Kroz logor Heliodrom, koji je bio pod kontrolom HVO-a, prošlo je oko 8000 Mostaraca tokom prethodnog rata. Već odavno se vodi polemika o pretvaranju ovog prostora u muzej HVO-a, što se nikako drugačije ne može tretirati nego kao uvreda svim logorašima koji su prošli kroz strahote ovog logora između 1992. i 1994. godine.
Hrvatsko pravosuđe u medijskoj tišini podiglo je optužnicu protiv generala HVO-a Nedjeljka Obradovića za ratne zločine nad Bošnjacima za vrijeme rata u BiH. Iako hrvatska javnost nije službeno obaviještena o ovom procesu, suđenje Obradoviću može predstavljati presedan u procesuiranju ratnih zločina HVO-a u Hrvatskoj ali i otvoriti pitanje dvostrukih standarda prema ulozi Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini.
Zatočenici su bili zatvoreni u četiri betonska i jednom limenom hangaru, zatim u dva podzemna tunela, te prostorijama koje su između sebe nazivali „samicama.“ Prema jednom izvještaju 5. bojne Vojne policije HVO-a, koja je nadzirala logor, 5. avgusta 1993. u Dretelju je bilo zatočeno više od 2.500 ljudi.
Zapanjujuća je ta bešćutnost hrvatskih institucija, ali ništa manje i hrvatskoga društva: pa zar ne bi Hrvatska bila dužna obeštetiti žrtve ratnog zločina silovanja koja su počinili pripadnici HVO-a? Tim više jer za to u Hrvatskoj postoji jasan i uhodan zakonski mehanizam: ako je Hrvatska i zakonom priznala da žrtve ratnih silovanja imaju pravo na jasnu zakonsku zaštitu, i ako pravo na zakonsku zaštitu imaju i invalidi HVO-a, zašto ista takva prava nemaju i žene kojima su vojnici HVO-a u BiH seksualnim nasiljem nanijeli doživotne traume?
Od maja 1993. do marta 1994. ubijeno je više stotina ljudi, oštećeno ili uništeno deset džamija i razoren Stari most. Haški sud (Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju) je utvrdio da su „tijekom ovog perioda istočni Mostar i naselje Donja Mahala na zapadu bili izloženi dugotrajnom vojnom napadu od strane HVO-a, uključujući intenzivnu i neprekidnu vatru i granatiranje. HVO je ometao, a povremeno čak i potpuno prekidao prolaz humanitarne pomoći. Tako je muslimansko stanovništvo bilo prisiljeno živjeti u izuzetno teškim uvjetima, bez hrane, vode, struje i adekvatne njege”. Sud je utvrdio da su vojnici HVO-a počinili veći broj silovanja te na istočni Mostar ispalili preko 100.000 granata.
“Ne želim da postanem saučesnik mojih mučitelja”, piše Améry u Resantimanima, “već zahtevam da oni sebe negiraju i da se u toj negaciji približe meni. Brdo leševa koje mene deli od njih ne može se, čini mi se, ukloniti interiorizacijom, već naprotiv, aktualizacijom, ili, oštrije rečeno, dovršavanjem nerešenog sukoba u domenu sudske prakse.”
Službena Hrvatska odšutjela je obljetnicu gromoglasnim mukom: službena Hrvatska, dakle, ne sjeća se da je u Ahmićima počinjen ikakav zločin. Službena Hrvatska, čiji je simbolički univerzum satkan u velikoj mjeri od prisjećanja na svaku, pa i najmanju obljetnicu rata u Hrvatskoj, o hrvatskim zločinima u BiH šuti kao da se nikada nisu ni dogodili
Mostar – PHOTO: Denis Kapetanovic /PIXSELL Kontroverznu instituciju koja se gradi na mjestu na kojemu je HVO 1993. i 1994. držao logor za Bošnjake, financira se iz državnog proračuna Republike Hrvatske. Tu informaciju Nacionalu je proteklog tjedna potvrdilo Ministarstvo hrvatskih branitelja Nacional je…
