizostavno provlači srpski povratak Kosova, obnova srpske kontrole nad Crnom Gorom i državnost Republike Srpske. Vučićeva politika ima za cilj ostaviti otvorena vrata toj mogućnosti u nekom dugoročnom periodu.
Deklaracija nije, kako reče srpski patrijarh Porfirije, temelj za “dobro svih”, već još jedan pokazatelj stvarne hegemonističke i separatističke politike “svesrpskog sveta”!
