Protest protiv kriminalizacije klevete, foto: Slobodno.org/Arhiv
Narodna skupština Republike Srpske na sjednici 20. jula usvojila je Zakon o kriminalizaciji klevete u ovom entitetu. Ovaj Zakon stupio je na snagu 26. augusta prošle godine, čime je kleveta postala krivično djelo. Ustavni sud BiH na nedavnoj sjednici utvrdio je da članovi Krivičnog zakona RS-a kojim se kriminalizuje kleveta, nisu protuustavni, osim u Članu 280a, kojim se propisuje zatvorska kazna za povredu ugleda Republike Srpske, njenih naroda i simbola.
U tekstu zakona klevetom se naziva iznošenje zlonamjernih ili neistinitih tvrdnji o nekoj osobi te su predviđene novčane kazne do 1.500 eura koje moraju biti plaćene u roku od mjesec dana od donošenja pravnosnažne presude. Ukoliko ne bude plaćena u roku osuđenima prijeti izdržavanje zatvorske kazne.
Ovim zakonskim izmjenama od samog početka protivile su se mnoge međunarodne organizacija i strane ambasade u BiH te veći dio medijske zajednice u BiH. Novinari/ke ali i urednici/ce su istakli da će kriminalizacija klevete ugroziti slobodu mišljenja i pojačati cenzuru u javnom prostoru ne samo u Republici Srpskoj nego na prostoru cijele Bosne i Hercegovine.
O mogućnostima krivičnog gonjenja medija u FBiH po Zakonu o kriminalizaciji klevete Republike Srpske advokatica Jovana Kisin Zagajac iz Banjaluke za Tačno.net istakla je kako se Krivični zakonik Republike Srpske primjenjuje za svakog ko na njenoj teritoriji učini krivično djelo, bio on državljanin Republike Srpske ili ne, te da predmet krivičnog gonjenja mogu biti i fizički i pravna lica.
“Ova odredba posebno može stvoriti problem za sve sadržaje objavljene putem interneta – medija ili društvenih mreža, jer je internet proglašen javnim prostorom koji važi na teritoriji cijele države. Otežavajuću okolnost za medije u FBiH za krivično gonjenje čini i pravna pomoć, tj. saradnja Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske i Federacije BiH i što se suštinski ne radi o stranom licu i državljaninu druge države već drugom etitetu jedne države, pa je dostupnost organima gonjenja lakša u odnosu na saradnju s drugim državama”, ističe Kisin Zagajac.
Foto: Jovana Kisin Zagajac
Navodi i kako je prethodnih godina MUP RS-a uz saradnju MUP-a iz FBiH vršio istražne radnje na teritoriji FBiH za krivična djela iz entiteta Republike Srpske, kao što su radnje pretresanja prostorija, oduzimanje predmeta, saslušanje lica itd.
“Takođe, kada je u pitanju odgovornost rezidenata Federacije Bosne i Hercegovine, bitno je naglasiti da Krivični zakonik Republike srpske za mjesto izvršenja krivičnog djela smatra ne samo mjesto gdje je učinilac radio ili je bio dužan da radi, već i mjesto gdje je posljedica upotpunosti ili djelimično nastupila. Ujedno, pripremanje i pokušaj krivičnog djela izvršeni su kako u mjestu gdje je učinilac preduzimao radnju, tako i u mjestu gdje je po njegovom umišljaju posljedica trebalo da nastupi ili je mogla da nastupi. Dakle možemo zaključiti da se i mediji s registrovanim sjedištem u FBiH mogu goniti za krivično djelo klevete prema krivičnom zakonodavstvu Republike Srpske”, zaključuje Kisic Zagajac.
„Kada vlast ogrezla u korupciju odluči disciplinirati novinare, medije i demokratiju, niko nema nikakve šanse da ih u tome spriječi“
Nermin Mahmutović, direktor portala Fokus.ba, za naš portal istakao je kako je Zakon o kriminalizaciji klevete donesen u ovakvom obliku upravo da bi imao uticaj na sve medije, novinare, pojedince, aktiviste i organizacije civilnog društva, kako u Republici Srpskoj tako i Federaciji BiH.
“Uopće nije bitno da li je sjedište medija u Banjoj Luci ili Sarajevu, jer će se sudski procesi voditi tamo gdje je podnesena krivična prijava. Zakon je nakaradan i ima za cilj da ubije slobodu javne riječi i bilo kakvu vrstu kritike postojeće vlasti u RS-u, ali i u cijeloj BiH kada su oni u pitanju”, navodi Mahmutović.
Dodaje kako su novinari i urednici Fokusa prisustvovali skoro svim javnim raspravama koje su organizirane kako bi se ispoštovala procedura prilikom donošenja zakona.
