Foto: Darko Vojinovic/AP Photo
Egipatski diktator Abdel Fatah al-Sisi izabran je za treći predsjednički mandat nakon izbora na kojima nije imao ozbiljnih protukandidata, a uspio ih je provesti nakon što je 2019. izmijenjen egipatski ustav, čime je predsjednički mandat produžen s četiri na šest godina, što mu je omogućilo da se kandidira po treći put. Na izborima je kakti osvojio 89,6 posto glasova, a za te brojke više ne mari skoro nitko jer je stanovništvo Egipta do grla u mukama s gospodarskom krizom, kao i ratovanjem u susjednoj Gazi.
Izbore u Egiptu zanimljivije nam je stoga promatrati s europskog kontinenta, ali ne iz pozicije zgražanja nad diktatorom Sisijem, nego iz pozicije europskog suučesništva u Sisijevoj diktaturi. Naime, egipatski se politički vrh posljednjih godina pokazuje kao neprocjenjiv partner Europske unije u područjima energetike, migracija i sigurnosti. U području sigurnosti, primjerice, Vijeće za vanjske poslove EU-a nije se moglo složiti oko obvezujućeg potpunog embarga na oružje Egiptu u periodu nakon Sisijevog vojnog udara.
Umjesto toga, oko 55 posto egipatskog uvoza oružja u razdoblju od 2015. do 2022. godine došlo je iz Francuske, Njemačke i Italije. EU i njegove članice također su blisko surađivale s vladom u Kairu u takozvanoj borbi protiv terorizma, koja je u praksi značila zatvaranje, progon i zlostavljanje desetaka tisuća egipatskih članova oporbe, aktivista, novinara, muzičara, nogometnih navijača.
U području energetike Bruxelles se Kairu počeo udvarati čim je pukla ljubav s uvozom plina iz Rusije. U junu 2022. Egipat, Izrael i EU potpisali su memorandum o razumijevanju prema kojem bi Izrael trebao izvoziti plin u Egipat gdje bi bio ukapljen i zatim isporučen u EU. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen izjavila je tada da je Egipat “ključni partner u naporima da se EU odmakne od ruskih fosilnih goriva prema pouzdanijim dobavljačima”. Prošle godine je u Egiptu održan samit o klimi COP27 tijekom kojeg su EU i Kairo uspostavili i strateško partnerstvo o obnovljivom vodiku.
Sa Sisijem se nedavno razgovaralo i o migracijskoj politici EU-a te ulozi koju bi u njoj mogao imati Egipat. Uoči sastanka Europskog vijeća krajem oktobra 2023., Von der Leyen je predložila povećanje potpore Kairu u toj domeni, nagovještavajući dogovor moguće usporediv sa sporazumom koji je EU ovog ljeta potpisao s Tunisom. Zasad je poznato da je EU za “učinkovitu kontrolu granica” spreman iskeširati devet milijardi eura u ulaganjima, zajmovima i otpisima dugova egipatskom gospodarstvu. Bit će para za Sisijevu policijsku državu i u novom mandatu – od Bruxellesa do Kaira samo (pen)drek.
