Foto: Mohammed Hajjar/AP
U zadnjim danima prošle godine Južnoafrička Republika (JAR) postala je prva, i zasad jedina država svijeta koja je na Međunarodnom sudu pravde (MSP) započela proces protiv Izraela zbog kršenja UN-ove Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida vojnom ofanzivom u Pojasu Gaze. Izrael je na taj potez Južnoafričke Republike odgovorio tako što će njegovi predstavnici doći u sjedište toga suda u Haagu i braniti politiku koju provodi na okupiranim palestinskim područjima, čime će napraviti iznimku od višedesetljetnog bojkotiranja tog međunarodnog suda. Saslušanja će se održati 11. i 12. siječnja, nakon čega bi u najoptimističnijem scenariju sud mogao donijeti mjeru kojom se Izraelu nalaže da obustavi sva vojna djelovanja koja mogu dovesti do genocida nad Palestincima.
U svom 84 stranice dugačkom podnesku, pravni tim JAR-a detaljno je objasnio zbog čega su, prema njihovom mišljenju, vojni postupci Izraela na palestinskim područjima “genocidnog karaktera” i zašto ti postupci i propusti “imaju namjeru prouzročiti uništenje značajnog dijela palestinske nacionalne, rasne i etničke skupine”. Iako je Izrael, jednako kao i Južnoafrička Republika, potpisnik spomenute konvencije o genocidu, izraelske vlasti optužile su JAR da zloupotrebljava Međunarodni sud pravde i “surađuje s Hamasom”.
U svojoj aplikaciji pravni tim JAR-a u uvodu osuđuje sva kršenja međunarodnog prava na obje zaraćene strane, ali konstatira da nikakav napad na Državu Izrael, ma kako ozbiljan bio, ne može opravdati kršenja Konvencije o genocidu “bilo kao pitanje prava, bilo morala”
Glasnogovornik izraelske vlade Ejlon Levi JAR je pokušao dodatno diskreditirati optužbama da je vlada te zemlje u vrijeme genocida u sudanskoj pokrajini Darfur podržavala kolovođu toga genocida, bivšeg sudanskog predsjednika Omara el Bašira. Levi je rekao i da Izrael, suprotno tvrdnjama JAR-a, zapravo poduzima “mjere bez presedana za zaštitu civila”, koje uključuju slanje milijuna poziva i poruka palestinskim civilima s instrukcijama za evakuaciju.
Za razliku od Međunarodnog kaznenog suda, koji se bavi procesima protiv pojedinaca i koji je kompromitiran izrazito prozapadnom pristranošću, MSP je sud na kojemu države tuže druge države. U ovom konkretnom slučaju od MSP-a se međutim ne traži da donese definitivnu presudu o tome krši li Izrael Konvenciju o genocidu već samo da odluči mogu li djela na koja se odnosi pritužba potpasti pod odredbe Konvencije kako bi se time stvorile pretpostavke za budući sudski proces. “Sud ne mora odrediti da sva djela na koja se odnosi pritužba potpadaju pod odredbe Konvencije”, već “barem neka od njih”, navodi se u pritužbi JAR-a, a sud u ovoj fazi ne mora dokazati ni da postoji genocidna namjera, što je ujedno i najvažniji element svake optužbe za genocid. Cilj pritužbe je dokazati da vojni postupci Izraela nadilaze samoobranu i prijete uništenjem Palestinaca, a sud prema svome statutu ima ovlasti saslušati strane koje se spore oko pitanja primjene Konvencije.
U posljednjih deset godina Međunarodni sud pravde donio je 11 takvih privremenih mjera, koje su obavezujuće, no analize pokazuju da se one u oko 50 posto slučajeva ne poštuju. Najrecentniji takav primjer odnosi se na mjeru obustave vojnih djelovanja u Ukrajini koju je sud zatražio od Rusije 2022. godine. Unatoč tome, dobar dio stručnjaka za međunarodno pravo optimističan je u vezi južnoafričke pritužbe, primjerice američki pravnik Frensis Bojl koji je 1993. u ime Bosne i Hercegovine MSP-u podnio sličan zahtjev za očitovanje suda o genocidu.
