Imate li nekog uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici koja je skoro usvojena u GS UN, počela da se primenjuje jer je jul, a ona se odnosi na 11. jul koji je tako proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sećanja na genocid u Srebrenici?
Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da već iritira počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim i politički pregrijanim akterima. Ali, ono što je u cijeloj priči oko Rezolucije sada nepobitno jasno, jeste to da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Sreberenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.
Kako Vi vidite skorašnju izjavu Predsednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promeni ime?
Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo jedna karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ali, ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Haagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo) i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, redaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.
Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, dok ovo čitaju, oni se čudom čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski učio i vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Čosić. A roditelj je – roditelj. I valja mu vjerovati. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.
Nekoliko dana pred Jedanaesti jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao puno kontroverzi i neslaganja kako u vrhu vlasti u BiH tako i u odnosima te vlasti i vlasti u Srbiji. Zašto se Prijedor bira, dve godine za redom, za mesto gde će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?
Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Jednom riječju, ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.
Milorad Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno reši i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna reč za Dodika?
Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o nekakvom „razdruživanju“ nelogična i krajnje besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo Bosna i Hercegovina. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo? Inače, pomenutim neyagerom i njegovim fantazmima ne želim da se bavim. Ljudski potpuno nebitan tip. Ali, kad me već pitate – da! „Imovina“ je njegov ključni problem. I to, da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina. Imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore i jedva sastavljaju kraj s krajem. U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu.[1] Taj očigledni životni problem, pokušava se maskirati i prikriti upornim nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.
Dodik, međutim, najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni predlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Predlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li, po Vama, rešenja i ako ima-kakvog?
Nema rješenja. Bar za sada. Jer, sve to o čemu govori Vaše pitanje, spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih, a u svrhu maskiranja stvarnih, životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne organizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Ukratko, sve nesrpsko je automatski – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva. U tom smislu, jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Jer, povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima. U ovom slučaju, to je indirektno vidljivo upravo iz spektra Vaših pitanja.
Deklarisani prijatelj RS i Dodika, mađarski premijer Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je, samoinicijativno započeo po početku predsedavanja Mađarske Savetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsedavanje EU, u tome pomoći BiH?
Ukratko, sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.
U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog poverenja u BiH?
Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Jer, ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno traži i nalaže sljedeće: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“ Dakle, to je to. O tome se radi. I u tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.
U vladi BiH je došlo, izgleda, do prave konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Ali, bilo je i jasnih osuda: Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenici i Žepe, namernom provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?
S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Očito, našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku kao „umijeće mogućeg,“ srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. I samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u Sprljavim vlastodržačkim foteljama.
Kako Vi ocenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobedu Laburista u Ujedinjenom kraljevstvu i neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na parlamentarnim izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti ili ne, dugoročnije posledice na sve teže odluke koje EU i Evropa verovatno očekuju – posebno kada se radi o ratnim žarištima?
Ja sam čovjek koji iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. I o svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu kojim se lažno, i na sav glas, predstavlja u javnom prostoru. U tom smislu, treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“. Dakle, pred nama je.
