Zašto je to važno? Ovakva saradnja dolazi uz visoku cijenu. Više od 2.000 ljudi stiglo je u Ujedinjeno Kraljevstvo u posljednjih sedam dana na 34 mala čamca. Keir Starmer ocijenio je da se situacija “pogoršava”. Ipak, iako presretanja mogu privremeno smanjiti broj pokušaja prelaska, ona nisu:
– zamjena za sigurne i legalne puteve za azil;
– bezopasna opcija kada su čamci neispravni, a more surovo;
– u skladu s međunarodnim pravom koje zabranjuje intervencije u plitkim vodama i krši pravo pojedinaca da napuste bilo koju zemlju, zagarantovano Poveljom UN-a.
Šta se dešava? Francuske vlasti tvrde da su uspjele presresti više od dvije trećine čamaca prije nego što su uopće stigli do mora.
Međutim, krijumčari su se prilagodili – čamce naduvavaju tajno i ukrcavaju migrante direktno iz vode, gdje francuska policija smije djelovati samo ako je život putnika ugrožen.
Nova pravila, koja bi trebala biti objavljena narednog mjeseca, predviđaju da presretanje bude moguće unutar 300 metara od obale. Enver Solomon iz Vijeća za izbjeglice upozorava da to predstavlja „ozbiljan rizik po život“, naročito za malu djecu i bebe.
Iskustva iz Lezbosa. EU i Turska su 2016. postigle dogovor o fizičkom presretanju čamaca s izbjeglicama iz Sirije koje su plovile ka Grčkoj i njihovom vraćanju u Tursku. Broj dolazaka u Grčku je tada pao sa gotovo 900.000 na manje od 40.000 u jednoj godini.
Međutim, cijena tog dogovora bila je visoka: Turska je proglašena „sigurnom trećom zemljom“, ali je njeno postupanje prema izbjeglicama i kasnije obustavljanje readmisijskih procedura izazvalo sumnje. Mnogi azilanti su ostali zaglavljeni na grčkim otocima – ne mogu se vratiti u Tursku, a Grčka im odbija azil.
Iskustva iz Sabrate. Italija i EU finansiraju libijske vlasti da silom zaustave migrante i presretnu čamce u Sredozemnom moru. Pored toga, pojačali su nadzor dronovima i ograničili djelovanje humanitarnih spasilačkih brodova. Prelazak migranata morem prema Italiji smanjen je za 59 posto prošle godine.
Ali i ovdje postoji visoka cijena: ljudskopravaške organizacije dokumentovale su sistematska zlostavljanja migranata koji su vraćeni u Libiju i zatvoreni. Spasilački timovi optuženi su i za pogoršanje uslova na moru. Više od 400 ljudi je poginulo u 2025. godini.
Zašto je Britaniji stalo? Uspon Reform UK-a kao glavnog rivala Laburističkoj stranci poklapa se s povećanjem broja prelazaka Kanala za 45 posto ove godine. Tome doprinose:
– političke nestabilnosti u Eritreji, Afganistanu i Sudanu;
– pokušaji odbijenih azilanata u EU da apliciraju u UK;
– veći broj „mirnih“ dana s pogodnim vremenskim uslovima;
– i pretrpani čamci koji sada prevoze više puta više ljudi nego 2021.
Zašto je francuska saradnja ključna? Većina migranata dolazi iz zemalja s kojima ni UK ni Francuska nemaju sporazume o readmisiji. Ako bi Britanija presretala i vraćala čamce u Calais bez dogovora, to bi, prema Petru Walshu iz Migration Observatory, predstavljalo „invaziju“ po međunarodnom pravu.
I možda i neće uspjeti. Nacionalna agencija za kriminal u UK trenutno istražuje više slučajeva krijumčarenja ljudi nego bilo kojeg drugog kriminala. Krijumčarske mreže su sve sofisticiranije i mnogi njihovi lideri se nalaze izvan EU.
Opasnosti su ozbiljne. Najmanje 73 osobe poginule su prošle godine pokušavajući preći Kanal – što je pet puta više nego godinu ranije. Ako broj poginulih poraste zbog opasnih intervencija francuskih vlasti ili sve riskantnijih pokušaja krijumčara, pravni izazovi ovom planu će eskalirati.
Zaključak. Sve dok UK ne uspostavi dovoljan broj sigurnih i legalnih puteva za azil, kontrola mora neće zaustaviti prelaske. Ipak, proširenje takvih ruta, kako kaže Walsh, trenutno je „politički nezamislivo“.
Opcija razmjene ponovo je na stolu: za svakog migranta u čamcu vraćenog u Francusku, jedan azilant bi bio prihvaćen u UK. To ne bi promijenilo ukupan broj ljudi, ali bi moglo djelovati kao sredstvo odvraćanja.
I za kraj… Prelasci malim čamcima čine statistički neznatan dio ukupne migracije u UK, Francuska već sada prima više azilanata nego Britanija, a skoro tri četvrtine svih svjetskih izbjeglica nalazi se u zemljama niskog i srednjeg dohotka.