foto: Pixsell
Ovo je jedan od zaključaka izvještaja “Medijske slobode u režimu preživljavanja”, koji je sačinila grupa međunarodnih eksperata u oblasti slobode medija, nakon prošlogodišnje posjete BiH. Među razlozima za ovako loše stanje u izvještaju se navodi niz problema, uključujući i vraćanje klevete u zakonodavstvo Republike Srpske (RS), usvajanje nacrta takozvanog zakona o stranim agentima, ali i prijedlozi za regulisanje slobode govora u Kantonu Sarajevo.
Generalno, sudeći po ovom izvještaju, ali i nizu drugih uključujući i godišnje izvještaje Europske komisije (EK) o napretku, u BiH građani imaju manje slobode dok rastu pritisci koji dolaze od vlasti na različitim nivoima. Posljedica je ponovna pojava samocenzure, nezainteresovanost za učešće u političkom životu, dok se nemali broj građana odlučuje na odlazak, nespreman da život provodi boreći se za osnovna prava, na šta je prisiljen već tri decenije.
Situacija je u RS-u, čini se, ozbiljnija nego u Federaciji ili Distriktu Brčko kada je riječ o ugrožavanju osnovne slobode. Godinama građani u ovom dijelu BiH trpe pritiske, no kulminacija je došla s usvajanjem amandmana koji u zakonodavstvo vraća kriminalizaciju klevete, te usvajanjem nacrta zakon koji se tiče “stranih agenata”, odnosno Nacrta zakona o posebnom registru i javnosti rada nevladinog sektora.
Kleveta je kriminalizirana izmjenama Krivičnog zakonika RS-a usvojenim u julu 2023, a koje su na snagu stupile u augustu. Prema ovim izmjenama, klevetom se smatra “iznošenje zlonamjernih ili neistinitih tvrdnji o nekoj osobi”, te su predviđene i novčane kazne od 1000 do 6000 KM. Primjena zakona nije ograničena samo na RS jer su odluke sudova u jednom entitetu obavezujuće na teritoriju cijele države.
U januaru je Ustavni sud BiH razmatrao ove izmjene i zaključio da nisu protuustavne. No upitno je koliko su u skladu s Europskom deklaracijom o ljudskim pravima i osnovim slobodama koja je ugrađena u Dejtonski sporazum te ima prioritet nad postojećim zakonima, uključujući Ustav koji je i dalje akt koji je usvojen i napisan tokom mirovnih pregovora 1995. godine.
Kleveta je, inače, dekriminalizovana odlukom koju je nametnuo OHR 2001. godine na teritoriji cijele države.
Od usvajanja zakona, a prema dostupnim podacima, podneseno je oko 50 prijava entitetskom tužilaštvu, koje još nije počelo postupati po tim prijavama.
Neprijatelji države
Drugi je zakon koji bi mogao ozbiljno ugroziti osnovne slobode još uvijek u nacrtu. Zakona se tiču takozvani “agenti stranog uticaja” i on predviđa osnivanje registra neprofitnih organizacija koje finansijski ili na drugi način pomažu “strani subjekti”, odnosno međunarodni donatori. Važno je napomenuti i da je dobar dio medija u BiH, pa i RS-u, registrovan kao nevladina organizacija, dok njihov opstanak zavisi od stranih donatora te je ovo i pritisak na medije.
Nacrt zakona predviđa registrovanje nevladinih organizacija koje se finansiraju iz inostranstva kao stranih agenata, njihovo strogo nadgledanje i mogućnost zabrane rada. Usto, publikacije koje izdaju ovakve organizacije ili strane fondacije, morat će nositi oznaku da se radi o sadržaju koji je plaćen sredstvima donatora. Nacrt također zabranjuje “političko djelovanje” nevladinih organizacija koje – kako se navodi – podrazumijeva “učešće i aktivnosti vezane za formiranja javnog mnijenja, a radi postizanja političkih ciljeva”.
Sama formulacija nije precizna, što je dodatni problem jer ostavlja mogućnost zabrane praktično bilo kakvog zagovaranja, uključujući i javne kritike političara, učešće na protestima, izdavanje publikacija koje analiziraju politička dešavanja i niz drugih aktivnosti, kako za nevladin sektor tako i za građane. Entitetskom je ministru pravde ostavljeno na volju da predlaže zabranu rada organizacija za koje smatra da krše zakon. U usvojenom nacrtu stoji: „U slučaju da neprofitna organizacija u svom djelovanju postupa suprotno Ustavu Republike Srpske i propisima Republike Srpske, odnosno kada djeluje kao agent stranog uticaja na štetu individualnih i drugih prava građana ili podstiče na nasilje, koristi govor mržnje ili podstiče vjersku ili drugu netrpeljivost s ciljem postizanja političkih ciljeva… Ministarstvo pravde pokreće postupak kod nadležnog suda za zabranu obavljanja rada, kao i postupak protiv odgovornih lica u skladu sa Krivičnim zakonikom RS”.