“Najsmješniji argument koji sam čuo bio je da javna riječ mora imati težinu i da su ‘slični’ zakoni na snazi i u nekim zemljama Evropske unije. Međutim oni nisu rekli da je novčana kazna u tim zemljama simbolična i da kao prvi uslov novinari znaju da će imati pošteno suđenje. Znamo u kakvom se momentumu nalazi bh. pravosuđe u cjelini. Namjerno neću da kažem entitetsko. Čemu se mi uopšte možemo nadati?”
I urednik portala InfoRadar, Adis Šušnjar, navodi kako su eksperti iz medijskog prava upozoravali na posljedice ovog zakona i u FBiH, ali i izvan BiH te da novinari mogu biti predmet tužbi bez obzira na to gdje se nalaze i gdje djeluju.
“To će sigurno uticati i na medije u FBiH, autocenzura će biti izraženija, a ovaj će zakon sigurno kod mnogih političara i u ovom entitetu probuditi iste želje i snove o kontroli medija. S tim željama oni odustaju od evropskih integracija, odustaju od demokratske države i nastavljaju da uništavaju medije i slobodu govora”, pojašnjava Šušnjar.
Govoreći o angažiranosti medija u FBiH Mahmutović ističe kako su skoro svi nezavisni mediji i novinari u BiH reagirali na ovaj ili onaj način te da su mediji okupljeni oko Mreže nezavisnih istraživačkih medija “Umbrella” prisustvovali javnim raspravama, većina organizacija civilnog društva i aktivisti također su analizirali Prijedlog zakona i ukazivali na njegovu štetnost i kontradiktornost.
“I dio mainstream medija također je shvatio da se to i njih tiče, pratili su, pokušali su nešto promijeniti. Mogao bih se osvrnuti zašto i svi ostali – ‘klikljivi’ nisu, a ima ih puno koji nisu i koji su se ponašali kao da je riječ o zakonu koji se donosi u, recimo, Južnoafričkoj Republici. Međutim neću. Kada vlast ogrezla u korupciju odluči disciplinirati novinare, medije i demokratiju, niko nema nikakve šanse da ih u tome spriječi”, zaključuje Mahmutović.
O mogućnostima donošenja sličnog zakona o kriminalizaciji klevete i u Federaciji BiH, pogotovo nakon prošlogodišnjeg pokušaja da se u Kantonu Sarajevo donese nacrt zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji su mnogi istakli kao jedan vid pokušaja ograničenja medijske slobode, Šušnjar ističe da nije isključeno da se sličan scenarij dogodi i u FBiH te da je kriza novinarstva i ograničavanje slobode govora posljednjih godina možda dostigla svoj vrhunac.
“Veliki su pritisci kako bi se urušila i obezvrijedila novinarska profesija u cijeloj BiH. Kroz ekonomske i političke pritiske, prijetnje i napade, dodjele budžetskih sredstava medijima bez kriterija, napade stranačkih botova na mrežama itd. Nema razloga za vjerovanje da u FBiH mediji iz nekog razloga moraju biti u boljoj situaciji. Nažalost, tim pritiscima na medije jasno se mjeri koliko se udaljavamo od bilo kakve normalnosti i zdravog razuma u ovoj državi”, pojašanjava Šušnjar.
Mahmutović po ovom pitanju također naglašava da ništa nije nemoguće.
“Da ne koristim floskulu – gdje prestaje logika… Gdje god korupcija caruje, a mi smo kao društvo carevi korupcije, postoji potreba da se neko ušutka, da se ne talasa i o tome ne piše. Ukoliko se ovakav zakon pokaže ‘uspješnim’ u discipliniranju kritike i kritičara, pojedinci ili možda čak i čitave stranačke organizacije u FBiH počet će to smatrati potrebnim i legitimnim”, pojašnjava on.
Dodaje također da medijska zajednica već sada ima drugi problem.
“Ogleda se u novim generacijama mladih žurnalista koji zbog svih okolnosti jednostavno ne žele i još se više neće željeti baviti istraživačkim novinarstvom. Kako mladog čovjeka zainteresirati da radi stresan posao za koji nikad neće biti adekvatno plaćen, a da pri tome ima stalno na umu da može krivično odgovarati jer se nekom bahatom vlastodršcu ne sviđa to što je otkrio i napisao?!”
O mogućnostima zaštite medija od krivičnog gonjenja advokatica Kisin Zagajac smatra da preventivno djelovati, a da to ne uključi i autocenzuru – vrlo je izazovan, a neki bi rekli i nemoguć zadatak, pojašnjava advokatica Kisin Zagajac.
„Ipak, dokle se god mediji budu pridržavali etičkih standarda izvještavanja te ukoliko se budu uzdržavali svjesnog objavljivanja činjenica za koje znaju i svjesni su da su neistinite, možemo reći da će ostati u sigurnoj sferi rada koja, možda, neće upotpunosti isključiti određene istražne radnje u vezi s određenim objavama, ali svakako bi ih trebala poštedjeti osuđujuće presude“, zaključuje.