Bogić Bogićević jeste putokaz kako sačuvati sebe sama, svoju dušu, ljude koje znaš ili ne znaš, jer su ljudi i treba ih čuvati i od sebe i drugih, od tuđe moći i njihove bespomoći, bez obzira kome narodu, vjeri ili naciji pripadali. “Svako ima pravo na dobro ili bolje i niko ne zaslužuje zlo”, rekao bi Bogićević. U vrijeme zla, u najtežim trenucima za opstanak jednog društva ili samo jednog čovjeka Bogićević je uvijek nalazio pravi odgovor, istina – često nepopularan i pojedincima i masama zavadenim ostrašćenim predvodnicima koji baš ovakve zle situacije koriste za svoje, a ne interese čovjeka i naroda koji bi da predstavljaju.
Kad hoćete da za nekog provjerite koliko je „težak“, pitajte njegove saradnike ili komšije. Ako su još i generacija, ocjena će biti jednaka onoj razrednikovoj što vas je čitavu osmoljetku pratio. Dijana Šoše, pedagog i muzičar, za Mustafu kaže: “Riječ je o vrsnom muzičaru, čovjeku koji kao malo ko njeguje i čuva našu kulturnu baštinu. Izvrstan je izvođač sevdalinki, harmonikaš i klarinista. A tek što je kao čovjek i pedagog dobar…”. Isto tako govore i sve njegove komšije. I oni što ga dobro znaju, ali i oni što su ga samo kroz pjesmu, harmoniku ili sevdah upoznali
Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se kao godišnjica potpisivanja Opšte deklaracije Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima 10. decembra 1948. godine. Ova deklaracija najprevođeniji je dokument na svijetu. Tog dana dodjeljuje se i Regionalna novinarska nagrada “Srđan Aleksić” u Banjoj Luci. Tim povodom Tačno.net objavljuje priču Milana Račića o Srđanu i Radi Aleksiću koji su ugradili sebe za to univerzalno dobro.
Bio sam neuvjerljiv, baš kao i oni međunarodni birokrati koji to isto pričaju nama u BiH. Uče nas, koji smo vijekovima dijelili i dobro i zlo, kako da zajedno živimo. Postidjeh se na kraju, svog međunarodnog iskustva. Bolje da sam ga zadržao samo za sebe, a ne pričao šarene birokratske laži. Ipak, na svakom od silnih putešestvija izbjegličkim putevima spoznah: na svim su stranama ljudi i neljudi. Zamrznute konflikte neće odmrznuti zamrznuti nacionalistički političari. I oni domaći i oni međunarodni. Zarad svojih interesa. Žurimo natrag
Bez dlake na jeziku, Štefica kristalno jasno i bez potrebe da je iko tumači, govori i piše o događajima u Ljubuškom i Hercegovini, o politici nacionalističkih stranaka i njihovih vođa, o Srebrenici i Grabovici, o Republici Srpskoj i njenom predsjedniku. Ne štedi ni ove visoke ili niske međunarodne predstavnike. Piše i o poslušnicima režima, pravi intervjue s najpoznatijim intelektualcima iz bivše YU države, ali i prepozna one što se zarad fotelja antifašistima prikazuju, pa iz ministarskih fotelja odobravaju ili prećutkuju i druge proglašavaju odgovornim za otvaranje muzeja tamo gdje su logori bili.
„A, šta ima novo u Mostaru?“, upita me dobronamjerni komšija iz Titograda. Odgovorih: „Gore neg juče, a bolje neg sutra. Sve dok mladi i stručni ne 'penzionišu' ove iz ’92, onaj Mostar koji smo imali osamdesetih sigurno se nikad neće vratiti. Može li se napraviti neki novi i uljudniji, da imamo i Velež i Zrinjski, a da ne urnišemo Partizanski – generacijski je izazov“
Foto: Oslobođenje Takav je naš Mostarac dr. Elmir Šator, neuropsihijatar i specijalista socijalne medicine, koji je odavno mogao, kao i mnogi drugi, otići iz goreg u bolje, ali se opredijelio da radi, stvara i pomaže tamo gdje je najpotrebniji – u…
Foto: Ilustracija Kad nas već potkivaju onda bi osnovni red bio, da znamo i ko nas to potkiva, ili koga nam to sve šalju da popravlja našu balkansku zbilju. Priča prva U jednoj velikoj međunarodnoj organizaciji koja je pokrivala, gotovo…
Ovo je (ne)tipična priča o uglednom i vrsnom intelektualcu kakvih je danas na prste izbrojati. O Draganu Markovini je riječ. Koliko sam ponosan kad toliko toga mogu naučiti od mladih ljudi kakav je Dragan Markovina koji je skoro pa vršnjak sa mojim sinom. Kad sjednemo i popričamo tu ispred Uglovnice, kad debatujemo ko vršnjaci, često s različitim gledištima o nekim događajima, kad sočno opsujemo, kad nam titule nisu mjerilo vrijednosti, kad je zbir mojih i njegovih godina, pa podijeljen sa dva, idealna vrijednost sagledavanja društvene zbilje, one opšte, svjetske i balkanske, a posebno, one urnisane, a drage nam, mostarske stvarnosti.
Foto: G.Š Mostar, mostarske priče i njegov duh traju vjekovima. O tom zdravom mostarskom duhu, najbolje govore dvije kratke priče od prije otprilike punih devet decenija. Istaknuti revolucionar iz Donje Mahale, Gojko Vuković, umire 6. jula 1934. godine od ozljeda…
Foto: Arhiv Dok hodiš gradom, neki dojučerašnji prijatelji s kojima ste jeli i pili okreću glavu gore nego 2021. g. od korone, a oni dobri i najmalobrojniji pomažu vam na sve načine. Još na samom početku rata, u povelikim smetljarskim vrećama i u…
Ustupljena fotografija Kad te osvoje osjećaji i žal za prošlošću sjedneš i napišeš o Kišama Mostarskim i Dijani Šoše, kapljici iz te modre rijeke. Zaplačeš za vremenom bezobrazno prohujalim. Otkako Mostar nema one svoje zlatne kapljice i ansambl Mostarske kiše,…
