Otpor i nada: Priče žena koje svijet ne smije ignorirati

U licemjernom svijetu koji je sve više imun na nepravde i koji je zaboravio osnovna načela ljudskih prava, priče ovih žena nose snažnu opomenu za cijelo čovječanstvo. Žene koje se svakodnevno suočavaju s traumama, strahom i gubitkom utjelovljuju izvanrednu hrabrost i nepokolebljivu volju za preživljavanjem, čak i kada se čini da ih je cijeli svijet zaboravio. One su simbol otpora i borbe za dostojanstvo u uvjetima koje je teško zamisliti.

foto: Dominika Zarzycka/Shutterstock.

Sve palestinske žene danas su naši uzori: one koje kuhaju juhu od trave kako bi prehranile obitelj, koje djeci pričaju bajke unatoč slikama razaranja oko sebe, koje su pokopale vlastitu djecu i bližnje u masovnim grobnicama. One koje pišu, snimaju i izvještavaju, glasno govore o Palestini i, unatoč svemu, ostavljaju neizbrisiv trag hrabrosti i otpora. Usred svakodnevnog kaosa i razaranja, svijet ostaje nijem pred životima koji nestaju, a u svakoj od tih žena postoji neispričana priča, ljubav, nada i težnja za mirom. One nisu samo statistika, nisu samo brojevi – one su lica, imena, snovi prekinuti u najokrutnijim okolnostima.

Zamislimo, na trenutak, što znači živjeti u stalnom strahu za vlastiti život i živote svoje djece, bez mjesta na kojem mogu biti sigurne, bez trenutka za miran san. Te žene, koje su kroz povijest bile stupovi obitelji i zajednica, suočavaju se s nasiljem koje nadilazi granice ljudske izdržljivosti. U svijetu koji se sve više zatvara pred njihovim vapajima, one ostaju nevidljive i zaboravljene, dok se njihovi životi gase u tišini koja nikoga ne potresa.

No, njihove priče nose upozorenje i poziv – jer ako ne čujemo njihov glas danas, sutra ćemo zaboraviti temeljne vrijednosti ljudskosti i suosjećanja. Prema podacima Ujedinjenih naroda, više od 70 posto žrtava genocida u Gazi čine žene i djeca – najranjivija društvena skupina. Žene: majke, kćeri, sestre, prijateljice, učenice i studentice. One su radnice, borkinje, čuvarice obitelji i zajednice koje svakodnevno ginu sa svojom djecom u okrutnim ratnim okolnostima. Istovremeno, izložene su neprestanim oblicima nasilja – fizičkom, seksualnom, psihičkom i ekonomskom – što dodatno otežava njihove živote i ograničava mogućnosti za bilo kakav normalan opstanak.

Muna el-Kurd, palestinska aktivistkinja rođena 15. svibnja 1998., postala je prepoznatljiva zbog svog angažmana u sporu oko četvrti Sheikh Jarrah u Istočnom Jeruzalemu. Zajedno s bratom blizancem Mohammedom odrasla je suočena s prijetnjama izraelskih vlasti koje su pokušavale iseliti njihovu obitelj. Godine 2021. njihova je obitelj bila među 11 palestinskih obitelji kojima je prijetilo iseljenje, što je izazvalo međunarodnu osudu i doprinijelo eskalaciji sukoba. Kroz društvene mreže, Muna je s odlučnošću prenosila istinu o nepravdi kojoj su Palestinci svakodnevno izloženi, čime je postala simbol građanskog novinarstva. Njena hrabrost u širenju tih informacija dovela je do toga da je 2021. godine uvrštena na prestižnu listu 100 najutjecajnijih osoba prema magazinu Time. Danas, Muna el-Kurd nije samo aktivistkinja već i simbol otpora i nade, inspirirajući mlade ljude diljem svijeta da se bore protiv ugnjetavanja i nepravde.

Analizirajući položaj palestinskih žena, posebno onih iz ruralnih područja, primjećuje se da se često smatraju neupućenima u povijest, koja se obično definira kroz pisane izvore, a ne svakodnevno iskustvo. Slyomovics ističe da ove žene posjeduju alternativne diskurse: „Autoritativni muški glas prenosi ispravnu, službenu povijest, dok je ona osporena reaktivnim, ženskim glasom. Žene… povezane su s domaćom, usmenom poviješću, a ne s pisanom, političkom poviješću” (Slyomovics, 1998: 207). Ova razlika između usmene predaje i službene povijesti pokazuje kako su oba aspekta često marginalizirana u dominantnim povijesnim narativima.

