Proglašavati zločince herojima, ili barem mirnim susjedima koji šeću za život i/ ili pišu bezazlene knjige o vinu, te najavljivati ozakonjenje političkog terora nad kulturom i medijima sto puta je gore od neprirodnog prekrajanja izbornih jedinica i od ‘izlaska na glasanje’ fantomskih birača, među kojima su i mrtvi. Hrvatska je izabrala vlast koja će je sunovratiti na samo dno. A time i dodatno uniziti one svoje građane koji ne pristaju biti ‘kotačići’ u kleptokratsko-nacionalističkom žrvnju.
Ideologija Udruženog zločinačkog poduhvata, koja je ubila, zatvorila i sa svojih ognjišta protjerala na hiljade ljudi, koja je srušila na hiljade ljudskih domova, historijskih spomenika i vjerskih objekata i koja, na kraju krajeva, nikome nije donijela ničega dobrog, a ponajmanje, rekao bih, bh. Hrvatima, danas se, manje-više, naziva „pravom na kolektivno pamćenje“.
Knjiga ima za cilj da ubijedi svekoliko čitalaštvo&pučanstvo kako je Haški osuđenik, eto, “baš pred nosom zatvorske straže u periodu od punih 15 godina proizveo (ni manje ni više) 1200 litara izvrsnog vina”! (“Držeći se svoje obiteljske tradicije, igrao sam se s grožđem i od njega spravljao vino te tako sebi i ljudima kraj sebe malo olakšao golo preživljavanje u mučnim godinama. Pri tome nikada nikome ni najmanjeg zla nisam učinio…”), pokušaće ubjedljivo pojasniti rečeni autor knjige svoj haški podvig pred zagrebačkom a onda i mostarskom publikom. Uz opće divljenje okupljenih: “Valentin proizvodi vino koje nije vino – nego simbol slobode! Kome bi takav poduhvat još pošao za rukom?
U izjavi za medije, poslije promocije knjige „In vino libertas“, održane u petak, u Hrvatskom domu Herceg-Stjepan Kosača, Valentin Ćorić je, između ostalog, izgovorio rečenicu koja je, koliko sam mogao da primijetim, u ovdašnjoj javnosti – o onoj u Hrvatskoj izlišno je i govoriti – prošla uglavnom ispod radara. „Ljude razumijem. Oni su prošli to što su prošli. Svi smo mi žrtve rata“, rekao je Ćorić.
Taman kad pomisliš da si već sve vidio i čuo i da te više ništa ne može (neugodno) iznenaditi, pročitaš vijest da je Valentin Ćorić juče promovisao knjigu u Mostaru. Kako kažu, autobiografske zapise iz Haga ili kako je sam autor knjige istakao, glavna tema knjige je proizvodnja vina u zatvoru. I ništa neobično ne bi bilo u svemu tome, da sam autor nije osuđeni ratni zločinac
"Zatvaranje očiju od strane pravosudnih organa i Tužilaštva u Bosni i Hercegovini i danas hrani to sjeme zla i samo je pitanje kada će isto proklijati i nastaviti utrtim stopama Franje Tuđmana, Mate Bobana, Gojka Šuška i presuđene šestorke."
Nakon 30 godina od UZP-a, Goran Milić, ''novinarska legenda, uzor i moralna vertikala'' – kako mu je često i od yutelovskih dana titrala sarajevska čaršija – uzviknut će na promociji knjige ratnog zločinca Valentina Ćorića: ''Neka živi Herceg-Bosna u svojoj televiziji!'' I poslije svih ovih godina, često i dobrih novinarskih priča, intervjua i reportaža, Milić se pokazao kao oportunistički bijednik lišen svakog javnog, profesionalnog i moralnog damara. Nema većih govnara i seronja od onih koji ratne zločine tretiraju kao popratni čin, a čime se "obiteljski" baš svrstavaju sa njima.
