Kategorija Deblokada uma

Liberalni metadiskurs i „antibirokratska revolucija“

Nedavno sam u okviru rada jedne odsječke komisije sudjelovao u evaluaciji Nastavnog plana i programa studija germanistike. Slične komisije radile su na svim odsjecima Filozofskog fakulteta, a vjerujem i Univerziteta u cjelini. Radilo se o usklađivanju studijskog programa shodno uputama koje su nam odnekud došle, niko ne zna tačno odrediti odakle, i valjda su veoma važne za neki postupak koji se zove „akreditacija“, što je neka vrsta pretpostavke za međunarodno priznavanje univerzitetskih programa, a time i diploma (premda su one priznate i danas, razmjena s raznim evropskim univerzitetima funkcionira odlično, a ja nikada nisam čuo da su naši studenti imali problema s nepriznavanjem diploma).

Doba inverzije: Politički karneval populističke desnice

Kolektivni identitet postaje sad nepromjenjiv, on se ne može preinačiti ni činom konverzije ni  bilo kakvom kulturnom „integracijom“: apsolutno tuđinstvo je vječito jer se generira samim rođenjem i nasljeđuje krvlju; „etničko čišćenje“, genocid postaju iz te vizure legitimne akcije u globalnom „rasnom ratu“ koji (uvijek) predstoji

Da li postoji potreba za osnivanjem još jednog pozorišta?

Kažu da je pozorište najbolje ogledalo istorijskog i kulturnog razvoja jednoga društva. Pitam se što će kazati sutra istoričar, teatrolog komparirajući stvarne činjenice našeg društvenog razvoja i našeg pozorišnog repertoara pred koji se često postavlja komercijalni imperativ u broju prodanih karata ili ostvarenih sponzorskih prihoda. Naći će se u čudu! Jer, ili nije istina da je pozorište ogledalo društvenih zbivanja ili mi pozorište živimo izvan tih društvenih procesa, pa, prema tome, u neku ruku postajemo bespredmetni. Ko je tome kriv?

Ivo Komšić: Moralna je obaveza boriti se protiv političkih radikala koji uništavaju zemlju

Prof. dr. Ivo Komšić, emeritus na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, za Tačno.net piše o političkom radikalizmu u bosanskohercegovačkom društvu. "Radikali svih boja upinju se nivelirati ono što je tradicionalno održavalo BiH kao 'mirnu Bosnu'. Idu tako daleko da revidiraju ne samo daleku povijest BiH nego i nedavnu prošlost kojoj smo svjedočili."

Bosna u kandžama konspirološkog uma

Nakon poraza na izborima, glavna desničarska bošnjačka stranka SDA i njen partner DF su sve neistomišljenike i političke protivnike proglašavale izdajnicima, saradnicima obavještajnih službih zemalja u regionu, podržavaocima udruženog zločinačkog poduhvata. Sada je taj narativ preuzeo jedan od lidera vladajuće trojke i ministar vanjskih poslova Dino Konaković, koji svoje političke protivnike i neistomišljenike optužuje da rade za Srbijansku tajnu službu BiA-u. O tome za Tačno.net piše Vahidin Preljević, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Dretelj: brisanje prošlosti

Zatočenici su bili zatvoreni u četiri betonska i jednom limenom hangaru, zatim u dva podzemna tunela, te prostorijama koje su između sebe nazivali „samicama.“ Prema jednom izvještaju 5. bojne Vojne policije HVO-a, koja je nadzirala logor, 5. avgusta 1993. u Dretelju je bilo zatočeno više od 2.500 ljudi.

Zatvaranje NUBBiH-a – kolaps bosanske pismenosti

Ni Dodik ni Čović ne stoje tome na putu, nego smo prepreka mi sami, odnosno oni politički faktori koji za sebe kažu da su bosanskohercegovački orijentirani i koji konačno moraju shvatiti, bez obzira na to na kojem su nivou vlasti, da je briga o bazičnim institucijama našeg postojanja njihova sveta obaveza, a ne pitanje dobre volje ili milostinje.

Alija Izetbegović i Franjo Tuđman: kratka anatomija jednog (ne)prijateljstva – Konfederacija

U onim dijelovima Bosne i Hercegovine gdje je hrvatska agresija iza sebe ostavila na hiljade mrtvih, osakaćenih i protjeranih, gdje su s lica zemlje doslovno izbrisani ljudski domovi, kulturni spomenici i vjerski objekti, fotografija iz Predsjedničkih dvora s vremenom je postala simbol Izetbegovićeve političke karijere. Simbol, koji je, baš kao i u Tuđmanovom slučaju, možda i pogrešno, a na neki način možda i s pravom, utemeljen na narativu o izdaji. 

Alija Izetbegović i Franjo Tuđman: kratka anatomija jednog (ne)prijateljstva – Dijeliti Bosnu

Pa ipak, teško je, čak i s ove distance, odgovoriti na pitanje šta su bili dalekosežni ciljevi Izetbegovićeve politike, ali je od samog početka bilo jasno da je u svojoj platformi on prije svega afirmirao upućenost Muslimana, kasnije Bošnjaka, na islam i to u onom smislu u kojem je značilo da izvan vjere, niti ima Muslimana kao naroda, niti ima Bosne kao suverene države; na neki način, moglo bi se reći da je država za njega bila samo sredstvo za postizanje cilja, a ne cilj sam po sebi.

Alija Izetbegović i Franjo Tuđman: kratka anatomija jednog (ne)prijateljstva – Rušenje mitova

Tuđman je bio mnogo kompleksnija ličnost u odnosu na Izetbegovića, vjerovatno i zbog toga što je u sebi ujedinjavao nekoliko različitih, pa čak i oprečnih identiteta – titoistu i mačekovca, komunistu i demokratu, partizana i ustašu, jugoslovenskog unitaristu i hrvatskog nacionalistu. To što je u jednome trenutku shvatio da komunizam nije ono što je kao mladić mislio da jeste ili možda nakon što je pod skramom partizana u sebi počeo da otkriva duboke naslage hrvatskoga nacionaliste, nije ga činilo opreznijim i više sumnjičavim prema svojim kasnijim uvjerenjima.

Sead Turčalo/FPN

Igre suvereniteta: turistički policajci, memorandumi i defilei

Da bi se dolazak policajaca Republike Srbije u Banja Luku, Trebinje i Foču tokom turističke sezone i/ili defile kadeta i starješina drugačije percipirao on bi zahtijevao spremnost Srbije da se prema Bosni i Hercegovini odnosi kao prema državi, bez zaobilaženja sporazuma koje je ratificirala država, i bez pozivanja na Deklaraciju koje po svojoj suštini ima destruktivan sadržaj za BiH.

SADRŽAJ
INFORMACIJE
DRUŠTVENE MREŽE
Facebook Twitter Instagram Youtube

© Copyright 2010-2023 tacno.net. Sva prava zadržana.