Sporedni, ali presudni detalji

Adania Shibli, palestinska književnica i esejistica koja piše na arapskom jeziku, postala je prepoznatljivo ime u našim kulturnim krugovima. Njezina djela, bogata dubokim analizama društvenih i političkih realiteta Bliskog istoka, pronalaze put do publike u Sarajevu i Zagrebu, gdje je gostovala na festivalima i rezidencijalnim boravcima. Uz to, Shibli redovito daje intervjue domaćim medijima i održava javna predavanja, dijeleći svoja viđenja svijeta kroz prizmu palestinskog iskustva.

Ulomak iz njenog romana Sporedni detalj objavljen je 2017. godine u Hrvatskoj, u sklopu antologije suvremene književnosti Levanta pod nazivom „Tvoj bol je lakši kad o njemu drugi pričaju“, koju je izdao Kulturtreger. Integralni prijevod romana, koji je objavljen prošle godine u izdanju Buybooka, lako je dostupan u knjižarama, a engleski i njemački prijevodi još su dostupniji – uz nekoliko klikova na internetu. Unatoč međunarodnom priznanju, Shibli je suočena i s izazovima i kontroverzama. Jedna od najznačajnijih okolnosti u njezinoj karijeri bila je odluka da joj bude ukinuta prestižna nagrada LiBeraturpreis, koju dodjeljuje njemačka udruga Litprom. Ova nagrada, koja je namijenjena isključivo književnicama iz Afrike, Azije, Latinske Amerike i arapskog svijeta, ima za cilj afirmirati marginalne glasove, odnosno, podržati autorice čija su djela često zanemarena na svjetskoj književnoj sceni. Nagrada počiva na ideji da se osnaže perspektive iz kulturnih i političkih konteksta koji nisu dovoljno prisutni u globalnoj književnosti. U slučaju Shibli, ukidanje nagrade izazvalo je rasprave o političkim motivima i utjecaju na njezinu umjetnost, s obzirom na njezinu jasnu i dosljednu kritiku izraelske okupacije Palestine.

Shibli, koja svojim tekstovima otvoreno progovara o traumama, otporu i svakodnevnoj borbi Palestinaca, ostavlja snažan trag, a njezino djelo postavlja ključna pitanja o svjetskoj literaturi, identitetu i pravima marginaliziranih naroda. Iako daleko od mjesta na kojima padaju bombe, njezine riječi nas prisiljavaju da se suočimo s realnostima koje prečesto ignoriramo, podsjećajući nas na težinu političkih borbi i moralne odgovornosti.

Još sam živa i palim plamen transformacije

U licemjernom svijetu koji je sve više imun na nepravde i koji je zaboravio osnovna načela ljudskih prava, priče ovih žena nose snažnu opomenu za cijelo čovječanstvo. Žene koje se svakodnevno suočavaju s traumama, strahom i gubitkom utjelovljuju izvanrednu hrabrost i nepokolebljivu volju za preživljavanjem, čak i kada se čini da ih je cijeli svijet zaboravio. One su simbol otpora i borbe za dostojanstvo u uvjetima koje je teško zamisliti.

Jedna od njih je i novinarka Bisan Owda, palestinska filmska autorica, aktivistkinja i novinarka, najpoznatija po svojim videozapisima na društvenim mrežama u kojima dokumentira iskustva palestinskih civila tijekom rata u Gazi 2023. godine. Odrastajući u Beit Hanounu, Bisan je od malih nogu bila zaljubljena u pripovijedanje, književnost i košarku. Kroz svoje sadržaje ona ne samo da prikazuje palestinsku kulturnu baštinu, već i daje glas onima koji su prečesto nečujni.

Owda je surađivala s Ujedinjenim narodima i Europskom unijom na pitanjima rodne ravnopravnosti i klimatskih promjena, a njezini videozapisi o svakodnevnim teškoćama Palestinaca tijekom rata postali su viralni, privukavši milijune pratitelja. Njezin najistaknutiji projekt Hakawatya inspiriran je drevnom arapskom tradicijom usmenog pripovijedanja, oživljavajući povijest i tradiciju svog naroda. Unatoč suočavanju s brojnim izazovima, poput nasilja na internetu, Bisan ostaje nepokolebljiva u svojoj misiji korištenja platformi za promicanje promjena i osnaživanje mladih. Kao EU ambasadorica, aktivno se zalaže za bolje radne prilike i veću participaciju žena i mladih u društvenim procesima.

Svaki njezin video, svaka njezina priča podsjeća nas na to da palestinski glasovi zaslužuju biti saslušani. U svijetu u kojem društvene mreže mogu biti i blagoslov i prokletstvo, Bisan stoji čvrsto, vjerna sebi i svojim vrijednostima. Razumije da će njezin sadržaj ostati trajni svjedok njezina puta — naslijeđe na koje će biti ponosna, naslijeđe koje odražava njezine principe i potiče pozitivne promjene. Bisan, Hakawatya, nastavlja paliti plamen transformacije gdje god se njezine riječi čuju.

