Milorad Dodik komunicira s novinarima – Foto: Zurnal.info
Ukoliko se nacrt usvoji, pravosuđe bi među prvima trebalo krivično goniti Milorada Dodika zbog brojnih uvreda izrečenih na račun novinara, te domaćih i međunarodnih zvaničnika.
Piše: Branka Mrkić
Vlada Republike Srpske usvojila je Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Republike Srpske, kojim se uvode nova krivična djela protiv časti i ugleda, odnosno krivično djelo uvrede i klevete. Novčane kazne za navedena krivična djela kretat će se u rasponu od 5 pa do 100 hiljada KM.
Glavni argument u prethodnim mjesecima vlasti u Republici Srpskoj bio je da takva zakonska rješenja postoje u zemljama Evropske unije, te da BiH samo slijedi te trendove. Kada bi pravosudni sistem u BiH slijedio prakse i rad tužilaštava i sudova u Evropskoj uniji, ova teza možda bi u nekoj mjeri imala uporište. Ali, u ovom trenutku BiH je najkorumpiranija zemlja u regiji, čemu u velikoj mjeri doprinosi upravo pravosuđe. Porediti domaća i evropska tužilaštva, njihov rad i odluke, sasvim je neodrživo.
O tome u svojoj analizi da li BiH treba ovakvu zakonsku praksu piše i Dejan Lučka, pravnik i direktor Banjalučkog centra za ljudska prava.
Zbog kontroverznih presuda, lošeg tužilačkog rada i čestih afera u pravosuđu, građani nemaju povjerenje u pravosudne organe, jer smatraju da su oni pod uticajem druge grane vlasti, stranaka, biznismena ili nekoga četvrtog. Devalviranje osjećaja da se u BiH može dobiti pravedna presuda u bilo kom postupku (građanskom, krivičnom ili upravnom) dovela je do toga da sve manje ljudi smatra da je sudska vlast nezavisna. Nažalost, to nije samo osjećaj građana u BiH, nego i rezultat mnogih istraživanja i analiza (poput onih od Transparency Internationala, OSCE-a, USAID-a i dr.) ali i fakt koji je teško pobiti, smatra Lučka:
– Možemo samo da zamislimo do kakvih bismo situacija dolazili kada bi neko ko se nalazi u sistemu vlasti tražio od tužioca da procesuira određenog novinara ili drugog građanina za klevetu, zbog pisanja koje je bilo usmjereno na kritiku vlasti, njegovog postupanja i otkrivanje malverzacija. Ne sumnjam, iako standardi ljudskih prava nalažu drugačije, da bi se našao prostor da se novinar/građanin osudi za klevetu i za primjer strpa iza rešetaka – navodi u svojoj analizi.
Lučka detaljno obrazlaže kakva je sudska praksa u Evropskoj uniji, i navodi da Međunarodni standardi ljudskih prava stoje na fundamentu koji kaže da kleveta u okviru krivičnog zakona predstavlja ozbiljnu opasnost slobodi izražavanja, najviše zbog samih kazni koje mogu biti izrečene:
– Instrumenti za zaštitu ljudskih prava, kao što su Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Evropska konvencija) propisuju da svako ima pravo na slobodu izražavanja.
Navodi da postoje ograničenja ali da i ona moraju biti strogo utvrđena zakonom.
Zakoni o lažima i klevetama donose se da se popravi atmosfera u kojoj se nalazimo. Ovi zakoni bit će rigorozni – najavio je Milorad Dodik u novembru prošle godine:
– Nije problem da govorite istinu i svakome treba omogućiti da govori istinu, ali ova količina laži, podmetanja i izmišljanja u javnom prostoru totalno je zgadilo i mentalno opteretilo značajan dio stanovništva i to je na kraju nešto što je došlo sa strane. Ali na toj strani tamo imaju zakoni koji to zabranjuju, a nama nisu dali prije nekoliko godina da to uvedemo, ove godine ćemo to uraditi, veoma brzo ćemo to uraditi, neka se buni ko god hoće – zaprijetio je. Ironično, ali ukoliko se nacrt usvoji pravosuđe bi među prvima trebalo njega krivično goniti zbog brojnih uvreda izrečenih na račun novinara, te domaćih i međunarodnih zvaničnika.
Ograničenja postoje u EU, slaže se i Anida Sokol, istraživačica Mediacentra, ali su dozvoljena za nacionalnu sigurnost, javni red, ugled i slično. Postavlja se pitanje ko je taj ko će u Republici Srpskoj i BiH procjenjivati šta je javni interes i nacionalna sigurnost. Novinari Žurnala u prethodnim godinama bili su u sitiuacijama kada je čak i previsok telefonski račun u jednom ministarstvu proglašavan nacionalnom sigurnošću pa institucije nisu željele dati informaciju ko ga je napravio.