Ti stručnjaci smatraju da će sud eventualnom pozitivnom odlukom, čak i ako je Izrael ne prihvati, izvršiti međunarodni pritisak na izraelske vlasti da makar modificiraju svoju vojnu kampanju u Pojasu Gaze. Glavni pravni savjetnik JAR-ovog podneska priznati je stručnjak za međunarodno pravo, bijeli Južnoafrikanac Džon Dugard, koji se akademski bavio južnoafričkim aparthejdom. Od sredine devedesetih obnašao je niz dužnosti u Ujedinjenim narodima, a od dvijetisućitih bavi se i slučajevima kršenja ljudskih prava na palestinskim područjima. Bio je i sudac MSP-a, pa stoga ne čudi konsenzus da se radi o stručno i argumentirano sročenom pravnom dokumentu, pritom temeljenom na presudi MSP-a u sličnom sporu u slučaju Gambije protiv Mijanmara iz 2020. godine.
U svojoj aplikaciji pravni tim JAR-a u uvodu osuđuje sva kršenja međunarodnog prava na obje zaraćene strane, ali konstatira da nikakav napad na Državu Izrael, ma kako ozbiljan bio, ne može opravdati kršenja Konvencije o genocidu “bilo kao pitanje prava, bilo morala”. “Djela i propusti Izraela genocidnog su karaktera zato što im je namjera dovesti do uništenja značajnog dijela palestinske nacionalne, rasne i etničke skupine”, a ta djela uključuju “ubijanje, nanošenje teške fizičke i mentalne štete i nametanje uvjeta života čiji je cilj dovesti do njihovog fizičkog uništenja”.
Budući da je Južnoafrička Republika “svjesna da su djela genocida uvijek dio kontinuuma, kako je to shvaćao i tvorac termina genocid Rafael Lemkin“, autori podneska današnje događaje stavili su u širi kontekst politike Izraela prema Palestincima “tijekom 75 godina dugog aparthejda, 56-godišnje vojne okupacije i 16-godišnje blokade Gaze”, što sve predstavlja kršenje Ženevskih konvencija i druge ratne zločine i kršenja međunarodnog prava. JAR smatra da činjenice na koje se njihova aplikacija oslanja dokazuju da je Izrael – uz aparthejd, protjerivanja, etničko čišćenje, aneksiju, okupaciju, diskriminaciju i uskraćivanje prava na samoodređenje – od 7. listopada 2023. propustio spriječiti genocid i da je aktivno uključen u njegovo provođenje. “Genocidna djela” Izraela taksativno se nabrajaju, počevši s ubijanjem Palestinaca.
Znatan dio stručnjaka za međunarodno pravo optimističan je u vezi južnoafričke pritužbe. Smatraju da će sud eventualnom pozitivnom odlukom, čak i ako je Izrael ne prihvati, izvršiti međunarodni pritisak na izraelske vlasti da makar modificiraju svoju vojnu kampanju
Do trenutka podnošenja zahtjeva zabilježeno je 21.110 slučajeva pogibija, od kojih je 7.729 djece, još 7.780 nestalih odnosno vjerojatno poginulih te 55.243 ranjenih, uz široko rasprostranjenu mentalnu traumu izazvanu kontinuiranim i intenzivnim bombardiranjem, uključujući i do jedne tone teškim bombama radijusa djelovanja od 800 metara. Uz rekordan broj ubijene djece – više od 115 dnevno – ubijen je i rekordan broj novinara (103), liječnika i drugih zdravstvenih radnika, uključujući i najiskusnije kirurge (311), prosvjetnih radnika (209) i zaposlenika UN-a (144).