Priče palestinskih žena ključne su za očuvanje kolektivnog sjećanja i otpor nasilnim okupacijskim politikama. Dokumentiranje tih svjedočanstava važno je za razotkrivanje nepravdi i izgradnju kulture sjećanja. One služe kao oruđe u suzbijanju narativa okupatora i inspiracija za buduće generacije palestinskih djevojčica, koje mogu izgraditi pravedniji svijet temeljen na mirovnim i feminističkim vrijednostima. Razotkrivanje tih nepravdi može potaknuti društvo na djelovanje, usmjeravajući pažnju na ključna pitanja. Omogućavanje izražavanja njihovih iskustava doprinosi boljem razumijevanju potreba pogođenih zajednica i formuliranju učinkovitijih politika.

Svjedočanstva palestinskih žena pokazuju važnost priznavanja i jačanja njihovih glasova kroz stalno istraživanje, podršku i prepoznavanje njihovih iskustava. Potrebno je razviti politike koje promiču ravnopravnost i borbu protiv nasilja, što je ključno za stvaranje dugoročnih promjena i društvene pravde. Buduća istraživanja trebaju se usmjeriti na intersekcionalni i postkolonijalni pristup kako bi se stvorile učinkovitije strategije otpora.

Ayşenur Ezgi Eygi i Rachel Corrie

Iako nije bila Palestinka, Ayşenur Ezgi Eygi (26) dala je svoj život za slobodu Palestine – ubile su je izraelske snage dok je sudjelovala u akcijama solidarnosti s Palestinom. Kao članica Međunarodnog pokreta solidarnosti (ISM), Eygi je bila aktivna u brojnim misijama, uključujući zaštitu palestinskih zajednica na Zapadnoj obali od nasilja naseljenika. Njezin život tragično je prekinut dok je sudjelovala u misiji „zaštitne prisutnosti“, koja je imala za cilj smanjiti napetosti i nasilje u tom području. Izraelska vojska isprva nije preuzela odgovornost za njezinu smrt, navodeći da je bila rezultat „neintencionalnog“ djelovanja. Međutim, obitelj i podržavatelji aktivistice zahtijevaju neovisnu istragu, ističući kako je njezina smrt posljedica izraelske vojne agresije.

Eygi, državljanka SAD-a i Turske, bila je snažno angažirana u borbi za ljudska prava i slobodu Palestinaca, a njezina smrt izazvala je brojne osude širom svijeta. Njezino tijelo bilo je omotano palestinskom zastavom, a na glavi je nosila kefiju, tradicionalnu palestinsku maramu, koja simbolizira njezinu duboku solidarnost s palestinskom borbom za slobodu. Smrt Ayşenur Eygi podsjeća nas na hrabrost i žrtve aktivista koji se bore za pravdu i ljudska prava, bez obzira na to odakle dolaze. Njezina smrt izazvala je usporedbe s tragičnom sudbinom Rachel Corrie, američke aktivistice koju je ubio izraelski buldožer 2003. godine, također dok je protestirala protiv palestinskih rušenja kuća.

Eygi je posthumno postala simbol međunarodne borbe za pravdu i ljudska prava, a njezina žrtva ostaje trajni podsjetnik na cijenu koju mnogi plaćaju u borbi za slobodu Palestinaca. Ovakve žene zaslužuju naše najveće poštovanje i duboki naklon, jer njihova hrabrost, izdržljivost i glas odjekuju u vremenu kada se mnogi od nas povlače u vlastite sigurne zaklone, zatvarajući oči i uši pred njihovom patnjom. Njihov vapaj nije samo krik protiv ratnih strahota, već i protiv indiferentnosti međunarodne zajednice koja često propušta pružiti pravu podršku. Svako njihovo svjedočanstvo predstavlja poziv na odgovornost i podsjetnik na našu zajedničku obvezu: da se borimo protiv nepravde i osiguramo da se ovakve tragedije više nikada ne ponove.

analiziraj.ba

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
Ružica Ljubičić

Ružica Ljubičić

VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Rešenje sukoba nikada neće biti vojno. Krv bespotrebno nastavlja da se proliva na svim stranama, kao i patnja i horor otetih, njihovih porodica, evakuisanih Izraelaca...
Književnici i aktivistkinji Arundati Roj dodeljena je nagrada PEN Pinter, godišnje priznanje koje engleski PEN dodeljuje u znak sećanja na dramskog pisca Harolda Pintera. Ubrzo...
Izraelska vlada vrši napade na škole, univerzitete, biblioteke, arhive, kulturne centre, spomenike baštine, džamije i crkve. Ubijani su profesori i nastavnici, zajedno sa njihovim učenicima,...
Najmanje 15 ljudi je ubijeno, a deseci su ozlijeđeni jučer navečer u izraelskom bombardiranju škole pretvorene u sklonište za raseljene Palestince u kampu Nuseirat u...