Anida Sokol opširno se bavila temom kriminalizacije klevete u svojim tekstovima. Kaže da je ipak, kada je Milorad Dodik u novembru prošle godine najavio novi set zakona koji uključuje i kriminalizaciju klevete, medijska zajednica smatrala da je to nemoguće u 21. vijeku. Pogotovo s obzirom da to da je kleveta dekriminalizovana prije više od 20 godina:
– Sve preporuke na nivou UN-a, međunarodne zajednice, sve konvencije idu na to da je neophodno u onim državama gdje je kleveta i dalje kriminalizovana da se dekriminalizuje. I praksa i preporuke Evropskog suda za ljudska prava nalažu da zatvorske kazne nikada nisu opravdane u slučajevima klevete. A time su se pravdali Milorad Dodik i Milan Tegeltija kada su navodili da je u pojedinim evropskim državama kleveta i dalje dio krivičnih zakona. I ako je dio krivičnih zakona, zatvorska kazna nikada nije opravdana – kaže za Žurnal.
Kako navodi Dejan Lučka, u Krivičnom zakoniku Republike Srpske iz 2000. godine kleveta je bila definisana kao krivično djelo u dijelu zakonika u kome su se definisala krivična djela protiv časti i ugleda i njome se štitila upravo čast i ugled građana. Prema tadašnjem zakonu, novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci kažnjavao se onaj ko za drugog iznosi, dakle prvi put javno saopšti, ili pronosi, odnosno širi dalje, nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti ili ugledu:
– Teži oblik ovog krivičnog djela je postojao ukoliko je kleveta bila učinjena putem štampe, radija, televizije ili drugih sredstava javnog informisanja, ili na javnom skupu. Učinilac bi u tom slučaju bio kažnjen novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. Međutim, ako je ono što se neistinito iznosi ili prenosi bilo takvog značaja da je dovelo do teških posljedica za oštećenog, učinilac se mogao kazniti zatvorom do dvije godine. Ove odredbe su brisane već naredne godine, kako je u primjenu trebalo da uđe Zakon o zaštiti od klevete – navodi Lučka.
Nacrt predviđa da će kleveta biti kažnjavana novčano, ali visina propisanih kazni svjedoči da se radi o potpunom suzbijanju izražavanja i slobode medija u RS.
Član koji precizira da će onaj ko uvrijedi drugoga biti kažnjen ogromnom novčanom kaznom, imat će značajan uticaj na novinare, smatra Anida Sokol:
– Naročito u Republici Srpskoj, gdje je visok nivo samocenzure među novinarima. Istraživanja govore da se samocenzurišu upravo iz straha da će to dovesti do posljedica. Iako je kleveta dekriminalizovana, ti sporovi se koriste za uticaj na slobodu izražavanja. Kod nas je i ogroman broj političara koji tuže novinare. Određeni mediji stalno dobijaju tužbe, a zamislite tek sada kako će se koristiti jer su zakoni onih koji tuže na strani vlasti. Oni štite osobe na vlasti a ne novinare i novinarke. Također, ovo može uticati i na građane u RS-u, jer ako bilo šta iznesete na društvenoj mreži, naprimjer, može se desiti da vas krivično gone i kazne.
Upravni odbor BH novinara upozorava da proces kriminalizacije klevete koji su pokrenule vlasti u Republici Srpskoj predstavlja otvoreno gušenje slobode medija i nezavisnog, istraživačkog novinarstva u tom entitetu. Činjenica da su vlasti RS-a odlučile kroz izmjene postojećeg zakona odrediti čak i visinu novčanih kazni za klevetu, te da su predviđene kazne znatno veće od iznosa koje su sudovi u BiH do sada presuđivali po tužbama za klevetu, predstavlja ništa drugo do institucionalni pokušaj zastrašivanja novinara i medija, posebno onih koji kritički pišu o potezima vlasti, gušenje slobode medija i uvođenje (auto)cenzure:
– Naglašavamo da pojedini političari iz Federacije BiH također podržavaju kriminalizaciju klevete i za očekivati je da ukoliko Republika Srpska usvoji pomenute izmjene i dopune Krivičnog zakona, isto će se desiti i u Federaciji BiH. Još jednom podsjećamo da je u svom izvještaju za 2022. godinu Evropska komisija od bh. vlasti zatražila da garantuju slobodu izražavanja i medija i zaštitu novinara/ki kao jedan od temeljnih uslova na putu ka članstvo u Evropskoj uniji.
Nacrt zakona sada ide u javnu raspravu, što znači da postoji još mogućnosti da se zaustavi ponovna kriminalizacija klevete. U suprotnom, sasvim je jasno da će u ovim slučajevima upravo vlastima biti ostavljen ogroman prostor za zloupotrebe, progon neistomišljenika i disciplinovanje novinara i građana.
