Onaj prvi je došao na noge moćnom američkom diplomatu Rodericku Mooru i zalupio vrata svim mogućim kompromisnim rješenjima i dogovoru s nepomirljivim političkim protivnikom Zlatkom Lagumdžljom, liderom SDP a. Onaj drugi ”uskočio” je ciljano rezolutnim odbijanjem zahtjeva supervizora za Brčko, Moorea, da se pismeno očituje i zajamči da odustaje od toga teritorija za svoj entitet.
Nezapamćeno je kada je američka administracija u jednoj zemlji dobila tako dva snažna politička šamara, kao što je prvi zamjenik visokoga predstavnika Roderick Moore to dobio u srijedu u Sarajevu i Brčkom. Autoritet najmoćnije svjetske vojne sile je debelo narušen i poljuljan.
Da se razumijemo, pregovori između HDZ a BiH i SDP a su bili unaprijed osuđeni na propast i to već onoga dana kada je lukavi Dragan Čović pod svoje skute prigrabio naivnoga “spasitelja” svoje stranke, nekada ljutog protivnika Božu Ljubića. Predsjednik “devedesetke” je oživio već pokopanoga predsjednika HDZ-a BiH i dao mu krila da krene u obranu, za svoju stranku, svih hrvatskih pozicija u izvršnoj vlasti u entitetuidržavi.
Vjerovalo se da je Moore moćan i sposoban natjerati lidere dvaju HDZ-ova i ”platformaše” da korektno raspodjele te, ionako jadne, poluge u federalnoj vlasti. Treba otvoriti javnosti oči i kazati kako je Čoviću najmanji interes u svim razgovorima bio popraviti položaj Hrvata i deblokirati proces uspostave vlasti. On se nadmetao s Lagumdžijom oko raspodjele financijske i političke moći u entitetu praveći početnu poziciju za vlast na razini države.
Čović je ucjenjivao svoje političke sugovornike zahtjevima da se iz svih kombinacija oko buduće vlasti izbace Lijanovići i HSP BiH. Treba znati kako je nisko i na vrlo ružan način prije nekoliko dana u OHR-u govorio o HSP-u kao radikalnoj stranci ustaške tradicije i ideologije. Svađao se o minornim pozicijama, primjerice, o ministru zdravstva FBiH. Lagumdžija je to mjesto namijenio doktoru Mesihoviću, sinu nekada utjecajnog Čovićevog stranačkoga šefa Munira Mesihovića, dok je lider HDZ-a BiH tu poziciju obećao svome doktoru.
Ili, ono što javnost još manje zna, a što je još sramotnije, svi pričaju kako se Čović grčevito bori više za srpske pozicije u federalnoj vlasti nego za hrvatske. Razlog je jednostavan, želi udomiti Gavrila Grahovca, dojučerašnjega ministra kulture, s kojim je u sjajnim odnosima i kojeg je već jednom spasio od nasrtaja Harisa Silajdžića.
Ono što je najhitnije znati jest da su u vlast i ušla oba HDZ-a, svejedno takva Vlada niti čelništvo FBiH nikada ne bi normalno funkcionirali. Svi se ugledni politički analitičari slažu, bilo bi to uzaludno gubljenje još četiri godine.
Jasno je da niti Zlatko Lagumdžija nije nimalo nevin, ali niti naivan. On ne vjeruje Sulejmanu Tihiću i ponajviše zbog toga mu i nije bilo pretjerano stalo vidjeti Čovićeve kadrove u vlasti. Tihić i Čović bi se brzo prisabrali i napravili politički tal nauštrb SDP-a. Zato je u svakom slučaju za Lagumdžiju daleko sretnija kombinacija s Jurišićem i Lijanovićima i zbog toga je bio tako uporan i odan “četvorci” koja je potpisala njegovu platformu.
On ima šansu zagospodariti većim bh. entitetom, kao što su to punih 20 godina zajedno radili HDZ BiH i SDA.
Današnji masovni prosvjedi studenata i izmanipuliranih udruga i mogući nastavak blokade formiranja Doma naroda Parlamenta FBIH bit će očajnički, loši, politički potezi gubitnika i nastavak promašaja samozvanih političkih stratega.
Američka administracija ne voli gubiti. Srijeda je bio dosta težak dan za Rodericka Moorea, no, on ima oružje za uzvratiti i neće se dugo čekati da nekoga zaboli glava zato što je i pomislio provoditi silu nad najjačom svjetskom silom.
