Milan Račić je u svojoj novoj knjizi još jedanput ukazao na ono što je najbitnije u ljudskom civilizacijskom dosegu. Biti dobar i biti na ispravnom putu, ali ne zato što iza takvog ponašanja stoji neka korist, jer ne stoji, već čisto onako, zato što tako treba i zato što je to svijetu potrebno.
Knjiga „Ljudi sa dušom: Skrivene zvijezde“ ima veliki sociološki značaj. Onaj ko uspije pronaći pozitivne priče i slučajeve u teškim vremenima na mikrorazini uspio je ustvari poljuljati paradigmu odvojenosti i podijeljenosti koju nam nameću protekle tri decenije. Ako budemo živjeli u svijetu bez ljudi kao što je Milan koji traže ono dobro oko sebe, prijeti nam civilizacijski kolaps.
Kao što je to na lijep način objasnila američka antropologinja Margaret Maed jednostavnom tvrdnjom da civilizacija počinje onda kada je prvi čovjek odlučio vidati ranu drugom čovjeku, kada mu je odlučio pomoći, tako i Milan Račić na svoj način daje važnost ljudima koji su to radili i još uvijek rade u ovom našem vremenu.
Siguran sam da je iz ovog razloga promocija knjige prije nekoliko dana imala visoku posjećenost. Ako uzmemo u obzir da je vrijeme godišnjih odmora i da su trenutno ogromne gužve prema moru, sama promocija i samim tim i knjiga dobijaju još veći značaj.
Cijeli događaj upotpunili su i mostarski tamburaši tokom i poslije promocije, a vrela mostarska večer, kakve samo dolje znaju i biti, nije zaustavila naum starih prijatelja u druženju.
Hvala, Milane, za ovo djelo i veliko hvala tvojim dobrim ljudima.
