Koliko se god hrvatski tzv. ljudi nahvao (dum Marin Držić) trudili iz petnih žila već tri desetljeća i kusur u bijednoj našoj izbrisati povijesno sjećanje na ustaški genocid u Drugomu svjetskom ratu nad Srbima, Romima, Židovima, nepoćudnim Hrvatima i drugim podguznomu nacifašističkom režimu tzv. NDH neprihvatljivim građanima – a Holokaust u konc. logoru Jasenovcu, Zagrebu i drugdje po Hrvatskoj i BiH zamijeniti terminom “masovni zločin” – to sjećanje češće izbija u javnost i iritantnije žulja, je li, nacionalnu savjest.
Dokaz je tomu i nekidan predstavljeno u Zagrebu drugo izdanje vrijedne i hvaljene, ali i osporavane i pogrdama čašćene prije 23 godine povijesne knjige “Holokaust u Zagrebu” zaslužnih CRO intelektualaca Slavka i Ive Goldsteina. Oca i sina, čija je židovska obitelj i šira rodbina teško stradala u ustaškom pogromu, Holokaustu u tzv. NDH.
Istodobno, saborski zastupnik proustaškoga Domovinskog pokreta (DP) Stipo Mlinarić Ćipe, je li, stranke s kojom se poslijeizborno slizao tzv. europejski, light HDZ Andreja Plenkovića u tzv. neprincipijelnu koaliciju radi golog o(p)stanka na vlasti, traži zakonsku zabranu crvene zvijezde petokrake. “Izazvan”, je li, dan-dva ranije jugoslavenskom zastavom u zagrebačkoj Povorci ponosa, kojom su navodno pripadnici LGBTQI zajednice i njihovi fanovi, pod zaštitom policije, “namjerno provocirali domoljubne hrvatske građane simbolom partizanskih zločinaca i bivšeg JNA, agresora na RH” (sic transit).
“Nekad se živjelo bolje i sigurnije”
Da nije smiješno i čak blesavo, bilo bi tragično smatrati crvenu zvijezdu petokraku, pa i trobojnicu bivše 24-milijunske države tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti provokacijom. Tim više jer su, je li, tzv. bratski jugoslavenski narodi i narodnosti u prosjeku bolje, sigurnije i zadovoljnije, politički neopterećenije i budućnosno izglednije živjeli u tzv. socijalističkomu mraku no što od 1990-ih godina žive na betlehemskom svjetlu u svojim samonedostatnim bantustanima. To je prije koju godinu pokazala anketa među 2200 građana RH i BiH, starijih od 45 godina, s iskustvom života u SFR Jugoslaviji.
“Nekad se živjelo bolje i sigurnije”, kazalo je 82% anketiranih. Danas je među još neiseljenih nešto manje od 3.9 milijuna “napokon svojih na svomu” više od 750.000 tih što životare na samom rubu siromaštva. Oko 500.000 mahom mlađih CRO žitelja u najpotentnijoj radnoj i fertilnoj dobi zarađuje kruh pod ruđim nebom, u iseljeništvu bez ozbilijnijih izgleda za povratak u domovinu. Kamo da se vrate i na što. Plaće nikakve, radni uvjeti feudalni, stan fatamorgana, državna skrb za djecu lutrijska, podjele u društvu alarmantne, političko i vjersko desničaranje toksično itd.
“Došlo je novo vrijeme s još manje sjećanja na strahote prošlosti”, kazao je Ivo Goldstein na predstavljanju knjige “Holokaust u Zagrebu”. “Godine 2001, nakon što smo podvukli crtnu pod ratove i režim iz 90-ih, smatrali smo da je revizionizam otišao u povijest. Mislili smo da stvari idu svom smirenju i da će se Holokaust moći etablirati u Zagrebu kao činjenica. Kad je knjiga izašla prvi put, bilo je puno pohvala, ali i negiranja, ružnih i neumjesnih komentara, priča da se Holokaust nije događao u Zagrebu, nego negdje drugdje. Unatoč tomu, nisam vjerovao da će se termin Holokaust zamijeniti nekim drugim, ali do toga je ipak došlo.”
S obzirom na to s kakvim se ljudima slizao Andrej Plenković i kako migolji i frazira kad mu šef DP-a Ivan Penava dnevno trubi na uho da je “našoj stranci najvažnija ideologija, i od toga nećemo odustati ni po koju cijenu” – a znâ se kakva i čija ideologija (sic transit) – itekako će se još događati štošta u što ljudi nisu mogli vjerovati da je moguće. Nitko normalan nije za zakonsku niti ikakvu zabranu crvene zvijezde perokrake, jer ona nije “zloglasni simbol komunizma” ni ekvivalent zakonskoj zabrani ustaških simbola programirana genocida za četverogodišnje ustaške strahovlade tzv. NDH. Tvrdnje revizionista s ekstremne tzv. desnice su glupost na entu. Na nesreću, glupost već dugo vlada bijednom našom, pa…
Crvena zvijezda petokraka simbolizira borbu za mir i pravdu, trademark je niza glasovitih proizvoda u svijetu, bitna sastavnica mnogih državnih insignija daleko izvan Hrvatske. Pedeset je petokraka na američkoj zastavi i ratnoj tehnici, 12 na zastavi EU-a, crvena se pak petokraka nalazi i na proizvodima moćne nizozemske korporacije Heinekena (vlasnika i Karlovačke pivovare) etc., što sve skupa nema veze ni s bilo kakvom ideologijom niti s Titovim partizanima, eks-Jugoslavijom, JNA da bi vrijedilo zakonske zabrane u jednoj zapadnobalkanskoj miš državi u kojoj proustašluk i negiranje Holokausta vedre i oblače javnim prostorom.
