Foto: ips-journal
Šta do sada znamo o hapšenju gradonačelnika Istanbula Ekrema İmamoğlua? Ko je još uhapšen i zašto?
Tina Blohm: Više od 100 naloga za hapšenje izdato je u srijedu u okviru tri odvojene istrage. Među njima je bio i gradonačelnik Istanbula Ekrem İmamoğlu. Istrage su fokusirane na optužbe o korupciji, navodne veze sa PKK i protestima u parku Gezi 2013. Dok vlada tvrdi da su optužbe pravno opravdane, opozicija ih vidi kao politički motiviran napad na demokratiju.
Najozbiljnija istraga odnosi se na navodnu korupciju i mito u administraciji Istanbula. İmamoğlu je optužen za nameštanje javnih tendera, provođenje nezakonitih finansijskih transakcija preko opštinskih preduzeća i nezakonitu zloupotrebu ličnih podataka. Među privedenima su bliski saradnici İmamoğlua, kao što su njegov savjetnik i šef jedne državne medijske kompanije, njegov menadžer izborne kampanje i generalni sekretar grada Istanbula. Privedeni su i generalni direktor Kültür İstanbul i drugi poslovni ljudi.
Druga istraga ispituje navodne veze İmamoğlua s PKK. Riječ je o takozvanoj strategiji gradskog konsenzusa koju su na općinskim izborima implementirali prokurdska DEM stranka i CHP. Stranka DEM se suzdržala od postavljanja vlastitih kandidata u većim gradovima zapadne Turske i umjesto toga podržala je CHP. Cilj je bio da se formira veći opozicioni front protiv vladajuće AKP. Prema riječima javnog tužioca, ova saradnja je pomogla jačanju PKK u urbanim centrima. Gradska uprava je također navodno zapošljavala ljude za koje se sumnja da su povezani s PKK u općinskim preduzećima. Treća istraga odnosi se na proteste Gezija i usmjerena je posebno protiv poznatog novinara. Optužen je da je igrao aktivnu ulogu u organizovanju i širenju protesta.
Da li se İmamoğluovo hapšenje očekivalo? Šta to govori o nezavisnosti turskog pravosuđa?
Stefan Hibbeler: Hapšenja nisu došla sasvim iz vedra neba. Tri načelnika okruga CHP već su uhapšena otkako je u oktobru prošle godine u Istanbulu imenovan novi viši tužilac. U protekle tri sedmice došlo je do talasa hapšenja koji pogađaju lokalne CHP i DEM političare. Hapšenja su se dešavala skoro svaki dan i bila su sračunata na maksimalnu pažnju medija. Posebno je kontroverzna bila sudska optužnica protiv dvojice vodećih predstavnika udruženja poslodavaca TÜSIAD nakon što su kritikovali političko naoružanje pravosuđa.
Ne može se previše naglasiti da je cijeli posao krajnje upitan. Istrage javnog tužioca i policije trebalo bi da se vode u tajnosti. Hapšenje ili sudska optužnica opravdana je samo ako postoji opasnost od bjekstva ili uništenja dokaza. Hapšenje ljudi nakon dojave medijima je potpuno neopravdano. Čini se da su navodna krivična djela izrazito tendenciozna. Gradonačelnik okruga Beykoz sada je nezakonito zadržan nakon što je istekao period zakonitog pritvora.
Sve se to može pratiti unazad do reformi pravosuđa nakon prelaska na predsjednički sistem 2018. godine. Od tada Vijeće sudija i tužilaca jednim dijelom bira prostom skupštinskom većinom, a dijelom imenuje predsjednik. Obavezni članovi Savjeta su i ministar pravde i njegovi zamjenici. Ovo predstavlja politizaciju tijela nadležnog za imenovanja sudija. Dugo obećana zaštita sudija od disciplinskih premještaja na druge pozicije još uvijek nije implementirana.
Kakva je ovdje strategija vlade, ne samo u vezi s predstojećim predsjedničkim izborima 2028. godine? Ima li to veze sa ponudom PKK o prekidu vatre?
