Olaf Scholz – foto: FB
Budući da je lijevo-zeleno-liberalna koalicija proturuski jako nabrušenoga kancelara Olafa Scholza (SPD) u zadnjih godinu i pol zapadnim tzv. sankcijama Moskvi strovalila njemačko gospodarstvo i životni standard građana – već poljuljane pandemijskim posljedicama – u tešku inflacijsku, energetsku i prehrambenu krizu, pa 2023. godine i u recesiju, koju vrlo uvjerljivo dokumentira gospodarska komora te najmoćnije/najbogatije zemlje na Starom kontinentu, je li alternativa za Njemačku neonacistički, ksenofoban i čvrstorukaški nacionalni projekt projekt na kojemu radikalna i proputinovska tzv. desnica uvjerljivo bilda svoju popularnost, osobito u istočnim, bivšim komunističkim dijelovima zemlje? Doduše, u Njemačkoj još ne vlada stanje ekonomske depresije tipa 1930-ih godina prošlog stoljeća kada je, npr. cijena krigle piva imala jednu cijenu pri narudžbi, a drugu, znatno višu pri plaćanju računa, odnosno kada je cijena jednog jaja dosezala egzosferu od kojih milijardu tadašnjih njemačkih maraka, pa Führerovoj naci-falangi opasnih namjera nije bilo osobito teško doći na vlast i hipnotizirati mase grandomanskim obećanjima rasne čistoće i arijevskog prava na prirodno zasluženi Lebensraum. Koji projekt zna se kako je završio 1945. godine i što su bile neizbrisive posljedice.
Njemačka još nije u stanju ekonomske depresije kao 1930-ih godina – možda samo što nije, vidjet će se uskoro, ovisno o razvoju ukrajinskih događaja u koje je Njemačka neodgovornošću svoje bivše ministrice obrane na poziciji šefice Europske komisije i kancelara Olafa Scholza umočena do grla – ali zabrinjavajući porast popularnosti (cca 20 posto) i uvjerljive lokalne izborne pobjede neonacističke stranke Alternative für Deutschland (AfD) sugeriraju neke povijesne paralele od kojih podilazi jeza čak i samoga njemačkog predsjednika Franka-Waltera Steinmeiera. Njemački, ali i ini važniji europski mediji gotovo dnevno izvješćuju da je politička (!?) stranka Alternativa za Njemačku „jača nego ikad“ te kako demokršćani „za uspjeh, osjetni rast popularnosti krajnje desnice i AfD-a okrivljuju Scholzovu vladu“. A ovaj se bavi osvetničkim (!?) transportima tenkova Leoparda ukrajinskoj vojsci, sofisticiranog oružja i „koliko treba, dokle treba“ gomila eurske kešovine nezasitnomu bivšem tv-komedijašu na čelu korumpiranoga kijevskog režima, koji ne štedi živote i zdravlje svojih sunarodnjaka i njihovu imovinu u ratu s Rusijom koju neće, jer ne može pobijediti. Uza sve zapadno oružje.
Neodgovorno o problemima
Kancelaru Olafu Scholzu i još ratobornijoj mu, politički nezreloj ministrici vanjskih poslova Annaleni Baerbock (Alijansa 90/Zeleni, sic transit) sada ta proamerička avantura u Ukrajini dolazi na naplatu, pa nije bez vraga to da predsjednik Steinmeier poseže za gumbom alarma: stanje u zemlji nije dobro i pogoršava se, recesija prijeti opasnom depresijom, građani su sve nezadovoljniji vladinom politikom koja im loše utječe na dnevni život, a Njemačka je lokomotiva cjelokupnoga europskog razvoja, pa… Njemački predsjednik Steinmeier upozorava i na „prosvjedno glasanje kojim birači žele izraziti nezadovoljstvo političkim trendovima“. Televiziji ZDF je kazao da „svaki glasač preuzima odgovornost za ono što čini i to vrijedi, ako birač osnažuje stranku koja političku raspravu čini grubljom. Ne smijemo više poticati djelovanje širitelja straha u ovom društvu (AfD i sestrinske mu ekstremističko-desne opcije, op. a.). Ne trebamo nagli rast onih koji šire strah (npr. od migranata, op. a.), nego onih koji rješavaju probleme“. A tko u Njemačkoj rješava probleme, ako ih evidentno ne rješava, nego usložnjava vlada kancelara Olafa Scholza? Nitko.
