Redom izlaze novinari N1 i Nove (televizija, portala, novina) i obećavaju, zaklinju se da će, što se njih tiče, sve ostati isto, da će oni i dalje (dobro) raditi svoj posao kao do sad. Drage kolege, niko u vas nijednog trenutka, od juče ujutru kada je pukla vest o prodaji SBB-a i sportskih kanala (kaže se prava na prenose, ali su u stvari otišli čitavi programi) United Grupe/Medie (čega god) – nije posumnjao. Nije stvar u sumnji, mi strepimo za vas. Ako čitalac, moj vršnjak, pamti kako je propao B92, onda mu sve ovo oko SBB-a i Sport kluba, a zapravo N1 i Nove vraća mučne uspomene.
"Pokazujemo jedinstvo."
Tako student Saobraćajnog fakulteta u Beogradu odgovara na pitanje Radija Slobodna Evropa (RSE) zašto studenti u blokadi insistiraju na tome da njihovi protesti nemaju lidere.
Autoritarni režim je uzdrman antikorupcijskim pokretom koji je izazvao bijes i ogorčenje cijelog društva.
Juče ste objavili pismo u kom navodite da ste u poslednje vreme dobili nekoliko pisama od predstavnika akademske zajednice, političara i organizacija civilnog društva u kojima se izražava zabrinutost zbog aktuelne situacije u Srbiji, te da vas je to navelo da na te zabrinutosti odgovorite i izrazite stav Evropske unije.
Oni u Srbiji imaju predsjednika Republike koji je porobio sve institucije države, mi u Hrvatskoj imamo premijera koji je porobio sve institucije države. Oni u Srbiji na ulicama su već više od dva mjeseca, na masovnim protestima studenata i građana iz svih slojeva društva.
Foliranti prvi put ne znaju kako da se foliraju. Studenti su iskopali kriptonit i samoproklamovani supermen kopni pred očima svojih do nedavno omiljenih kamera.
U tekstu o izložbi slika Vase Pomorišca u Novom Sadu u februaru 2024. godine napisala sam: Novi Sad, nekada moje redovno izletište postaje ili je, pak, već postao stecište novogradnje, nereda, prljavih ulica i urbicida baš kao i Beograd.
Ako se ikada dogodi još ijedan rat u Evropi, on će sigurno nastati zbog neke glupe stvari na Balkanu – Oto fon Bizmark (1815–1898)
Danas Srbija svjedoči jednom od najvećih valova građanskog nezadovoljstva u svojoj modernoj historiji. Opći štrajk, na koji su pozvali studenti, već sada dobija podršku iz svih dijelova društva i sektora, od sindikata, ugostitelja, poduzetnika i ljekara, pa sve do kulturnih institucija, umjetnika i medija.
Ako krešendo beogradskih demonstracija ne bude opći, zajednički zahtjev za povijesnim odustajajem Beograda od Bosne i Hercegovine, s jasnim i razgovjetnim retoričkim figurama koje nam dozivaju sliku da je Bosna za Srbiju, recimo, Holandija, da Republika Srpska nije ratni plijen Srbije, da se Srbija odriče svih nacionalističkih aspiracija, da je RS unutrašnja pokrajina Bosne baš kao što je Vojvodina unutrašnja pokrajina Srbije, uz prevođenje takvih zahtjeva u prijateljsku politiku spram Bosne i Hercegovine, dakle, ako na kraju svih protesta za bolji život oslobođen AV terora, ne bude Bosna kao univerzalna srpska riječ za konačno odustajanje od hegemonije, džaba smo krečili.
Za Jovanovića i LDP je kasno, neki drugi ljudi će morati da stvaraju drugačiju Srbiju, kad su već dotična gospoda prodala poverenje građana za udoban život. Stara priča koja se neprekidno ponavlja i svedoči o dubinskim problemima ovog društva, o nedostatku smisla, o strašnoj praznini koja se krije iza spoljašnje fasade, o prividu koji caruje u ljudskim dušama. Ako smo pali, bili smo padu skloni, rekao bi pesnik
Zvuči kao ružni apsurd – neko iz Srbije pokušava da pobegne u Bosnu i Hercegovinu, i pri tom tragično strada. Ali, desilo se. Da bi ministar policije, notorni Dačić, rekao: „Policija izvukla i telo bebe iz Drine.“ Sa svojom ličnom prošlošću, mogao je da kaže i – Drinom ponovo plivaju leševi.
