Sve je na tom druženju izgledalo manje-više u redu, bez obzira na evidentno velike razlike u kulturno-estetskim preferencijama prisutnih, a koje se u takvim situacijama najčešće odražavaju preko muzičkog ukusa. Ulogu DJ-a preuzela je domaćica, s očitom namjerom da nam podigne razinu kolektivnog raspoloženja u što kraćem roku. Redali su se tako glazbeni hitovi u širokom žanrovskom dijapazonu, od narodnjaka i neofolka, preko cheesy popa, do klasičnog regionalnog rocka.
I sve je, velim, teklo koliko-toliko prihvatljivo, alkohol je svakako pomagao da socijalizacija bude podnošljivija, do trenutka nesretnog izbora spomenute DJ-ice. Nenadana Thompsonova balada me zaskočila, ali jezik sam ipak svezao za zube. No kada sam shvatio da je to tek početak i da bi se moglo zakotrljati u tom smjeru, nisam više mogao šutjeti i zamolio sam domaćicu da to promijeni, da takvo ustašovanje prelazi ionako nategnutu granicu tolerancije.
Jedna iz društva brecnula se na moje riječi i upitala me zašto je to ustašovanje. Odgovorio sam kratko i jasno: zbog svega što taj lik, svi i sve oko njega, simboliziraju, reprezentiraju i konstruiraju. Novonastala napeta tišina mogla se rezati u zraku, pa smo se partnerica i ja nakon desetak minuta pokupili s partija.
A onda je potekla lavina patologije, gorčina, bijes i mržnja, premreženi nepatvorenošću nacifašističkih stavova. Dotična je gospođa eruptirala. Ljudima iz ostatka društva uputila je salvu najprizemnijih nacionalističko-šovinističkih uvreda na moj račun. Boravimo u kući na moru odmah nasuprot mjesta opisanog događaja, pa se sve moglo jasno čuti u noćnoj tišini. Saznao sam tako da je Hrvatska katolička zemlja i da takvi kao ja nemaju što tu tražiti. Ako nam se ne sviđa, neka lijepo odemo.
Nadalje, da je ona u Sarajevu na mjestu koje ja imam u Zagrebu i da netko tamo pusti balijske pjesme, ako joj se to ne bi svidjelo, ona bi fino gospodski bez riječi ustala i otišla. Ne može manjinac većincima držala pridike što se može, a što ne može slušati. I da joj je dosta “mujica” poput mene u njenoj Hrvatskoj, a koju takvi ne volimo, ali zato volimo hrvatske kune. Uglavnom, planinski masiv mržnje u kombinaciji s elementarnim neukostima i neupućenostima.
Dugo živim u Hrvatskoj, no kahlica puna radikalnog šovinizma i nacionalizma još me nije u tolikoj mjeri zalila. Malo kasnije saznat ću da je gospođa u braku s braniteljem koji je vrlo aktivan u nekolicini njihovih udruga te da im je sin otvoreni skinhead, što roditelji tretiraju kao legitiman supkulturni izbor njihovog mladunčeta. Inače, zaposlena je u administraciji jedne velike državne firme. U srednjim je pedesetim, vrlo njegovana, pazi na sebe i svoj izgled. Na prvu je suzdržana, ali djeluje pristojno. Sve u svemu, izgleda tipično srednjoklasno. Jeza od fašizma običnosti s ljudskim licem. Da se smrzneš.