“Međutim”, kazao je Ivo Goldstein, “u Jasenovcu od prošle godine, na tabli koju je netko instalirao za vrijeme predsjedanja Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust, više nema termina Holokaust za Židove, nego samo ‘masovni zločini’. To je apsolutno neprihvatljiv eufemizam. Knjiga ‘Holokaust u Zagrebu’ donosi povijest iznutra, donosi priče preživjelih sudionika tog vremena koje upečatljivo dočaravaju strahote Holokausta. Istražujući povijesnu građu u Hrvatskom državnom arhivu, našao sam mnogobrojne dokumente kao što su molbe za izuzeće od obaveze nošenja židovskog znaka, molbe za dobivanje arijevskih prava i molbe za prelazak preko Tomislavovog trga…”
Knjiga kao spomenik
Kada sam gotov rukopis dao profesorici Mirjani Gross na čitanje, koja je na čudesan način preživjela ustaški logor, rekla mi je da o tomu što je pročitala ništa nije znala. Nije bila ovdje, dok je ono malo preživjelih šutjelo, jer im je bila muka, jer su pokušavali živjeti novi život, a da se toga ne moraju prisjećati.
Povjesničar Goran Hutinec tvrdi da su se priče preživjelih ustaški pogrom pričale uglavnom u užem obiteljskom krugu, “da bi tek kasnije, kada su postali bake i djedovi počeli otvorenije govoriti o progonima i zločinima za vrijeme Holokausta. Knjiga ‘Holokaust u Zagrebu’ može poslužiti kao spomenik. Ne toliko zbog velikog broja riječi i svjedočanstava iz prve ruke, nego zbog svih tih ispričanih sudbina s ruba anonimnosti, malih ljudi, djece koja ovom knjigom dižu svoj glas i opominju nas da se ono što je bilo možda neće ponoviti na isti način, ali da je itekako moguće nešto slično”.
Povjesničar Hutinec ocjenjuje kako je upravo knjiga “Holokaust u Zagrebu”, prvi put objavljena prije gotovo četvrt stoljeća, “odškrinula vrata utjecaju velikih historiografija iz Europe i svijeta u doba kada je hrvatska historiografija izgubila korak sa stranim uzorima. Holokaust se ne može usporediti s drugi nedjelima masovnih ubojstava”. Nakon što je tzv. prvi hrvatski predsjednik i “Otac Domovine” (sic transit) Franjo Tuđman 1990-ih godina širom otvorio vrata bijedne naše (pro)ustaškoj emigraciji i njezine zadrte čelnike instalirao u vlasti – eda bi im honorirao sufinanciranje Domovinskog rata i potporu svomu predsjedničkom ustoličenju – povijesni je revizionizam pušten s lanca i danas ima puno pravo građanstva. Obilno se napaja javnim novcem, osvaja medije, škole i sav ostali javni prostor.
Ustaštvo i tzv. NDH časte se i slave kao nacionalne vrijednosti, a anatemizira i krivotvori istina o objema Jugoslavijama i osobito tzv. bratstvu i jedinstvu jugoslavenskih naroda i narodnosti, zajedništvu, i sl.
Obnovi toksičnog antisemitizma i protusrpstva u bijednoj našoj krupan je doprinos dao osobno Franjo Tuđman eda bi oprao svoju komunističku, partizansku i generalsku/dužnosničku u JNA prošlost?! Ratnih je 1990-ih godina kukavički dizao rep uvezenoj iz emigracije (pro)ustaškoj svijesti, busajući se u polit-ideološki promiskuitetna prsa: “Sretan sam što moja supruga nije ni Srpkinja niti Židovka!”
O tomu je pisao i u svojim knjigama i, naravno, gadno se zamjerio ne samo Židovima u RH nego i Izraelu, do kritične granice prekida diplomatskih odnosa dvoju država. Tuđmanova politička glupost tek je kasnije ispravljena pošto je Tuđman bio prisiljen izbaciti iz svojih ukoričenih pisanija antisemitistička sranja i povući slične nebuloze “državnika” koji nije dorastao svojoj “državnosti” (sic transit).
