Unatoč podršci MMF-a, Prizivni sud suspendirao je paket zakonskih izmjena kojima je argentinski predsjednik Javier Milei želio ukinuti 350 različitih regulativa, otpustiti tisuće zaposlenih u javnoj upravi, smanjiti otpremnine, produžiti probni rad…
Ruska pravoslavna crkva postaje sve više propagandni instrument Putinove vlade. Međutim njene je pristalice u sve većem broju napuštaju.
Posle Jomkipurskog rata Izrael je ponizno pognuo glavu i razmislio. Država je bila u traumi, okrenula se sebi i žalila. Ovog puta sve je drugačije: arogancija, bahatost i obožavanje vojne sile.
Legenda kaže da je ukrajinska Revolucija dostojanstva započela jednom objavom na Fejsbuku. U jesen 2013, kada se predsednik Viktor Janukovič povukao iz sporazuma koji je trebalo da produbi odnose Ukrajine i Evropske unije, istraživački novinar Mustafa Najem napisao je post u kom je pozvao ljude da se okupe na Trgu nezavisnosti, u centru Kijeva.
Rat u Gazi otkrio je međunarodni poredak baziran na pravilima kao farsu. Između zapada i muslimanskog svijeta pokazuje se raskol.
Delorsove i Schäubleove vizije danas leže u ruševinama, kao u nekoj grčkoj tragediji. Usvojeni pristup rešavanju krize evra učinio je kraj Delorsovoj viziji Evrope po modelu velike socijaldemokratske Francuske, kao i Schäubleovim pokušajima odbrane posleratnog modela na kom je građena fiskalno suverena Nemačka koja se utapa u merkantilističku Evropu.
Proteklu godinu obeležili su razorni sukobi: od ruske invazije na Ukrajinu, do stravičnih terorističkih napada Hamasa na Izrael; od izraelskog neselektivnog masovnog pokolja u Gazi, do građanskog rata u Sudanu. Strahujemo da će ove godine biti još gore. Ipak, neko u ovoj lavini nasilja, stradanja i rata pobeđuje: vojno-industrijski kompleks SAD.
Konačno, nešto se pokreće. Stručnjaci za međunarodno javno pravo kažu da odluka Međunarodnog suda pravde (MSP) predstavlja prekretnicu. Za početak, resetovan je rečnik. Gotovo je sa referencama na „samoodbranu“, koje služe kao izgovor za neoprostivo; uvedeni su uverljivi argumenti da najveći saveznik SAD i UK na Bliskom istoku vrši genocid.
Desničarski populisti na vlasti nisu samo opasnost za demokratiju i pravnu državu – oni ruiniraju i gospodarstvo svojih zemalja.
Reforma politike azila EU-a neće moći održati data obećanja. Dugi će se postupci i dobrovoljna raspodjela nastaviti.
Tačno pre petnaest godina u Guardianu je objavljen moj članak koji je počinjao ovako:
„Vreme je. Davno prošlo vreme. Najbolja strategija da se okonča sve krvavija okupacija je pretvaranje Izraela u metu globalnog pokreta sličnog onom koji je srušio aparthejd u Južnoj Africi. U julu 2005. ogromna koalicija palestinskih grupa planirala je da uradi upravo to. Pozvani su ’savesni ljudi širom sveta da nametnu širok bojkot i da protiv Izraela primene inicijative dezinvestiranja slične onima koje su primenjene protiv Južne Afrike u doba aparthejda’. Tako je rođena kampanja Bojkot, dezinvestiranje i sankcije.“
Da li će krajnja desnica biti veliki pobednik izbora za Evropski parlament u junu? Šta bi takva pobeda značila za budućnost Unije? I ko je krajnja desnica? Pre pet godina, evropski lideri su s pravom govorili da Evropljani pate od vrtoglavice. Po rečima Milana Kundere, vrtoglavica nije isto što i strah od pada, već je to želja za padom od koje se, uplašeni, branimo. Tada su birači flertovali sa desničarskim populistima i pomišljali na raspad EU, ali je na kraju većina odlučila da glasa za stranke mejnstrima.