Grbavi kit pred obalom Ekvadora – Foto: A2800 epa Jose Jacome/ dpa
Države UN složile su se oko istorijskog sporazuma o zaštiti svjetskih mora
Više od decenije one su bezuspješno radile – sada su se države članice UN složile oko teksta za dogovor o okeanima. Generalni sekretar Guterres govori o „pobjedi za multilateralizam“.
Piše: Björn Hengst/dpa/FPA – spiegel.de 5.3.2023.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Nakon 15 godina teških pregovora u UN oko međunarodnog dogovora za zaštitu okeana ostvaren je uspjeh. Države članice UN dogovorile su se nakon maratonske sjednice od skoro 40 sati na tekstu, kako su saopštili pregovarački krugovi u subotu uveče u Njujorku.
Cilj pregovora bio je prije svega da se ubuduće najmanje 30 posto svjetskih mora označe kao zaštićena područja. Osim toga ustanovljen je postupak da bi se gospodarski projekti, ekspedicije i druge aktivnosti na morima mogli ispitati na uticaj na okoliš. Osim toga dogovor treba da biološku raznovrsnost na otvorenom moru stavi pod međunarodno obaveznu zaštitu. Dvije trećine okeana spadaju pod otvorena mora i time su u velikoj mjeri prostor sa pravnim vakumom.
„Brod je stigao na obalu“, rekla je voditeljica UN konferencije Rena Lee, u subotu u sjedištu UN u Njujorku uz aplauz delegata. Tekst, na koji su se delegati nakon dva tjedna intenzivnih razgovora dogovorili, ne može se prema izjavama voditeljice konferencije Lee sada bitno mijenjati. „Neće više biti nastavaka ili diskusije o sadržaju“, objasnila je Lee pregovaračima. Dogovor treba da bude formalno zaključen čim ga ispitaju pravnici i bude preveden na šest službenih jezika UN, najavila je Lee.
Generalni sekretar UN Antonio Guterres je prema izjavi jednog glasnogovornika pohvalio delegate i rekao nakon toga da je dogovor „pobjeda za multilateralizam i za globalne napore da se suprotstave razarajućim trendovima koji ugrožavaju zdravlje mora“. Sadržaj teksta zasada nije objavljen. Laura Meller iz organizacije za zaštitu okoliša Greenpeace ipak je već govorila o „istorijskom danu za zaštitu prirode“. Jedinstvo u dogovoru oko otvorenog mora je „znak za to da u podijeljenom svijetu zaštita prirode i ljudi može triumfovati nad geopolitikom“.
Zasada ostaje nejasno da li će Rusija i Kina biti dio dogovora. Pregovarači sumnjaju u to zbog kao destruktivnog shvaćenog držanja delegacije iz Moskve. Ali i Kina važi kao nestabilan kandidat.
Komplikovani pregovori
Zemlje svijeta su se skoro 15 godina borile oko dogovora o zaštiti otvorenog mora a od 2008. bilo je više krugova pregovaranja. Prošlog augusta jedna konferencija je odgođena bez rezultata. Neposredno prije dogovora u Njujorku na jednoj drugoj konferenciji o okeanima u Panami postignuto je jedinstvo: Učesnici su obećali skoro 20 milijardi američkih dolara za zaštitu mora. Samo vlada SAD obećala je skoro šest milijardi dolara za 77 projekata.
Na kraju komplikovanih pregovora pete konferencije država članica UN u Njujorku radilo se o pitanju kako ubuduće treba utvrditi koji dijelovi otvorenog mora će se definisati kao zaštićeno područje. Prema diplomatima prije svih Kina i Rusija su insistirali da se to mora utvrditi jednoglasno – tada bi svaka pojedinačna zemlja moga blokirati odluku. To je sada očigledno zaobiđeno: Iz diplomatskih krugova čulo se u noći na nedjelju da se zaštićena područja trebaju moći utvrditi tročetvrtinskom većinom.
Dalji ključni konflikt okretao se oko potencijalno prihodovnih istraživačkih saznanja o kojima niko ne zna hoće li ikada postati realnost: Naučnici se nadaju kroz nalaženje dosada nepoznatih životnih vrsta u jedva istraženim dubinama mora i njihovim genomom prodoru naprimjer u medicini. Ukoliko bi stvarno došlo do fundamentalnog napretka iz toga bi se mogao vjerovatno ostvariti veliki profit.
Kod ovih pitanja bore se zemlje takozvanog Globalnog juga prije svega sa vodećim industrijskim državama na sjeveru. Pošto bi najveća narodna gospodarstva mogla sebi prisvojiti najveći dio očekivanih prihoda utvrđen je mehanizam za plaćanje poravnanja na siromašnije zemlje. Dogovoreni kompromis predviđa, prema informacijama agencije dpa godišnje paušalno plaćanje od strane industrijskih zemalja.