Na Mlinarićev zahtjev za, je li, zakonskom zabranom crvene zvijezde petokrake u povodu jugoslavenske zastave u LGBTQI-jevoj Povorci ponosa – koji pak zahtjev nije ništa novo, čuo se i godinama ranije iz istoga polit-ideološkog obora, sic transit – premijer je Plenković kazao da je to bila “bizarna i nepotrebna pojava”, ali da ni o kakvoj “zabrani nismo razgovarali”. Ni trećemendatni CRO premijer nije baš veslo sisao, pa će svaku budalaštinu ispod ruba pameti uzeti zdravo za gotovo.
Da je po Mlinarićevu, svjestan je Plenković, neodgovorno bi pružio Bruxellesu i civiliziranom svijetu dodatni razlog za ismijavati se samonedostatnom CRO bantustanu. Inače, “ultimativno važna” tzv. ideološka pitanja su DP-ovim vođama samo smokvin list za manipulativnu praksu “u se, na se i poda se”, pa… Ideologija/svjetonazori i tako te bezvezne trice i kučine ne daju se jesti, njima se ne mogu nasititi gladni, napojiti žedni, platiti režije, kupiti lijekovi, djeci platiti “besplatno” školovanje, pristojno zbrinuti stare i bolesne članove obitelji…
Kao što biva u sličnim prigodama, ni predstavljanje drugog izdanja knjige “Holokaust u Zagrebu” Slavka i Ive Goldsteina nije moglo bez političkih i politikantskih asocijacija na aktualna zbivanja, za što se pak bio pobrinuo profesor “Uvoda u judaizam” na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Kotel Da-Don, bivši glavni rabin u RH iz vjerske zajednice “Bet Israel”. Kazao je da se “pojam holokaust nikako ne može usporediti s drugim nedjelima masovnih ubojstava ni s ubojstvima koja su počinili pripadnici Hamasa. Nakon onoga što se dogodilo u Izraelu 7. listopada 2023, nemali je broj ljudi počeo koristiti pojam holokaust za taj događaj, a hamasovce nativati novim nacistima. No, čak je i bivši glavni rabin u Izraelu bio protiv korištenja te riječi za bilo koju drugu tragediju”.
Po riječima Danijela Benka, predsjednika židovske vjerske zajednice “Bet Israel”, Holokaust je najintenzivniji oblik antisemitizma koji se bio dogodio u modernoj povijesti. “Kako se vremenski udaljavamo od Holokausta, sjećanje postaje bljeđe i apstraktnije”, tvrdi Benko. Hrvatska pak društveno-politička zbilja revizionističkih gena upinje se iz petnih žila maksimalno ubrzati to udaljavanje kako bi ustaški holokaust bio sasvim izblijedio i postao apstrakcijom nad apstrakcijama.
Slovenci da, Hrvatska ne
Kumuje li tomu i HDZ Plenkovićeva tzv. neprincipijelna koalicija koja – ne iz grizodušja zbog ustaškog bildanja Holokausta u Drugomu svjetskom ratu, već iz krajnje poltronskog odnosa prema Bruxellesu i Washingtonu, sic transit? Hrvatska ne želi slijediti susjednu Sloveniju, Irsku, Norvešku i Španjolsku, koje su nekidan priznale samostalnu i neovisnu državu Palestinu ne bi li zaustavile genocid židovskog Izraela nad palestinskim narodom na njihovu pradsjedovskom tlu.
Slovenija je 147. država koja je priznala Palestinu, u kojoj je židovska vojska u samo sedam mjeseci ubila i učinila doživotnim invalidima cca 100.000 palestinskih civila, među njima najviše žena i djece u dobi do 12 godina, te im razorila domove tzv. konačnim rješenjem Netanyahuove vjersko-konzervativne vlasti: “Palestince u Egipat ili u Sredozemno more!” Izrael über alles!? “Ne bojimo se nikoga od velikih zapadnih sila”, kazao je slovenski premijer Rober Golob, misleći na Washington i kukavice u Bruxellesu. “Slovensko priznanje Palestine kao suverene i neovisne države je znak nade za palestinski narod na Zapadnoj obali i u Gazi.”
CRO premijer Andrej Plenković ne zarezuje slovenskog kolegu ni pola posto: “Hrvatska trenutno ne razmišlja o priznanju Palestine”. Ali itekako razmišlja kako udovoljiti DP-ovu radikalnom partneru u produbljivanju i inače nepodnošljivih podjela u društvu, a istodobno i Bruxellesu koji uoči izbora ratuje s nadirućom prema vlasti ekstremnom tzv. desnicom. Teško da će netko izbiljan progutati glupavu logiku tipa: pazi, tako da ostanem nevina! Što ne valja, ni s kruhom nije dobro.
Posljedice Plenkovićevog skretanja bijedne naše oštro udesno tek dolaze na naplatu. Knjiga “Holokaust u Zagrebu” jeziva je opomena o koju se ne bi smio oglušiti nitko s makar dva zrna soli u glavi, pogotovo ne ti što se javno prse na vlasti da su “preuzeli odgovornost” (sic transit).
