foto: Bljesak
Nije pisac, iako bi pisac mogao biti,
da mu pisanje nije danguban posao.
Vinar je i nakladnik, galerist, veliki
besjednik, jedna od iznimnih pojava
u mom kraju.
Zavičajac, ali i čovik od svita –
kako jednom o njemu zapisa jedan
bosanski pisac.
Čovik koji zavičaj primiče svitu,
koji svit primiče zavičaju. Koji je
mene iz svita vratio u zavičaj.
Vratio me kući.
Bezbroj je rečenica posvećeno odnosu
između mjesta i ljudi, ljudi i mjesta.
U Buntićevu bi slučaju jedna od njih
mogla glasiti: Pero Buntić ide svijetom
i uzdignute glave popravlja ono što
drugi pokvare, popravlja svijet
propovijedajući svoju vjeru –
vjeru u mjesto, vjeru u ljude.
I odmah zatim još jedna, usklična: Bože,
ima li težega, ima li važnijega i
ljepšega nauma!
autor: Munib Delalić
