foto: Pixsell
Svaka promjena klime, bez obzira šta je bio njen razlog, je dovodila do velikih izumiranja nekih vrsta flore i faune. Tako je veliko izumiranje prije 252 miliona godina odnijelo 85 posto svih vrsta na planeti, a najpoznatije je ono koje je bilo prije 66 miliona godina kada su zbog udara asteroida sa Zemlje “nestali” dinosaurusi. Treba napomenuti da je ta promjena klime nastupila i zbog jače vulkanske aktivnosti koja je dovela pojave “vulkanske zime” te značajno slabije insolacije. Upravo je to razlog zbog kojeg se dogodila promjena vegetacijskog pokrova, a “lanac ishrane” odnio one koji su najviše hrane trebali – dinosauruse.
Svaka geološka era, a unutar nje periode i epohe, imala je svoje klimatske odlike. Zadnja značajna promjena je prestanak ledenog doba, pleistocena, i početak aktualne epohe u kojoj danas živimo – holocene. Mnogi znanstvenici će reći da danas živimo u jednom interglacijalu, što je veoma bitno obzirom na permanentnu priču kako se krećemo ka “globalnom zatopljenju”. Upravo su morske struje razlog zbog kojih možemo reći da su i jedni i drugi, iako djeluje da imaju kontarastav, u pravu.
Klima predstavlja srednje stanje atmosfere i njenih elemenata mjereno duži niz godina. Za ozbiljnu procjenu potrebno je pratiti minimum 30 godina promjene kvantiteta padavina i temperatura da bi se pričalo o “promjenama klime”. Ona zavisi od faktora kao što su geografska širina, nadmorska visina, raspored kopna i mora, morske struje, izloženost reljefa pa tek onda, sekundarno, od čovjeka i njegovih aktivnosti. Geografska širina određuje upadni kut Sunčevih zraka i zagrijavanje, sa nadmorskom visinom se smanjuje kvantitet kisika, visina temperature i pritisak, priobalna mjesta zbog toga što je more akumulator energije imaju manju termičku amplitudu, južne strane planina su uvijek osunčanije, a morske struje djeluju svojim termičkim svojstvima.
Morske struje mogu biti tople i hladne. Toplije uvijek dolaze iz manjih, a hladnije iz većih geografskih širina. Zanimljivo je da svaki okean ima zaseban sistem kruženja morskih struja te da se njihove vode ne miješaju. Morske struje su horizontalna kretanja vode i mogu se javiti zbog vjetra, plime i oseke, kao i zbog kompenazacije.
Vjetar trenjem pokreće morske struje. U ovom slučaju najvažniji je pasat koji skreće ka zapadu zbog rotacije Zemlje. Njegov pokret uvjetuje da se pokrenu ekvatorijalne struje koje su inicijator svih ostalih strujanja vode. Drugi uzrok je plima zbog koje se pokreću ogromne vodene mase. Zbog sistema spojenih posuda voda teži da se nivelira te uvijek struja ide iz prostora plime ka prostoru oseke. Obzirom da se mijenja položaj plima, mijenja se i smjer kretanja struja. Treći uzrok je nadoknada. Kada golfska struja odnese ogromne količine vode iz Meksičkog zaljeva javi se struja suprotnog smjera da nadoknadi te količine vode. U ovom slučaju ona se zove labradorska i kreće se od istoimenog poluotoka sve do Floride.
Na sjevernoj polulopti struje imaju smjer kazaljke na satu, a na južnoj obratno. Isto se kreće i voda u umivaoniku na različitim poluloptama. Struje imaju kružni tok i nastavljaju se jedna na drugu. Tako u južnom Atlantiku južna ekvatorijalna struja ide od Gvinejskog zaljeva do Brazila, skrene na jug kao brazilska, na jugu Amerike je zapadni vjetar vrati ka Africi, duž čijih obala od Namibije na sjever teče kao benguelska. Krug se zatvori tamo gdje je počeo – u Gvinejskom zaljevu.
Hladne struje i suho vrijeme
Tople struje, osim što donose toplije vrijeme, izazivaju i veću količinu padavina. Najpoznatiji primjer je golfska struja koja ne dozvoljava hlađenje sjeverozapadne Europe, ali i donosi obilje padavina tom prostoru. Sličnu stvar radi i struja koja teče uz obale Japana – kurošio. Sa druge strane hladne struje donose veoma suho vrijeme. One zbog svoje temperature ne dozvoljavaju isparavanje pa iz tog razloga smanjuju količinu padavina. Zbog njih su se u priobalnom prostoru razvile pustinje kao posljedica suhe klime. Hladna Humboldtova struja je osnovni krivac nastanka pustinje Atakama u Čileu, a benguelska je uvjetovala nastanak Namib pustinje uz zapadne obale južnog dijela Afrike.
Kako hladne i tople struje djeluju različito najbolje pokazuje primjer Australije. Na zapadu je hladna struja i tu su uz obalu pustinje koje se šire u unutarnji dio kontinenta kao sto su Velika pješčana i Viktorijina pustinja. Na istoku kontinenta je topla struja te se tu javlja okeanska klima. Tu su se Englezi osjećali kao “kod kuće” pa postoji grad naziva Njukastl. Slično je i u južnoj Africi sa suprotne strane pustinje Namib. Ovdje obalu zapljuskuje topla mozambička struja, pa se i ovdje razvila okeanska klima kao u zapadnoj Europi. Nazivi gradova kao sto su Ist London ili Port Elizabet dovoljno govore koji narod je to kolonizirao i klimatski se akomodirao.
Morske struje i na istoj obali mogu napraviti različite klimate. Topla aljaska struja izaziva veliku količinu padavina na sjeveroistoku SAD-a gdje Sijetl ima okeansku klimu, a na jugu pacifičke obale SAD-a i Meksika je hladna kalifornijska struja koja ne dozvoljava veću količinu padavina. Ovdje se razvila sredozemna klima sa slabim zimskim kišama, a regija se zove Kalifornija (terra caliente – vruća zemlja).
Neobičan je i Japan čija zapadna obala ima manje padavina zbog hladne ojašio struje, a istočna obiluje tajfuskim kišama koje su djelimično kvantitetom pojačane zbog tople struje kurošio. Hladna struja dolazi iz Ohotskog mora, a topla iz prostora Indonezije, duž obala Filipina sve do istoka Japana.
Jedna od zanimljivijih činjenica o strujama je da ona zavise i od saliniteta. Svako narušavanje slanoće mora i pomjeranje “izohalina” bi uvjetovalo slabije djelovanje ili nestanak struje. Ovo je razlog zbog čega “globalno zatopljenje” vodi ka ledenom dobu. Potencijalno značajno otapanje leda na Zemlji zbog zagrijavanja bi dovelo do veće količine kopnene vode u morima. To bi uticalo na salinitet prostora u kojem se kreće golfska struja, a to bi značilo da je ona ugrožena. Njenim potencijalnim nestankom veliki dio zapadne i sjeverne Europe bi bio okovan ledom jer je ona modifikator klime koja bi zbog geografske širine bila mnogo hladnija da ona ne dolazi iz toplog Meksičkog zaljeva.
Prvi zakon prirode je cjelovitost, a to znači da je sve povezano uzročno-posljedičnim vezama. Morske struje jesu posljedica brojnih prirodnih činjenica, ali su i ozbiljan uzrok i modifikator klime. Obzirom da od klime zavisi sve, od agrara do turizma, to morske struje stavlja na visoko mjesto kada se govori o prirodi i opstanku (nas) u njoj.
