Foto: Joseph Eid/AFP
Iz Libanona stižu vijesti o ljudima koji masovno pljačkaju po grobljima dok obrazovni i zdravstveni sektor proživljavaju potpuni kolaps; radnici nisu plaćeni mjesecima, a opetovani štrajkovi ne donose promjene
Piše: Ivana Perić
Prije četiri mjeseca na ovim smo stranicama izvještavali o libanonskoj ekonomskoj krizi. Tada smo na ulicama Bejruta jedan američki dolar mijenjali za 40 tisuća libanonskih funta (po domaći lira), dok je prije krize 2019. jedan dolar standardno vrijedio 1.500 lira. Da će lira nastaviti strahovito tonuti govorili su nam tada svi, ali da će u martu ove godine pasti na razinu od 110 tisuća naspram dolara, malo je tko predviđao.
Zbog rekordnog potonuća valute ljudi su ovih dana diljem Libanona blokirali ceste i prosvjedovali. Lani je završio mandat predsjednika Michela Aouna, a novi predsjednik još nije izabran. Bez predsjednika ili punopravne vlade, vlasti tek trebaju odobriti reforme koje zahtijeva Međunarodni monetarni fond u zamjenu za novčanu pomoć zemlji. Središnja banka prošle je godine ostala bez deviznih rezervi i ukinula subvencije na uvoz većine vitalnih dobara. Cijene električne energije, vode i plina porasle su za 595 posto između juna 2021. i juna 2022. i nastavljaju drastično rasti. U zemlji od 6,5 milijuna stanovnika oko 80 posto ljudi danas živi u siromaštvu, dok se prije krize udio siromašnog stanovništva kretao između 30 i 40 posto.
Ovih dana iz Libanona stižu vijesti o ljudima koji masovno pljačkaju po grobljima dok obrazovni i zdravstveni sektor proživljavaju potpuni kolaps; radnici nisu plaćeni mjesecima, a opetovani štrajkovi ne donose promjene. Opljačkana je i arhiva libanonske Nacionalne novinske agencije, a masovno se kradu i oružje i benzin iz vojnih vozila. Nastavljaju se i pljačke banaka, “trend” koji je započeo lani, a radi se o tome da građani upadaju u banke i uglavnom samo traže novac sa svojih računa koji su zaleđeni početkom krize.
U februaru su građani zapalili poslovnicu banke Audi u bejrutskom kvartu Badaro, a više je napada i provala zabilježeno i u bankama u drugim gradovima. O tome posvećeno i kontekstualno izvještava nekoliko neovisnih medija koji još opstaju u zemlji, a pred koje se stalno stavljaju nove prepreke. Početkom aprila sigurnosne su službe na ispitivanje pozvale jednog od osnivača portala Megaphone News, Jeana Kassira, a istog je dana privedena i Lara Bitar, glavna urednica The Public Sourcea. Iako libanonske vlasti na prvu djeluju bezglavo, istraživačica libanonskog radničkog pokreta Lea Bou Khater konstatira da Libanon nije “propala država” kad je u pitanju kooptacija ili uništavanje pokreta koji osporavaju sustav. Kad treba lomiti štrajkove ili privoditi novinare, država najednom postoji i vrlo je efikasna.
