Foto: N1
Već je tradicionalno oktobar mjesec – mjesec u kojem se dešavaju Izbori. Svake dvije godine biramo nešto, zavisno od nivoa vlasti. Svake dvije godine bombarduju nas kandidati na društvenim mrežama, gledaju nas fotošopirane, namrgođene, nasmijane, zabrinute ili vesele face s predizbornih plakata. Uglavnom s vizionarskim pogledima u bolju budućnost. Slušamo prepucavanja u raznim debatama, zauzimamo stranu u navodnom sukobu najčešće dojučerašnjih stranačkih kolega. Srećom, nikad nisam išao na neke predizborne skupove, pa sam pošteđen bar te demagogije.
A proći će i ovaj oktobar, kao i svi do sada. Vrlo brzo ćemo zaboraviti predizborna obećanja, vizije, bolju budućnost i vratiti se svakodnevnici. Stranke će uz pomoć svojih satelita prebrojavati glasove, progašavati pobjednike, otvarati šampanjce, neki će tugovati i žaliti se na izborne prevare, neki će stvarati moguće i nemoguće koalicije, a glasači će, kao i obično, biti zaboravljeni. Iako sam sebi govorim već godinama da nema neke svrhe izlaziti na glasanje, jer uvijek pobijede oni za koje nisam dao svoj glas, redovan sam na glasanju, jer ne želim da moj glas ode nekome drugom. Sama činjenica da su objavili da se na centralnom biračkom spisku ove godine nalazi čak 3.400.204 imena stvara određenu sumnju. Tim više zato što je prijavljeno 850.000 glasača više nego 2000. godine i 360.000 više nego na posljednjim prijeratnim izborima u BiH 1990. godine. Kao da kod nas nije bio rat, nije bilo masovno iseljavanje, nije bio egzodus stanovništva i kao da smo neka japanska pokrajina u kojoj žive stogodišnjaci koji ne umiru, a imamo prirodni natalitet veći od Kine sedamdesetih godina.
Inače, na popisu stanovništva, 1991. godine BiH je brojala 4.377.033, a po zadnjem popisu iz 2013. godine 3.531.159 stanovnika.
Iako se skoro niko ne bavi poražavajućim brojevima, prema podacima Unije za održivi povratak iz 2021. godine Bosnu i Hercegovinu je 2013–2021 godine napustilo 484.000 osoba. Dupunjeno s podacima iz 2022. i 2023. godine cifra se kreće oko 600.000 osoba.
Toliko o brojevima. Koji su dosta nelogični, ali eto.
A kandidati?
Kako nedavno napisah na jednom Facebook statusu, neki fini ljudi koje lično poznajem na listama su za Opštinska vijeća. S rednim brojevima 10–30. Oni vječiti su na prvim brojevima. Pa imam osjećaj da će (kao i obično) ovi fini donijeti glasove onim prvim. A da ne govorim o promjenama dresova. Uvijek me iznova začudi naša zaboravnost i želja za pružanjem nove prilike onima koji su do sada već promašili desetine penala. I sve mi se čini da mi godinama ne glasamo ZA, nego najčešće PROTIV. Bitno je skinuti onog starog, a kakav će biti novi, nekako je manje važno.
S obzirom na to da su u pitanju lokalni Izbori, i ja ću malo o lokalnoj zajednici, koja je uglavnom preslikana na cijeloj teritoriji BiH.
Konkretno u Opštini Novo Sarajevo u kojoj živim prije četiri godine bio je cilj skinuti bivšeg (SDA) načelnika koji je bio na tom mjestu 3 ili 4 mandata, ne sjećam se više. Jer čini se da smo svi željeli promjene. I došao je novi načelnik, koji je po profesiji sjajan ljekar, ali je djelovao nezainteresovano za posao koji mu je dodijeljen na izborima, pa ne mogu baš da pohvalim njegov rad u protekle četiri godine. I sama činjenica da nije ni pokušao obnoviti mandat na ovim izborima, na neki način to dokazuje. Zato se pojavio kao kandidat prošli načelnik, dugogodišnji član SDA, koji je naprasno nakon 20 godina shvatio da SDA nije stranka za njega i kandiduje se ispred nove stranke (Stranka Naprijed), koju je inače osnovao također bivši član SDA.
I sada konačno izgleda da ima viziju oporavka Opštine. Nema veze što će Opština ovih dana potrošiti 540.000 KM za obnovu krova na dvorani “Goran Čengić”, koja je napravljena 2016. godine i koja je koštala nevjerovatnih devet miliona maraka u vrijeme upravo vizionara koji se sada pokušava vratiti. Ili o savremenom parkingu kraj “Hitne pomoći”, koji najčešće niko i ne koristi, a stanari okolnih zgrada i nebodera parkiraju automobile na svim mogućim i nemogućim mjestima. Pa i oni koji moraju doći u “Hitnu”.
I tako uglavnom gledamo stare kandidate u novim stranaka, gledamo i slušamo obećanja, svađe bivših kolega, “pljuvanje” po prethodnicima, a rijetko čujemo program, koji će zaista unaprijediti Opštinu. Zapravo, kada bismo umjesto ostalih 11 mjeseci imali samo septembar u kalendaru, procvjetali bismo. Jer tada se intenziviraju svi radovi, iznenada se dovršavaju saobraćajnice, kružni tokovi, asfaltiraju ulice, grade parkovi, parkirališta i sl. da narod za mjesec dana ne zaboravi ko im je omogućio to blagostanje i ne zaboravi dati svoj glas upravo septembarskim neimarima.
I da napomenem da je većini kandidata glavni argument na prethodnim izborima bilo pretresanje prethodne administracije i objavljivanje podataka o pljačkama, mahinacijama i “ugrađivanjem”. Pa ne vidjeh baš nešto puno objavljenih nepravilnosti.
Kao kad je sjajni Izudin Bajrović glumeći Mugdima u filmu “Gori vatra” obasnio suštinu talova u jednoj rečenici:
– Pomogni ti meni, pomognuću ja tebi.
Ili u našem trenutnom stanju: ne “kopaj” puno unazad, možda će i oni sljedeći “kopati”.
Zaista je pomalo nevjerovatno da u vrijeme savremenih tehnologija, interneta, vještačke inteligencije, plaćanja putem mobitela i sl. mi već 34 godine glasamo na isti način. Birački odbori sastavljeni od stranačkih lica, razmjena članova i beskonačno prebrojavanje glasova.
Uskoro ću se i ja naći zajedno sa skoro 3,5 miliona glasača (hahahaha) na Biračkom mjestu. I zaokružiti ljude koje poznajem, nadajući se nekoj promjeni. A bojim se da ću već sutradan biti razočaran rezultatima. Jer kad nekako podvučeš liniju na kraju, sve se to svodi (uglavnom) u pet deka.
A Bože moj, kako sam samo vjerovao u ovu državu 1996. godine…
I dalje sam siguran da smo mogli puno bolje.
