Foto: Arhiva
Razdvajanja između država, kako to cilja autoritarni nacionalistički populizam, teško su zamisliva u još uvijek jedinstvenom globalnom tehno-ekonomskom sistemu. Državne poslovne, tehnološke i vojne mreže više ne mogu postati izolirane i biti zaštićene od hakerskih upada i digitalnih napada. Generirano bogatstvo nužno biva inkorporirano u vrhunsku tehnološku trku u naoružanju, što čini jedinstven tehnološki lanac proizvodnje i snabdijevanja. To čini globalni rat iz straha, prestiža i časti (Tukididova paradigma) otežanim, mada ne i nemogućim, u ovom stoljeću.
Otvaraju se novi/stari koridori i stvaraju se prostori za nove interese, sukobe i suradnju između demokracije i autoritarizma, gdje će savezništva ili neprijateljstva iz prošlosti imati veliki, mada ne i određujući značaj. Balkan, Ukrajina, Grenland, Karibi, Južno kinesko more, Tajvan, Kašmir, Tibet, Himalaji, Libija, Gaza, Jemen, Čad, Kongo, Tihi i Atlantski okean iznova se vraćaju u fokus globalne politike, ali ne više kao platforme za sukobe, već više kao platforme za trgovačku, finansijsku, tehnološku i vojnu suradnju. To su sada koridori kojima bi se mogli obezbijediti novi lanci snabdijevanja rijetkim mineralima i osjetljivim tehnologijama, što bi moglo obezbijediti i nove zajedničke globalne interese i suradnju imperijalnih centara. Time potencijalni sukobi oko ovih koridora i prostora sve očiglednije vode na platformu novih „integrirajućih i kontroliranih sukoba“ između superdržava ili novih imperija u konceptu nove „kontrolirane globalizacije“, koja je sve vidljivija na horizontima novih podjela.
Ideje o uspostavljanju kontrole nad Gazom, Grenlandom, Karibima, nad Južnim kineskim morem, Tajvanom, Kašmirom, Tibetom, Himalajama, Libijom, Jemenom, Čadom, Kongom, uspostavljanjem kontrole nad plovnim putevima na Tihom i Atlantskom okeanu, nisu ništa drugo do platforma „integrirajućih kontroliranih ratova“ kako bi se obezbijedili kompatibilni interesi nove autoritarne multi-imperijalne strukture svijeta i kako bi se ograničila sloboda homo sapiensa kao najveće prijetnje demagogiji autoritarnog populizma.
Budući da autoritarni populistički sistemi ostaju u istom digitalnom matriksu s demokratskim sistemima, „kontrolirani integrirajući sukobi“ stvaraju novi globalni ambijent u kojem se mijenjaju modeli trgovačkih i vojnih saveza, traže se novi modeli retorike i rivaliteta, traže se i novi modeli finansijskih fluktuacija, novi model demokracije i nova ograničenja prava i sloboda čovjeka, što će uvjetovati pomjeranje imperijalne autoritarne populističke strukture od tvrdog ka inkluzivnom globalnom autoritarnom populizmu s novim modelima suradnje i sukoba između autoritarnog sistema i demokracija, s ciljem redizajniranja sistema digitalne kontrole misli, prepoznavanja lica i praćenja internetskih pretraga ponašanja homo sapiensa.
Otud sve vidljivija kooperacija između krajnje desnih autoritarnih i lijevih demokratskih političkih platformi izrasta u određujuću strukturu rasta inkluzivnog autoritarnog populizma kao određujuće brane novom hladnom ratu i potencijalnom globalnom nuklearnom sukobu u ovom stoljeću.
Filozofija ove globalne populističke inkluzivne autoritarne multi-imperijalne strukture svodi se na politiku održivog balansa između minimuma indeksa demokracije i maksimuma indeksa autoritarizma, što će voditi čovječanstvo u eru „kontroliranih integrirajućih sukoba“ kroz koje će se definitivno profilirati sudbina homo sapiensa u ovom mileniju. Taj novi globalni „kontrolirani integrirajući konflikt“ između demokracije i autoritarizma sve se oštrije iscrtava na horizontima čovječanstva u ovom stoljeću.
Okupljanje velikih medija, industrijalaca, poslovnih magnata, mogula, finansijera oko autoritarnih vođa samo ubrzava raspad društva koje ne može funkcionirati bez unutarnjeg prirodnog balansa povjerenja između čovjeka i države.
