U Sarajevu je Trojka mogla sama, bez opstrukcija Mostara i Banje Luke, uspostaviti novu politiku, ali se odlučila za stari model raspodjele vlasti, što se uvijek svede na raspodjelu resursa.
Taman kad pomisliš da si već sve vidio i čuo i da te više ništa ne može (neugodno) iznenaditi, pročitaš vijest da je Valentin Ćorić juče promovisao knjigu u Mostaru. Kako kažu, autobiografske zapise iz Haga ili kako je sam autor knjige istakao, glavna tema knjige je proizvodnja vina u zatvoru. I ništa neobično ne bi bilo u svemu tome, da sam autor nije osuđeni ratni zločinac
Samo ljudi koji nemaju razvijen osjećaj srama mogu tako uzvišeno moralizirati o zlim totalitarnim zločincima komunistima, a niti riječ progovoriti o spomenutim zločinima koji su se u njihovo ime radili čitavom jednom narodu
Više je u Splitu ostalo ruševina iza HDZ-a nego iza savezničkog bombardiranja, pošto su saveznici bombizavali grad par dana, a HDZ se nije gasija par decenija. U pravu je šjor Vlado Šeks: triba znat stvorit ništa od nečega. Jerbo kad od onog šta je bilo nešto stvoriš ništa – ništa ti ne stvara probleme
Jasno je bilo nakon prošlih izbora da je Stranka demokratske akcije izgubila i politički legitimitet i moralni integritet za participiranje u bilo kakvom ozbiljnom obnašanju vlasti. Vrijeme će uskoro pokazati da je federalna Trojka od strane Dodika i Čovića procijenjena kao „slabija“ karika čak i od tako destruirane i bespomoćne SDA!? Odnosno, da su sada oni omiljeni, pažljivo odabrani partneri-protivnici.
Koliko god to u izvedbi izgledalo debilno, hrvatski mainstream mediji vjerno prezentiraju politiku vladajuće partije: oprema sa zvjezdicama, sadržaj bez njih. HDZ je stranka koja se formom svoga javnog nastupa neprestano distancira od stvarnog sadržaja svoje politike
Ako se HDZ i Domovinski pokret ne mogu podnijeti na papiru, ne znači da se neće moći podnositi na vlasti. Vlast budi pozitivne osjećaje u ljudima. Izvlači iz njih konstruktivnost, toleranciju i želju za suradnjom. Pogotovo kad je sve podmazano dobro plaćenim funkcijama
Službena Hrvatska odšutjela je obljetnicu gromoglasnim mukom: službena Hrvatska, dakle, ne sjeća se da je u Ahmićima počinjen ikakav zločin. Službena Hrvatska, čiji je simbolički univerzum satkan u velikoj mjeri od prisjećanja na svaku, pa i najmanju obljetnicu rata u Hrvatskoj, o hrvatskim zločinima u BiH šuti kao da se nikada nisu ni dogodili
Važno je imati na umu: nikada se stranka uglađenog Europejca Čovića nije distancirala od svog bivšeg predsjednika Kordića – nema tu diskontinuiteta; kao što Dodik nastavlja Karadžićevu politiku i slijedi iste ciljeve, čak i ne krijući tu svoju misiju, tako i današnji HNS, dominantni faktor u vladajućoj koaliciji u FBiH, sebe vidi na istom onom zadatku koji su svojevremeno preuzeli Boban i Kordić.
I kakav bi mogao biti zaključak ove priče i što veže te tri bitange iz raznih regija Hrvatske? Odanost, ljudi, odanost! Odanost Bogu Sunca, šefu vlade i partije kriminalaca, sjecikesa i poslušnika. Sve troje bili su na visokim funkcijama, u partiji i institucijama, od lokalnih do državnih. Jedan podmićuje medije i uzima dio reketa sebi, drugi truje tuđu stoku, treći ubija na cesti… A kazne? Kazne su simbolične, jer „svakome se može dogoditi“ da recimo u magli, možda pod utjecajem alkohola – ne znamo jer je policija sve zataškala – pretiče i usmrti drugoga, potom ode kući umjesto u pritvor. Ta bahatost, to „što mi tko može?“, to je zajednička sluz mafijaške hobotnice HDZ-a. Sluz moćnog polipa koja obavija i guši Hrvatsku.
Kupoprodaja Novog lista, Glasa Istre i Zadarskog lista između dva netransparentna vlasnika prošla je uz znakoviti javni muk. Koji traje već mjesec dana. Onaj tko ih je prije nekoliko godina kupio (ne zna se za koga) obećavajući prosperitet sad ih…
Bez obzira na to u kojoj stranci trenutno boravio, hrvatski desničar je ili hadezeovac na steroidima ili hadezeovac na apaurinima, ali uvijek i samo hadezeovac. Koliko god nepodnošljiva zujanja u desnome polju stvarala privid kaotičnosti, uvijek se radi o okupljanju…