Vlada kancelara Olafa Scholza neodgovorno usložnjava probleme ne samo enormno skupim arčenjem novca njemačkih poreznih obveznika u ratu SAD/EU/NATO-a i tzv. saveznika/partnera protiv Rusije u Ukrajini – do posljednjeg Ukrajinca, a taj neće biti ni Volodimir Zelenski niti itko iz njegove obitelji – nego i time što je energetski bacio na koljena njemačko gospodarstvo ovisnošću o neusporedivo skupljim od ruskih američkim energentima (Ameri uništili megaplinovod Sjeverni tok 1 i 2; vicekancelar Robert Habeck: „Prijatelji nam zaračunavaju neprijateljske cijene“, sic transit). Nedavna politička rasprava u Njemačkoj o razlogu neočekivana uspona krajnje tzv. desnice, osobito euroskeptičnog AfD-a koji je do prije koju godinu bio politički komarac, autsajder, a sad regionalno preuzima vlast i participira u Bundestagu (treća po brojnosti zastupnika i glavna oporbena opcija!), nije dala nikakvoga pozornosti vrijednog učinka. Zato nije bez značenja to što se napokon javio za riječ, javno istupio, upravo njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier.
Radikalan konzervativni projekt AfD-a (utemeljen osnutkom stranke 6. veljače 2013. godine) ima cilj prekid suradnje s eurozonom, protivi se valuti euru, imigraciji, širenju islamskog utjecaja, istospolnim brakovima, simpatizira Putina kao i druge – također u usponu – radikalne, sestrinske stranke u gotovo svim zemljama EU-a, itsl. Krajnje desni konzervativci, za razliku od vladajućih europskih koalicija, bave se ključnim pitanjima za život i rad tzv. običnih/malih svojih sugrađana te imaju drukčija stajališta o ukrajinskom ratu od vladajućih struktura i tzv. mainstream politika. Ni SPD s koalicijskim partnerima niti demokršćani nemaju previše osjećaja za ono što je uistinu ljudima problem u društvu koje se lošim potezima vlasti – uglavnom za tuđe babe ekonomsko zdravlje i zbog pogrešne političke dioptrije – naprasno odriče dostignutog stupnja socijalnog statusa i demokracije.
Alternativa za Njemačku
Njemačka je gospodarska komora neki dan objavila da se ekonomija najmoćnije države u Uniji, ali i u Europi, „opet spustila na pandemijsku razinu“ i da „trenutno nema naznaka kako će se oporaviti“. Forbes je pak objavio da se u lipnju 2023. „zdravlje njemačkoga poslovnog sektora znatno pogoršalo“, odnosno da je Info indeks iznosio 88,5 bodova, tri boda manje no u svibnju kada je iznosio 91,5 bodova. Capital Economics na osnovi anketa u lipnju tvrdi kako će „njemački BDP opet pasti u drugom kvartalu s obzirom na to da prihodi građana stagniraju, kamatne stope rastu i slabi vanjska potražnja“ te se očekuje da će se „kontrakcija njemačkoga gospodarstva nastaviti i u trećem i četvrtom kvartalu“. Ako se znâ da je Njemačka glavni ne samo trgovinski partner Hrvatskoj, ali i ne samo Hrvatskoj, može se pretpostaviti koliko je i komu će najviše, je li, naškoditi proturuska polit-sankcijska histerija na tzv. pravoj strani povijesti, sic transit. Preskupo plaćena iz džepa svih poreznih obveznika, eto, traje već 17 mjeseci, a EU vreća „pomoći Ukrajini koliko treba i dok god bude trebalo“ – nema dna. U ratu koji nije europski rat, još manje njemački rat, ali ga je SAD bezobrazno/licemjerno – europeizirao.
Alternativa za Njemačku – koja jest alternativa, ali je veliko pitanje može li Nijemcima i kolateralno Europi donijeti više zla no dobra, pa je na mjestu ozbiljna zabrinutost predsjednika Steinmeiera – govori bitno drukčijim njemačkim no Scholzova kancelarija. Je li posrijedi samo populizam bez pokrića manje je važno od činjenice da AfD-ov njemački diskurs osvaja publiku, pa kad se uzme u obzir da istovrstan diskurs plijeni pozornost i širom Europe, čak u zemljama izvan EU-a, možebitno je vrag uistinu već odnio šalu. Recimo – da se baš ne ide visoko na sjever po Skandinaviji ili u Italiju, Francusku…, npr. i u susjednoj Austriji sestrinska Slobodarska stranka ima lijepe izglede dogodine doći na vlast, pa… Statistika ne laže: osim što se uvjerljivo probio u Bundestag, AfD stječe zavidan utjecaj te širi popularnost u istočnonjemačkim saveznim državama Brandenburgu, Tiringiji, Saskoj, Saska-Anhaltu, gdje je na drugomu mjestu popularnosti. No, ta je euroskeptična opcija jakog nacionalističkog naboja, je li, sve vidljivija i u saveznim državama Bavarskoj (rodnomu mjestu nacizma, Führerova nacionalsocijalističkog najcrnjeg zla u povijesti čovječanstva), Baden-Württembergu, Meckelnburg-Zapadnom Pomorju te u Saveznom glavnom gradu Berlinu.
