Foto: Radoslav Ratković
Tijelo moje, kao da je tijesto koje uporno valja među dlanovima kišoviti div dok mi sriče: ti si Crnogorac, nisi Srbin. A Grk? A Cincarin? A Albanac? Juda Iskariotski? Miličino kopile, kakav sam bio za lajave rođake. Moje misli o identitetu – kakve li crne rapsodije – snopovlju cinizma, vrisku sarkazma, majko Božja!!!
Svaki govor (razgovor) o identitetu žitelja Crne Gore, o fenomenu identiteta uopšte, traži uporednu raspravu i o složenoj istoriji Balkana, jer je riječ o „košulji i gunju najedno“ – toliko smo povezani i pomiješani. Dobre prakse o identitetima, koliko jučer, u mojoj domovini mogle su se uzeti kao obrazac i za ostale zemlje koje, u manjoj ili većoj mjeri, imaju ambiciju da se uhvate u kola folkloristike. Smjernice iz naloga evroatlantskih integracija. I postanu za njih, do nje, ravnopravni trkači. Od želja do mogućnosti. Kao i u svim društvenim procesima, taj put prate složeni odnosi, dijelom neriješena pitanja, politička, vjerska, ekonomska i kulturološka, nedefinisane strukovne i ine veze u saradnji zemalja Balkana i Mediterana. Još čvršća regionalna povezivanja, trnovit put od zatvorenih sistema do otvorenog društva. Lekcija, za koju, izgleda, valja nama pozvati mudre i načitane učitelje. Ne gomilu govnovalja iz aktuelnog političkog života crnogorskog. Niti inteligenciju našu koja nas je odavala i izdavala već tisuću puta, i opet će – ako bude sreće. Elita, dakako, kod nas ne stanuje. Privid elitnog – da, pokoje zrnce zlata sred blata i šaše.
Što evropskom identitetu Crne Gore priječi brže napredovanje, što ga preporučuje, koje su mu perspektive do idealnog modela: biti i država i nacija najedno, a unutar nje svako da uzme svoje. U slobodnoj zemlji slobodnih pojedinaca? Nemoguće!
Sa svim naslagama hirovite prošlosti koja nas je prekrivala kao arktički snjegovi, identitet za nas, kod nas, ne može biti, niti će ikada biti enciklopedijska činjenica o narodu, rasi i kulturi, pa da je u Skupštini Crne Gore jednoglasno potvrdimo, već dovršena i, dakako, kompleksna analiza svih društvenopolitičkih činilaca unutar crnogorskog multikulturalizma. A taj je oduvijek počivao kod nas i u nama, kao siroto dijete suludih roditelja. Za novo oblikovanje nove evropske države i njenog novog svenacionalnog sadržaja unutar Unije – tome smo se upregli sa pola snage, mi: najljepši, najpametniji, najhrabriji. Jer boljih od nas, na svem butum-svijetu, ja vam velim – nejma!