U analizi nacrta ovog zakona Banjalučki centar za ljudska prava zaključuje kako bi usvajanje zakona poslalo poruku “da su targetirana udruženja neprijatelji države” te samim tim “predstavlja još jedan korak u nizu onih kojima se nelegitimno ograničavaju osnovna ljudska prava i slobode, kao što su slobode izražavanja, okupljanja i udruživanja”.
Najglasnija u borbi za čuvanje osnovnih prava i jedna od rijetkih organizacija koje su opstale, a bave se osnovnim pravima u BiH, jeste Transparency International. Ova je organizacija uputila niz kritika i dala svoju analizu nacrta, uz upozorenje kako bi konačno usvajanje dalo mogućnost diskriminacije i progona svih koji drugačije misle, a koji će biti etiketirani kao “strani agenti”.
Nakon usvajanja, a po zakonskoj proceduri, nacrt je upućen u javnu raspravu koja bi trebala biti okončana do kraja marta. Za sada nema informacija o tome u kojoj je fazi rasprava, izuzev onog što pojedine organizacije, a koje predlagači zakona smtraju stranim agentima, objavljuju uglavnom na internetu.
Uvođenje cenzure
Iako se nekada tako čini, gušenje osnovnih sloboda i prava nije ograničeno na jedan entitet ili samovolju Milorada Dodika. Na prostoru Unsko-sanskog kantona prethodna je vlada 2019. godine počela vršiti pritisak na one koji su upućivali javne kritike te je zabilježen niz slučajeva da su građani ovog kantona bili pozivani i prkršajno kažnjavani za objave na društvenim mrežama u kojima su bili kritični prema vlastima. Niti jedno od postojećih novinarskih udruženja ili nevladinih organizacija u Federaciji nije se glasno bunilo.
U Kantonu Sarajevo Ministarstvo unutrašnjih poslova prošle je godine Skupštini predložilo nacrt “Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira” kojim bi se regulisao “govor mržnje”. O tome šta jeste ili nije govor mržnje, odlučivala bi policija. Ovim prijedlogom predviđale su se kazne zatvora od šest mjeseci do osam godina i to za osobe i grupe koje koriste jezik mržnje u javnom prostoru, s tim što je predloženo i da internet, odnosno društvene mreže, budu tretirane kao javni prostor. Kantonalni je ministar unutrašnjih poslova javno tvrdio da su sarajevski policajci osposobljeni da prepoznaju i kažnjavaju prekršaje predviđene nacrtom zakona, poput širenja lažnih vijesti.
Niz reakcija, uključujući i javnu koja je došla od Duške Jurišić, dugogodišnje novinarke i urednice, danas zamjenica ministra za ljudska prava BiH, zaustavio je usvajanje te je nacrt prošlog ljeta vraćen na dopunu, da bi konačno bio i povučen. Transparency International i dio nevladinih organizacija uporedio je ovaj prijedlog s onim što vlasti u RS-u rade na uskraćivanju sloboda. Uključili su se i Ombusmeni koji su ukazali na to da bi usvajanje ovakvog zakona otvorilo mogućnosti uvođenja cenzure.
No namjera da policija u KS reguliše javni govor nije nestala, nego je pretočena u inicijativu koja je upućena na entitetski nivo, a koja traži regulisanje govora mržnje. I ovaj je prijedlog zakona tretiran u izvještaju medijskih stručnjaka koji su zaključili da bi njegovo eventualno usvajanje dovelo do “efekta kotrljajuće grudve snijega”, odnosno da bi se lako mogao proširiti i u drugim dijelovima BiH, a po ugledu na KS. U izvještaju se eksplicitno navodi da, ako bude usvojen zakon, policiji bi bila data ovlaštenja da procjenjuje istinitost slobodnog izražavanja, uključujući izvještavanje medija. “Strah od krivičnog gonjenja neminovno bi doveo do autocenzure kod novinara i ograničio prostor za debatu o pitanjima od javnog interesa,” stoji u zaključku.
Brojni pokazatelji ukazuju da su napadi na slobodu govora i osnovne građanske slobode iz godine u godinu sve učestaliji na teritoriji cijele države. Oslabljeni nevladin sektor, uključujući i medije, uz minimalnu podršku građana za sada se neuspješno bori s ovim pritiscima.
Tekst je nastao uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM), a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Udruženja „Centar za kritičko mišljenje“ i ne odražava nužno stavove Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške ni SMART Balkan projektnog konzorcija.
