Mladi Crnogorče! Uprkos svemu ružnom što napisah o svojoj zemlji i svom narodu, jer mišljah da je ljubav i onda kad ukazuješ na greške, nemoj zaboraviti da ta slatka Evropa, bastion demokratije, ima razloge zašto nas sebi zove, razloge tek nalik našima da njeni članovi budemo. Čvrstinu njenih temelja davali su joj vijekovima oni nalik nama. Rubni nacioni, zaturene postaje, ubožnici iz memljivih staništa diljem kontinenata, svi oni, kako Evropljani posprdno zovu takve: ljudi koji putuju sa kartonskim paketima, nemušti gastarbajteri, balkanske svinje i prekookeanski divljaci, suvi i prljavi azijatski ćutljivci.
Na kosturnicama ljudskim diljem planete Evropljani su podigli svoje ambasade demokratije i kule pravednosti, crpeći sve što je vrijedno s periferija, unoseći ga u svoj Centar. Dajući porobljenima na dlanu soli, među prstima koricu hljeba. Djeca siromašnih naroda sanjaju prinčeve, bogatunima evroatlantskim nedostaju naši pastiri i cirkusanti.
Znam, mladi Crnogorče, svjestan si ti ispraznosti i ovdašnjih poruka i obećanja, perfidne politike sadašnjih vlasti. Naoružan znanjem i energijom mladosti, odbacićeš ti na vrijeme i sa mjerom, naslage svojih predaka koji su jednako o nekakvoj slobodi pjevali. Znaš ti helensku istinu da se sloboda ne treba slaviti kad se sloboda – živi. Naša prošlost nije sva u slobodi, ali jeste krcata pjevanjem o njoj. A kad nije bilo krvnika, svojoj smo taštini robovali. Kolektivnoj paranoji. Uvijek u diobama. Turske glave na gomilama i sprdačine sa komšijama. Idolopoklonstva Dinastiji kad nas je udaljavala od Duklje, a primicala Svetom Savi. Naklon odličnicima koji su bili nepismene hulje. I samo na privid mudrašine. Magle i dimovi naših stoljetnih obračuna sa nekrstom, za krst časni, naopako okrenut, i slobodu sjajnu, u prašinu vremena bačeno mrtvo sjeme. Sve je to teret tvom biću koje se emancipuje. Koje ustaje u odbranu Domovine! I kojoj nijedna sila ništa neće moći – jer: pokrenula se ona snaga kojoj će sve staro I trulo pod noge pasti. Zato vjerujem da će nova putovanja otadžbinskim stazama i evropskim autoputovima za te biti plemenita i samosvjesna avantura. Ma kakvi dasmo, ne povinuj se površnosti koju su svijetu, sred namirisane političke magle, poslali tvoji očevi. Koji ne poznaju Evropu. Ne osjećaju je, boje se evropskog blještavila. Hoće u njeno krilo da skriju svoju nezasitnost, ne znajući da ti bolje i brže od njih spoznaješ kako se svijetom ide uzdignute glave. Današnje naše oligarhije, sebeljupci od juče i četništvo od danas, nalikuju mladim cincarskim trgovcima koji su, nekoć, sultanima otomanskim, da bi im se umilili, balzamovane lešine-lutke svojih roditelja slali, ubjeđujući ih da su živi. Ti na svoje očeve ne misli, sami će oni pasti pred tim zidom civilizacije, obijesni i grijeha puni; samo se znanjima i odlučnošću naoružaj. Sve su imperije ovoga svijeta iste, ali vaša energija i pamet među njima mora biti drugačija od njine, mudrija i jača.
Doista, nema boljeg putovanja vašoj nadi za blagostanjem od puta magistralom Euro Utopije. Ozdraviće Evropa. I vi sa njom, njena zdrava djeca. Ta zlatna vrata dijelom su odškrinuta, a sa pouzdanih adresa stižu dobri glasi o našem skorom prolasku kroz njih. Kada, pod kojim uslovima, s kime?! Sa vama, mladosti crnogorska.
Zato, mladosti crnogorska – naprijed. Samo: non serviam! Budi svoj. Valjda si za toliko sposoban?!