Raseljeno je 1,9 milijuna ljudi, odnosno 85 posto stanovništva Gaze, od čega se njih 1,2 milijuna sklonilo u zgradama UN-ove agencije UNRVA, koja nema ni približno dovoljne kapacitete za toliko ljudi. Uništeno je 355.000 domova, zajedno s kritičnom infrastrukturom koja uključuje vodovodna i kanalizacijska postrojenja, elektroenergetsku mrežu, zdravstvene ustanove, zgrade javne uprave, poljoprivredna zemljišta, pekare, radnje, obrazovne institucije, bogomolje, groblja, kulturne ustanove i arheološka nalazišta.
Izrael je 9. listopada proglasio “kompletnu blokadu” Gaze, koja je u punom opsegu trajala 12 dana i uključivala potpuni prekid opskrbe strujom, gorivom, hranom i vodom, a do sredine studenog međunarodne organizacije procijenile su da prehrambena infrastruktura u Gazi “više nije funkcionalna”. UN-ove agencije tvrde i da se čak 93 posto stanovnika Gaze suočava s krizom hrane te da svaka osoba ima na raspolaganju samo 1,5 litru čiste vode dnevno. Zbog razaranja samo 13 od 36 bolnica i 18 od 72 druge zdravstvene ustanove funkcioniralo je u vrijeme pisanja ovog zahtjeva za saslušanje.
Osim tim djelima, podnesak se detaljno bavi i “izrazima genocidne namjere” izraelskih državnih dužnosnika i drugih javnih osoba, uključujući i premijera Benjamina Netanjahua. Tekst sadrži nekoliko desetaka takvih primjera, poput najave cilja da se područje Gaze učini “trajno nenaseljivim” i nazivanja Palestinaca “ljudskim životinjama”. “Takve izjave uglednih članova izraelskog društva predstavljaju direktno javno poticanje na genocid”, navodi se u tužbi, uz konstataciju da je naročito zabrinjavajuće što su takve izjave široko rasprostranjene unutar civilnog društva, iz čijih se redova regrutiraju rezervisti koji služe u Gazi.
Glavni pravni savjetnik JAR-a Džon Dugard (Foto: Skrinšot/JuTjub)
U tužbi se navodi i niz izjava različitih UN-ovih agencija i dužnosnika koji su formalno upozoravali na rizik od genocida te se zaključuje da je Izrael u Gazi prekršio najmanje devet točaka Konvencije o genocidu. Unatoč optimizmu niza pravnih stručnjaka, najvećom preprekom uspjehu JAR-ovog zahtjeva smatra se činjenica da Međunarodnim sudom pravde od kraja listopada prošle godine predsjeda američka pravnica Džoan Donohju, koja je desetljećima radila u američkom Stejt Dipartmentu.
Nakon što MSP donese odluku, što bi se moglo dogoditi do kraja siječnja, ona će biti upućena Vijeću sigurnosti UN-a na implementaciju, što će vrlo izvjesno blokirati Sjedinjene Američke Države. Opća skupština UN-a ima mogućnost suspenzije Izraela ili primanja Palestine kao punopravne članice tog UN-ovog tijela. Može i uspostaviti ad hok tribunal koji će inicirati progone pojedinih izraelskih dužnosnika, slično kao u slučajevima bivše Jugoslavije i Ruande, a članice UN-a na raspolaganju imaju i princip univerzalne jurisdikcije koja također omogućava pokretanje postupaka protiv pojedinaca.
S druge strane, nijedna država još nije formalno podržala zahtjev Južnoafričke Republike i time ojačala njegov međunarodni kredibilitet, unatoč tome što je niz njih – od Brazila i Kolumbije, preko Irske pa do niza arapskih zemalja – događanja u Pojasu Gaze eksplicitno okarakterizirao kao genocid. No inicijativu su deklarativno pozdravili Organizacija islamskih zemalja, koja ima 57 članica te pojedinačno Malezija, Turska, Jordan, Bolivija, Maldivi, Namibija i Pakistan. Prema Konvenciji o genocidu sve su njezine potpisnice dužne reagirati u cilju sprječavanja genocida bez obzira na to gdje se on događa, zbog čega su se stotine organizacija civilnog društva udružile u koaliciju koja lobira među članicama UN-a da podrže inicijativu Južnoafričke Republike.
