Tko je uspio pobjeći, pobjegao je. Ostala je nezaštićena sirotinja. Najugroženija skupina među njima su siromašne i, iz dana u dan sve manje obrazovane žene. Imaju li one dovoljno snage da bi se suprotstavile talibanima? Čini se da su prepuštene sebi, svjetska pažnja sad je fokusirana na dva velika žarišta, koja oba imaju potencijal prerasti u velike pa čak i svjetske ratove – Ukrajinu i Palestinu. Nakon svih igara moći velikih svjetskih sila, afganistanske djevojčice i žene ostavljene su i zaboravljene zajedno s talibanskim zaboravom obećanja koja su dali prigrabivši vlast. Je li i njima 8. mart Dan žena?
Karcinom dojke za Enidu Glušac bio je životna prekretnica. Iako je živjela zdrav način života, lišen cigareta i alkohola, sa 35 godina suočila se sa teškom dijagnozom, kojoj su sve mlađe i mlađe žene u Bosni i Hercegovini izložene. U intervju-u za Tačno.net, Enida Glušac danas kao predsjednica Udruženja „Renesansa“ govori o Međunarodnom danu žena, te borbi onih koji strepe za vlastiti život, ali nikada ne odustaju.
Međunarodni je dan žena praznik uspjeha i postignuća, a ne vašar konzumerizma kojim se žene patroniziraju i ušutkuju cvijećem i poklonima kako ne bi postavljale pitanja o rodno uvjetovanoj diskriminaciji u obitelji i društvu, o militarizaciji, izrabljivanju, raslojavanju i podjelama te ekološkoj katastrofi.
Prvi Dan žena obilježen je 1911. godine, nakon što je odluku o tome, godinu ranije, na prijedlog Clare Zetkin, donijela Socijalistička internacionala žena na svojoj konferenciji u Kopenhagenu. Razlozi potrebe obilježavanja ovoga dana, nalazili su se, već tada, duboko u prošlosti, koja je definirana marginalizacijom žene i njezinom svrstavanjem na vječni položaj Druge.
Bilo je prethodnih godina perioda kad sam pratila kako mediji izvještavaju o ženama, te bih uoči 8. marta u tekućoj godini prikupljala naslove s portala i od njih sklapala tekst koji je nepogrešivo stvarao sliku o temama i osobama koje su bile u fokusu. I ove godine odlučih to uraditi jer mi se učinilo da žene dominiraju u javnom diskursu – i to u crno-bijelim slikama! – i da to treba potcrtati. Od sportskih pobjednica do žrtava nasilja, od spremnih da iz moralnih razloga podnesu ostavke, do vulgarnih istupa kao podrška "voljenom" lideru. Naravno, puno je i onih što ne znaš gdje bi ih smjestio, tako životare i preživljavaju ni po čemu zapažene ni karakteristične – osim u nekom trenutku, prema dobru ili prema zlu.
Na panel-diskusiji „Ženska prava između generacija“ koja je održana u utorak 7. marta, u organizaciji TPO Fondacije (Transkulturna psihosocijalna obrazovna fondacija) i Univerzitetskog gender resursnog centra, a uz podršku Švicarske ambasade u Sarajevu, prisutni su imali mogućnost da čuju lična iskustva istaknutih aktivistkinja, iz tri generacije, koje su govorile o značaju aktivističkog i javnog djelovanja te razlikama takvog djelovanja u drugačijim društvenim i političkim sistemima.
Jer niti jedna žena nije, niti triba bit ničija sluškinja. Ako je tiha i ako trpi dok nas diže u ljude, to je njena ljubav koju triba poštivat. Ako se odrekla karijere zbog nas, do kraja života bit toga svjestan. I malo je jedan 8. mart. Malo da bi se sitili takvih stvari. Zato uvedimo 8.mart svakog dana u misecu. Jedino tako ta će naša borba imat smisla.
