Foto: ips-journal.eu
Dječji rad, otimanje zemlje, zagađenje — zakon EU o lancu nabavke ima za cilj da obaveže kompanije da štite ljude i okoliš. No, uprkos godinama demokratskih pregovora na evropskom nivou, predsjednica Komisije Ursula von der Leyen sada želi da to uništi za kratko vrijeme. Okidač je postupak bez presedana za navodno smanjenje birokratije. Međutim, kritičari to vide kao izgovor za popuštanje ekonomskim interesima i lobističkim grupama.
„Pojednostavite i ubrzajte“ — jedan je od ključnih ciljeva Komisije EU, koja je na funkciji od prošle godine. Predsjednik Komisije je još u novembru najavio planove za smanjenje obaveza izvještavanja za kompanije do 35 posto. Komisija je ove srijede predstavila konkretne planove. U središtu je takozvana omnibus procedura, koja omogućava Komisiji da retroaktivno izmijeni nekoliko zakona koji su već doneseni. Pored evropskog zakona o lancu snabdijevanja, ovo također utiče na izvještavanje o održivosti, taksonomiju EU i CBAM (Mehanizam za prilagođavanje granice ugljenika). Ukratko: ključni elementi Zelenog dogovora — koji imaju za cilj da učine globalnu ekonomiju održivijom i otpornijom. U publikaciji se jasno ističe da se ne radi samo o smanjenju birokratije, već prvenstveno o slabljenju ovih zakona. Njemačke, francuske i italijanske poslovne organizacije posljednjih mjeseci snažno se zalažu za ovo razvodnjavanje. Njihova kampanja nije bila usmjerena na praktičniju primjenu, već na opsežnu suspenziju zakona. Dezinformacije su korištene za diskreditaciju pravila – smanjenje birokratije je izjednačeno s ljudskim pravima.
Prije objavljivanja, von der Leyen je nekoliko puta obećala da će osnovni politički ciljevi zakona biti sačuvani. Ali ona je prekršila ovo obećanje. Proces nije bio ni transparentan ni inkluzivan, niti je sadržaj zakona ostao netaknut. Demontaža se odvijala na netransparentan i jednostran način. Primjer za to je sastanak koji je sazvala Komisija: uz brojne predstavnike privrede i nekoliko nevladinih organizacija, pozvana su samo dva sindikalca — i to samo zato što su sami tražili poziv. Tokom sastanka, Komisija je nepogrešivo jasno stavila do znanja da se sindikati ne smatraju pregovaračkim partnerima u ovom procesu. Ovo je posebno kontroverzno jer je direktiva prvenstveno namijenjena zaštiti zaposlenih.
Važan korak ka pravdi je iskočio iz kolosijeka
Čak i prije nego što je omnibus prijedlog objavljen, bilo je brojnih neslaganja. Direktiva EU o lancu snabdevanja pregovarana je u demokratskom procesu tokom mnogo godina i smatra se velikim dostignućem. Namjera mu je stvoriti jednake konkurentske mogućnosti za kompanije u Evropi i osigurati zaštitu ljudi i okoliša. Ipak, von der Leyen-ov plan naišao je na širok otpor: sindikati, nevladine organizacije i crkve protestirali su javno i iza kulisa. Protiv promjene suštine zakona izjasnili su se i brojni progresivni zastupnici. Čak se jedan broj kompanija u EU obratio Komisiji i založio se za zadržavanje direktive. Za njih sadašnja procedura ne znači manje birokratije ili pojednostavljenja, već novu pravnu nesigurnost.
Komisija je ove sedmice objavila svoje planove za zakon EU o lancu snabdijevanja: u budućnosti će kompanije morati pratiti samo svoje direktne dobavljače – ne više cijeli lanac snabdijevanja. To će značajno smanjiti njihovu zonu odgovornosti. Ali problem je upravo u tome: kršenja ljudskih prava se često dešavaju dublje u lancu snabdevanja, kod podizvođača ili dobavljača sirovina. Osim toga, iskustvo s njemačkim Zakonom o lancu opskrbe, koji je već na snazi, pokazuje da ograničavanje nadzora na direktne dobavljače ne stvara manje birokratije, već više.
