Foto: kissthebottle.org
Poslijeratni Mostar bio je slika i prilika cijele države, a od gore nabrojanih mostarskih sinonima više nijedan nije imao onaj prepoznatljivi prijeratni sjaj. Ipak, Stari most je obnovljen, Velež je vratio petokraku, hladna Neretva je i dalje tekla, a Abrašević je bio oživljen zahvaljujući progresivnim idejama mostarske mladosti.
„Omladinski kulturni centar Abrašević, kao pravni i idejni nasljednik RKUD-a, danas je jedini nezavisni kulturni prostor u Mostaru i specifična nevladina organizacija koja već preko dvadeset godina obogaćuje život svojih sugrađana, posebno mladih, kroz kulturu, umjetnost, muziku, neformalnu edukaciju i pozive na društvenu diskusiju i građanski angažman. Pružanjem prostora, podrške i mogućnosti za povezivanje, Abrašević osnažuje mlade da unapređuju i bogate kulturnu scenu, edukuju se, te da rade na efikasnom rješavanju društvenih pitanja koja su ključna za njihovu budućnost u Mostaru i regiji“, ističe Boris Filipić, direktor Omladinskog kulturnog centra Abrašević.
Cijela godina obilježena je u čast druge decenije obnove rada Omladinskog kulturnog centra Abrašević. Uprkos svim ograničenjima koje sama po sebi nameće realnost Bosne i Hercegovine, ova omladinska organizacija zadržava vrijednosti na kojima je nastala.
Pored navedenog, aktivizam Omladinskog kulturnog centra Abrašević ogleda se i u sljedećem:
„Osim što je bio pokretač brojnih zagovaračkih i aktivističkih inicijativa na lokalnom, državnom i regionalnom nivou, OKC Abrašević je jedan od osnivača i punopravnih članova Vijeća mladih Grada Mostara, učesnik izrade Strategije za mlade Grada Mostara i Kulturne strategije Grada Mostara te jedina nezavisna organizacija koja je bila dio radne grupe Grada Mostara za izradu aplikacije za kandidaturu za Europsku prijestolnicu kulture. Ipak, OKC Abrašević nije uvršten u budžet Grada Mostara za 2025. godinu s obrazloženjem da u njemu nema prostora za – nove organizacije“, objašnjava Boris Filipić.
Svaki stanovnik Mostara koji je upoznat s tradicijom Abraševića i svim onim što je ovaj centar dao za ovaj grad ne može a da se ne pita zašto se ne insistira na pravljenju prostora u budžetu za finansiranje Abraševića? Ako bi slijedili „tragove“ razloga odsustva finansiranja kulture, sporta i umjetnosti od državnih institucija, u jednom momentu bi neizbježno zaključili da određenim strukturama našeg društva i odgovara minimalno ili nikakvo izdvajanje za sektore čija je namjena oplemenjivanje ljudi i društva.
Foto: Trip Advisor
Omladinski kulturni centar Abrašević se do sada finansirao donacijama ambasada i međunarodnih organizacija, ali za njegovo funkcionisanje volonteri, prijatelji i razne ideje bili su od velike pomoći. Na naše pitanje kada bi zaista htjela, šta bi država mogla uraditi kako bi pomogla vašu organizaciju, Filipić nam odgovara sljedeće:
„Bez da ulazimo u opise korupcije i nemara, potrebno je bar revidirati sistem u kojem je društveno koristan rad skup, kulturni život luksuz koji nikad nije na listi prioriteta, a odlazak mladih ljudi prirodna nepogoda. U Bosni i Hercegovini neprofitni sektor državi izdašno plaća svoje postojanje, a na plećima iznosi projekte, ideje i programe višestruko korisne po cijelo društvo, od kojih bi mnogi po svojoj prirodi trebali biti odgovornost institucija. Prilikom osvrta na dvadeset godina rada računali smo koliko je rad naše organizacije pospješio djelovanje države. Iznos koji smo kroz različite poreze uplatili u javnu kasu pokrio bi obnovu naše zgrade, s punim inventarom, i još mnogo godina kvalitetnog programa i sadržaja za mlade.“
Foto: Bljesak.info
Boris se također osvrnuo na pitanje fiskalnih reformi koje je krajem prošle godine najavila Vlada Federacije BiH:
„Sigurno da su reforme potrebne, ali dosadašnji pristup nije bio inkluzivan, pogotovo kada je riječ o širem civilnom sektoru. Specifična pozicija nevladinih organizacija koje nemaju komercijalnu djelatnost, ali svejedno aktivno doprinose društvenom i ekonomskom životu, nije razmatrana ni ranije. Podržavamo, naravno, ideju poboljšanja položaja radnika, ali da li neko stvarno misli da je 1000 KM iznos dostojan rada ako je mjesečna potrošačka korpa već trostruko skuplja? Uz neopravdano visoke doprinose za javne usluge i divljanje cijena osnovnih životnih namirnica, svaki radnik unaprijed je opljačkan. U Federaciji Bosne i Hercegovine više od pola uposlenih radi u javnom sektoru, imamo poreze među najvećim u Europi, a naša zemlja se nalazi na samom dnu prema indeksu percepcije korupcije. Za razliku od privilegiranih poduzetnika, a posebno političara, za čija primanja svi radimo, većini stanovništva se prilika za iole pristojan život u našoj zemlji unaprijed čini minimalna.“
Foto: Media centar / Boris Filipić, direktor OKC Abrašević
Ono što je Boris u daljnjem razgovoru također iznio tiče se asistiranja nevladinog sektora u svim koracima u provođenju ovih reformi, kao i uspostavljanju efikasnih mehanizama adekvatne potpore, uključujući smanjenje velikih doprinosa koji otežavaju održivost neprofitnih organizacija. Činjenica je da je potreba za fiskalnom reformom u Bosni i Hercegovini velika, ali s druge strane pristup njenoj organizaciji je mogao i trebao biti holistički. Organizacije civilnog društva trebalo je uključiti u ovo pitanje iz prostog razloga što ovaj sektor u Bosni Hercegovini radi i više nego što bi trebao s primanjima s kojima se ne mogu pokriti ni minimalni troškovi.
Treba li onda uopšte u ovom momentu porediti situaciju civilnog sektora Bosne i Hercegovine s onom u Evropskoj uniji?
Brojke govore same za sebe…