IKD „University Press - Izdanja Magistrat “ Sarajevo u okviru svoje edicije Međunarodna biblioteka objavilo je
novi naslov: “Žene u partizanima: Između revolucije i tradicije” autorice Jelene Batinić (Stanford University USA).
Ovo je osmi naslov u prvom kolu ove edicije koju uređuju prof. dr. Robert Donia (University of Michigan)
i prof. dr. Emily Greble (Vanderbilt University).
Iako možda pomalo zaboravljen, nemoguće nam je ignorirati posljedice koje nosi po onoga koji se ipak odvaži uzeti ga u ruke. On nije samo zbirka fotografija, već medij kroz koji se isprepliću sjećanje, identitet i vrijeme.
Sjećaš li se da si napisala knjigu, nastavlja Glas, dok je rat bjesnio na Balkanu, knjigu pod nazivom Pariški ratni dnevnik?
Ako ne čitaš i živiš književnost i kulturu kao panker, nema ni književnosti, ni tebe. Ovako: Budi pank, budi čovek, budi kultura!, kaže pisac i teoretičar književnosti, urednik fanzina White Riot.
U našoj školi pokušavamo da osvestimo mlade ljude, da ih naučimo da filtriraju informacije i da postanu aktivni članovi svoje zajednice. Verujem da svaka pozitivna poruka iz Srebrenice ima puno veći impakt nego kada dolazi iz neke druge sredine, kaže kreativni i umetnički direktor srebreničke "Kuće dobrih tonova".
Uronih. Na dah. U knjigu. I ostah gotovo bez daha. Knjiga me ponijela. Zaboravih na vrijeme. Tek što sam izronila, zaronih opet. Ovoga puta s bocom kisika, jer knjiga je to koja te zavede, obuzme i zove na ronjenje, sve dublje, sve dulje.
"Svijet i sve u njemu", sarajevska predstava Selme Spahić prema romanu Aleksandra Hemona, opomena je svima nama da smo, u vremenu koje toliko apeluje na kulturu sjećanja, zaboravili šta smo i koga sve izgubili.
Tri perspektive, jedna borba – uoči 8. marta koji će obilježiti noćni marševi i prosvjedi širom zajedničke regije razgovarali smo s Nikom Kovač, aktivistkinjom i direktoricom ljubljanskog Instituta 8. mart, sa zagrebačkom kantautoricom Sarom Renar i s Nađom Bobičić, kritičarkom i socijalističkom feministkinjom iz Beograda.
Najagilnija prevoditeljica naše književnosti na francuski jezik potpisala je prijevode Dubravke Ugrešić, Roberta Perišića, Olje Savičević Ivančević i brojnih drugih, a specijalno za Kulturne Novosti piše ljubavno pismo željezničkim i autobusnim kolodvorima širom bivše Jugoslavije.
Ponekad mi se činilo da me bavljenje književnošću baca u očaj zbog nedostatka hijerarhije, pravde, obazrivosti te zbog naglašenog arivizma i „ukopavanja“ u klanove i interesne krugove, pri čemu ljudi s obodnice, daleko od centra, plaćaju ceh i bivaju obeshrabrivani na sto načina, da od literarnog posla naprosto odustanu.
Bila je to moja druga nedjelja kod Yvesa u posljednjih nekoliko mjeseci, gdje sam učestvovala u njegovom literarnom i kulturnom salonu.
Yves Krief! Upoznala sam ga osamdesetih godina, kada sam po drugi put došla u Pariz kao stipendista Francuske vlade, istražujući sufizam i kulturnu istoriju Balkana u sklopu svog doktorata. Bila sam spremna raditi bilo šta kako bih sebi omogućila bolji život u Gradu svjetlosti. Čak i ono što nisam voljela – povremeno. Iako Pariz u to vrijeme nije bio skup. Bio je to istinski centar kulture, grad slobode i libertinagea. Dobro su živjeli i pjesnici, i slikari, i romanopisci, pa čak i strani studenti poput mene. Sve se odavno promijenilo. Da ne kažem sunovratilo.
Praznici imitiraju oazu pored koje se pružaju nepregledne pustinje trajanja.
U njima postmoderni feudalizmi i robovlasništva isušuju supstancu čovjeka,
pružajući mu tek puki privid suverenog raspolaganja sopstvenim krvotokom.
Praznici su časovi kada se ponovno smijemo jer je takav, naprosto, običaj.
Ta, ko bi se usudio i pomisliti kako smo nekoć zaista bili stvoreni za pravu ljubav.