Dogodine slijede tzv. megaizbori ne samo za novu/staru (?) vlast EU-a nego i za vladajuće pozicije u državama članicama što će, s obzirom na tzv. ekstremnokonzervativnu ofenzivu u Europi, koja nije bila dovoljno snažna prije četiri godine, možebitno iz temelja promijeniti društveno-političku klimu na Starom kontinentu. Ali i konfiguraciju snaga na tzv. pravoj strani povijesti. U odnosu na Ukrajinu, SAD, EU, NATO i Rusiju. Protuimigracijski AfD s anketnom potporom više od 20 posto birača, što je dosad najbolji rejting, bolji od socijaldemokrata Olafa Scholza, vrlo se ambiciozno probija prema ključnim polugama njemačke vlasti. Koliko je god to činjenica, činjenica je također da vladajuće stranke i opcije što se ne slažu s AfD-ovim programom ne shvaćaju ozbiljno opasnost. Znano iz novije njemačke, pa europske povijesti? Itekako. Recimo, u Sonnebergu u saveznoj državi Tiringiji u lipnju je AfD-ov političar Robert Sesselmann pobijedio na izborima za okružnog upravitelja, što je prvi put da je jedan kandidat AfD-a uvjerljivo potukao političku konkurenciju na takvim izborima. Stranka je dobila i gradonačelnička susjednoj Saskoj-Anhalt, a sve ankete pokazuju kako je AfD trenutno najjača stranka uoči izbora 2024. godine za parlamente njemačkih saveznih država Brandenburga, Tiringije i Saske-Anhalt, pa…
Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier, doduše, priznaje da sve te „ankete zabrinjavaju“, ali se ne libi i znakovito spustiti političarima koji to stanje ne shvaćaju ozbiljno, pa alternativnonjemački populizam drže „tigrom bez zuba“ i kritiziraju ga – von oben. „Ne smijemo svako kritičko pitanje automatski ocijeniti kao populizam i desni ekstremizam“, ustvrdio je njemački predsjednik. „Ako velik dio biračkog tijela okrene leđa strankama u vlasti, a glavna oporbena stranka iz toga izvuče korist, onda se moramo zapitati bave li se vladajući pravim temama.“ Državna je pak povjerenica za borbu protiv diskriminacije te šefica Savezne agencije za borbu protiv diskriminacije Ferda Ataman kazala agenciji DPA da je „pobjeda na lokalnim izborima kandidata krajnje desnog AfD-a povijesno najniža točka u njemačkoj demokraciji. Iznad svega, mnoge ljude u Njemačkoj plaši kad stranka koja se doima otvoreno neljudskom dobije moć oblikovati stvari. Osobe s invaliditetom, migranti te queer i transrodne osobe boje se da će njihova ustavom zajamčena prava biti sve više narušena. Glavne njemačke stranke imaju odgovornost ne voditi tu vrst politike, već joj se suprotstaviti“.
Gnojni čir
AfD-Sesselmannova pobjeda u Sonnebergu u Tiringiji utemeljena je na protuimigrantskom programu te protuzelenoj politici na čemu ta opcija zida uspjehe i drugdje po zemlji, gdje Nijemci masovno, prosvjedima i štrajkovima izražavaju neslaganje s vladajućom politikom, koju diktira proturuska i proratna histerija, zanemarujući prave teme što se izravno tiču stanja gospodarstva i životnog standarda ljudi. Na koje upozorava i sâm njemački predsjednik. Bez obzira na to što je njemačka tajna služba kvalificirala AfD kao moguću desničarsko-ekstremističku organizaciju, pa je pod stanovitim nadzorom, to mu uopće ne smeta u bildanju javnog imidža i popularnosti među tzv. običnima/malim Nijemcima i u urbanoj i u ruralnoj sredini. Olaf Scholz i koalicijski SPD-ovi partneri itekako imaju razloga staviti prst na čelo. Izbori više nisu daleko, njemačka društvena i politička zbílja se pogoršavaju, gospodarstvo se ozbiljno razboljelo, a građansko se nezadovoljstvo već vidi i s egzoplaneta Keplera-452b, pa… AfD-problem raste, buja i nadima se kao gnojni čir što prijeti prsnuti, no ta se boljetica ne liječi tajnim službama, zabranama, polit-medijskim, je li, osudama i birokratskim larpurlartizmom von oben, nego upravljačkim politikama koje omogućuju ljudima pristojan/siguran život i u izazovnim okolnostima, učinkovito odolijevaju kušnjama, mirotvorne su i uključive, razvojne su i otvaraju izglede u svakom smislu.
Znâ se kakvo je bilo njemačko jučer, pa zavilo Kuglu u crno, dvaput – ne ponovilo se! – a kakvo će biti njemačko sutra, ne znâ se. Ovisi samo o Nijemcima, zapravo najviše o Nijemcima, o onom dijelu žiteljstva s makar dva zrna soli u glavi koji je pojmio štogod povijesnoga gradiva i zazire od svakovrsna zla. Osobito rata: bilo gdje i bilo čijeg. Mir nema cijenu.