Stefan Hibbeler: Tajming je čudan. Novruz festival obilježava se 21. marta, kojem će, kako se očekuje, prisustvovati predsjednik Recep Tayyip Erdogan. Također se očekuje da će doći do pomaka u kurdskoj politici. Izbori za izbor predsjedničkog kandidata CHP-a održat će se 23. marta. İmamoğlu je jedini kandidat i CHP računa na visoku izlaznost kako bi maksimizirala podršku za njega. Sumnja se da oduzimanje diplome İmamoğlua i njegovo hapšenje neposredno prije izbora predstavljaju namjerni pokušaj vlade da poremeti glasanje. Masovno prisustvo policije u Istanbulu može se protumačiti i kao pokušaj zastrašivanja. Hapšenje poznatog novinara İsmaila Saymaza također je dio ovog pokušaja zastrašivanja. Optužen je da je koristio društvene mreže kako bi raspirivao vatru Gezi protesta širom zemlje.
Vlada do danas nije dala konkretna reformska obećanja u kurdskom sukobu. Nakon žalbe zatvorenog lidera PKK Abdullaha Öcalana i njenog jednostranog prekida vatre, logičan sljedeći korak je sazivanje skupštine kako bi se službeno riješilo njeno prestanak. U zamjenu za to, PKK želi garancije da skupština neće biti pretresena. Ovo se čini kao očigledan potez vlade. Ali odluka PKK o raspuštanju ide ruku pod ruku s očekivanjima o demokratizaciji. Međutim, obnovljeni napori vlade da prebije javnost pokazuju da još uvijek nije spremna za to.
Kako su do sada reagovale opozicione stranke – prije svega CHP – i stanovništvo?
Tina Blohm: CHP je razumljivo ogorčena. Odmah nakon hapšenja vođa Özgür Özel otputovao je u Istanbul. U svojim prvim izjavama izjavio je da je nacija spriječena da imenuje svog sljedećeg predsjednika i da je to jednako pokušaju državnog udara protiv sljedećeg šefa turske države. Odabir vodećeg kandidata za predstojeće predsjedničke izbore i dalje je zakazan za 23. mart.
Hapšenja su izazvala masovne narodne proteste. Zbog opšte zabrane protesta u Istanbulu, sada dolazi do stalnih sukoba sa policijom. Univerzitet u Istanbulu bio je posebno žarište jer su se snage sigurnosti žestoko obračunale s demonstrantima. U srijedu navečer su bile velike demonstracije u nekoliko gradova, uključujući Ankaru i Istanbul. Njima su se obratili Özel i Dilek İmamoğlu, supruga Ekrema İmamoğlua. Situacija je i dalje izuzetno nestabilna.
Šta hapšenja znače za političke borbe unutar Turske? Kakve će efekte imati na samu demokratiju i međunarodni imidž Turske?
Tina Blohm: Ljudi se još uvijek potresu od ovih događaja i stvari bi se mogle promijeniti vrlo brzo. Ali dominantno je mišljenje da hapšenja predstavljaju pojačavanje turske političke represije. Malo je onih koji su vjerovali da će İmamoğlu, popularan u zemlji i inostranstvu, zaista biti uhapšen. Snaga i jedinstvo CHP-a će biti teško testirani u narednim sedmicama i mjesecima. Videćemo koliko će oni biti efikasni i u javnosti i u parlamentu. Hoće li njihove pristalice i opoziciono civilno društvo izaći na ulice u znak protesta, bit će odlučujuće. Ali čak i tada postoji opasnost da nestanu nakon nekoliko sedmica. Što je još gore, nastavak pritvora uhapšenih političara mogao bi postati nova normala.
Izgledi za demokratiju u Turskoj su sumorni. Izvještavanje medija već je u džepu vlade i previše ljudi je prihvatilo optužbe. Postoji političko uplitanje u pravosudni sistem i njegova nezavisnost je ugrožena. Vlada ima na raspolaganju mnogo oružja da se nosi sa svojim kritičarima, uključujući riječi i djela od davnina. Ali ostaje da se vidi da li će to nanijeti veliku štetu režimu. U geopolitičkoj klimi u kojoj je autoritarizam na vrhuncu, a strane političke alijanse teško da bi mogle biti važnije, pitanja demokratije i ljudskih prava bi se lako mogla ostaviti po strani. Ali upravo zbog toga jednostavno ne smijemo tolerisati današnja hapšenja. Uostalom, iu Turskoj i u ostatku svijeta ima dovoljno ljudi koji neće prihvatiti ovakav razvoj događaja.
