Hrvatska je skupa zemlja i znatno bogatijim strancima, skuplja od većine država EU i preskupa domaćima. “Mora li tako biti?” – pitaju novinari. “Ne mora. Ali potrošači to ne mogu sami promijeniti. Mogu inicirati, ali bez sugovornika od zakonodavca i trgovaca, u manjini smo. Zato pokrećemo inicijativu za razgovor o cijenama, marži, parafiskalnim i inim davanjima...” Može li biti kruha od tog žita? Moglo bi da njiva nije jalova, pa posijano neće ni isklijati. Zna se komu nije u interesu.
Hoćemo li komšije ostaviti da sami uvjeravaju svijet i Europu kako nisu u Bosni problem “muslimani”, ali ni “Srbi” ni “Hrvati”, nego “orbanovci” na svim trima stranama, pa još poduprti konkretnom političkom silom koja dolazi otkud nikada ne bi smjela – iz europskih metropola, kojima su baš tih “dva milijuna muslimana” svih ovih godina najviše i vjerovali? I tko su, uostalom, ti Orbanovi “muslimani”?
Tražeći podršku Rusije za izborni zakon u Bosni i Hercegovini, svrstavajući se tako nasuprot većine zemalja članica EU i NATO saveza, Hrvatska djeluje kao da ne zna tko joj glavu nosi.
Mislim da primarni problem nisu predrasude o BiH u hrvatskoj javnosti, nego one kojima HDZ BiH obmanjuje vlastite birače uporno ponavljajući mantru o njihovoj navodnoj ugroženosti dok istovremeno ucjenama uspijeva blokirati državu i njene institucije. Nije mi jasno kako je moguće da ljudi ne shvaćaju štetnost politike koja se samo deklarativno bori za interese bosanskohercegovačkih Hrvata, a koliko joj je do njih stvarno stalo najbolje pokazuje “brigom” o Hrvatima u Republici Srpskoj i kantonima u kojima HDZ nema većinu.”
Tri desetljeća pod plaštom patriotizma politički podobnici kriminalnim radnjama glumeći privatizaciju preuzimaju imovinu stvorenu u socijalističkom vremenu. Svjedoci smo 30-godišnjeg cijeđenja Hrvatske, otimanja koje je nezabilježeno u cijeloj našoj povijesti. U tome su bili temeljitiji i bezobzirniji od bilo kojeg okupatora.
Sve su to nepoznanice za većinsku Srbiju, a ima ih još na hiljade i hiljade sličnih, podjednako čudovišnih, jezivih i monstruoznih. Srpsku javnost zgražava nekoliko surovih mafijaških ubistava, ali je zato uopšte ne potresa na desetine hiljada ratnih zločina, ubistava nedužnih ljudi počinjenih upravo u ime Srbije, srpstva, srpskog naroda i famoznog nacionalnog interesa. Već decenijama većina jednostavno odbija da zna bilo šta o nebrojenim zločinima koje su počinile srpske snage na području bivše Jugoslavije. Što bi rekao jedan manje poznati pesnik: “Ništa nije bilo / ništa se desilo / desilo se ništa / savest nam je čista”.
“Bio je mozak brutalnog režima Slobodana Miloševića, ali je sve vreme negovao kontakte sa opozicijom; neke ‘opozicione’ stranke i medije je sam osnovao. Slao je kriminalce u krvave pohode u Bosnu i Hrvatsku, a istovremeno trgovao sa neprijateljskim ratnim vođama”
Veliki sam protivnik naših regionalnih mržnji i otrovnih nacionalizama, koji redovito vode do snova o etničkim ujedinjenjima i uvećanim državama na štetu drugih naroda. To nam se stalno vraća. Sukobi su preneti iz 20. u 21. vek, i građane ovih država drže u mraku siromaštva i korupcije. Ostajemo na periferiji Evrope, nesposobni da se izvučemo iz sopstvenih opsesija i pogrešnih politika. Gledanje preko plota s namerom da se susedna država rasturi radi sopstvenog etničkog ujedinjenja – direktno vodi u nove ratove. Non pejperi, koji volšebno isplivavaju, probni su baloni konzervativnih krugova, a takvih je bogami sve više i na Zapadu, kojima ništa lakše nije nego da mute već mutne vode na Balkanu. Protiv sam rasturanja Bosne i Hercegovine, a ideje o njenoj podeli ne dolaze samo iz ovih naših balkanskih krugova i opsesija nego i od zapadnih, evropskih islamofobnih i profašističkih konzervativnih snaga koje su u usponu. O Rusiji i njenim satelitima ne vredi ni govoriti, sem kao podržavaocima upravo takvih tendencija.
Franjo Tuđman je “riješio” hrvatsko nacionalno pitanje tako da se pobrinuo da na 90 posto teritorija Bosne i Hercegovine uskoro neće biti Hrvata ni za lijek. A Slobodan Milošević je “riješio” srpsko nacionalno pitanje tako da se pobrinuo da Srbe u Hrvatskoj instrumentalizira i onda ostavi na cjedilu i prepusti izbjegličko-prognaničkoj sudbini. S tim što rasplet na Kosovu tek slijedi, a ni Srbi u Bosni i Hercegovini nemaju se čemu radovati, nakon što su se našli u svojevrsnom rezervatu.
Blebeće tako Milorad kako hrišćani i muslimani ne mogu da žive zajedno, kako je to nemoguće, kako je BiH najočigledniji primer te nemogućnosti. Eh, šta zna naš čovek šta je nemoguće? Ti mu pričaš da je nešto neizvodljivo, a njega baš briga, on živi po svom. Živeli su svi u. Bosni mirno i harmonično pola veka u socijalizmu, bez ikakvih većih problema, živeli su zajedno ljudi različitih vera i nacija u SFR Jugoslaviji, sklopljeno je preko milion brakova između pripadnika različitih naroda, najviše u Bosni – samo zato što nisu znali da je to nemoguće.
Pitanje koji participant manje ili više poštuje ili nepoštuje principe ljudske dobrobiti (Human Well-Being Principles (HWPs) je tehničko pitanje koje riješava međunarodna zajednica u ovisnosti od historijskih okolnosti i pravno-političke situacije u datom slučaju.
Opći dojam i pedigre aspiranata za Pantovčak nisu presudni na biralištu. Za razliku od parlamentarnih i lokalnih/regionalnih izbora, gdje alkemijski inženjering i struktura izbornih jedinica obično idu na ruku najmoćnijim političkim opcijama, predsjednik/ca RH bira se po imenu i prezimenu u jednoj izbornoj jedinici. Hoće li se naći netko jači od Zorana Milanovića, kojemu HDZ Plenkovićeve objede i predizborno samo dižu rejting?