Druga ključna tačka direktive bila je građanska odgovornost. To bi značilo važan korak ka pravdi: radnica u Bangladešu bi mogla tužiti evropske kompanije prema zakonu EU – umjesto da se oslanja na često slabije zakone svoje zemlje. Međutim, planirane promjene će ovo pravo de facto učiniti nedjelotvornim. Procedura će biti toliko komplikovana da će žalbe imati male šanse za uspjeh.
Učešće zaposlenih, sindikata i nevladinih organizacija takođe je ozbiljno ograničeno. Ranije su morali biti konsultirani u procesu due diligence-a – značajno poboljšanje njemačkog Zakona o lancu snabdijevanja. Oni su imali pravo glasa u identifikaciji i procjeni rizika, izradi preventivnih i sanacijskih mjera i donošenju odluka o prekidu ili obustavi poslovnih odnosa. Ova uredba je imala dvije prednosti: ojačala je prava pogođenih i pomogla kompanijama da bolje procijene rizike. No, prema novom nacrtu, upravo je uključivanje u odluku o privremenoj obustavi poslovnih odnosa – posebno osjetljiva tačka – otklonjeno.
Konkurentnost na štetu zaposlenih
Još jedan oštar mač bila je obaveza prekidanja poslovnih odnosa. Ako je dobavljač počinio ozbiljne povrede ljudskih prava i nije se naziralo poboljšanje, kompanije su morale prekinuti saradnju. Sada će i ova obaveza biti uklonjena. Postaje jasno da Komisija sve više koristi dubinsku pažnju kao smokvin list. U prvobitnoj direktivi, kompanije ne samo da su morale izraditi planove zaštite klime, već ih i implementirati. Ova obaveza će sada biti uklonjena, što znači da kompanije mogu nastaviti da formulišu ambiciozne klimatske ciljeve, a da ih zapravo ne moraju ispuniti.
Sve ovo pokazuje da se Ursula von der Leyen u ovom zakonodavnom periodu što je više moguće distancira od održivih poslovnih praksi. Umjesto toga, ona se fokusira na konkurentnost na račun zaposlenih. Ali istinska konkurentnost ne dolazi od deregulacije, već od društvenog napretka. Evropa će ostati privlačan i kredibilan partner samo ako dosljedno podržava svoje vrijednosti. Da bi se to postiglo, EU je potrebna stabilna ekonomska politika zasnovana na pravilima koja stvara jasne i pouzdane okvirne uslove i za evropske kompanije i za njihove globalne partnere. Ovo uključuje ulaganja koja poštuju ljudska prava, poštuju ekološka ograničenja i promovišu ekonomski razvoj kako u Evropi tako i u zemljama proizvođačima.
Ono što je sada potrebno je očigledno: sveobuhvatna mobilizacija za očuvanje evropskog zakona o lancu snabdevanja. Sindikati i civilno društvo ne smiju sebi dozvoliti da budu izmaknuti netransparentnom procedurom. U suprotnom, ovaj pristup bez presedana prijeti da postane nova normalnost. Ursula von der Leyen se mora smatrati odgovornom za kršenje svoje riječi i nedostatak procesa konsultacija.
Pogođene kompanije moraju glasnije podići svoj glas i usprotiviti se kursu njihovih utjecajnih udruženja. Program deregulacije prerušen u smanjenje birokratije gura se naprijed u njihovo ime. Sada je vrijeme da se javnosti jasno kaže: Due diligence obaveze nisu opterećenje, već nude poslovne prilike. Oni jačaju korporativnu reputaciju, poboljšavaju kvalitet proizvoda za proizvodnju i povećavaju otpornost lanca opskrbe. Kompanije treba da jasno stave do znanja da planirane promjene neće smanjiti birokratiju, već ugroziti sigurnost planiranja.
Prijedlog Komisije sada je pred Evropskim parlamentom i Evropskim vijećem. Obje institucije mogu uvesti promjene i stoga imaju odlučujuću ulogu u daljem procesu. Međutim, izazov je veliki: nakon evropskih izbora, naprednjački tabor u Parlamentu je značajno oslabljen. Ipak, mora učiniti sve što je u njegovoj moći da aktivno upravlja procesom i brani Zakon o lancu nabavke. Ključnu ulogu u tome će imati i stav nove njemačke vlade. Njegova pozicija mogla bi presudno uticati na to da li će zakon biti donesen u razvodnjenoj formi — ili će ipak biti spasen.
