Foto: Panradio
Preduzeće Rudnik i Termoelektrana (RiTE) Ugljevik investiralo je 160 miliona maraka u sistem za odsumporavanje, koji se zbog visokih troškova veoma rijetko koristi.
Rješenje je ponudila kineska kompanija „BNBM“ koja je obećala izgraditi fabriku gipsanih ploča, a koja bi za sirovinu koristila gips koji je nus proizvod u procesu odsumporavanja, sa čime bi se pokrio dobar dio troškova, pa bi cijeli, skupo plaćeni, sistem za odusmporavanja bio isplativiji.
Međutim, 14 mjeseci od svečanosti u Ugljeviku na kojoj je najavljena gradnja fabrike, Kinezi nisu ugradili ni jednu jedinu ciglu u objekat na koji uprava RiTE čeka kako bi upalila postrojenje od kojeg zavisi zdravlje stanovnika ne samo Ugljevika i Republike Srpske, nego i cijele Evrope s obzirom da je od ranije poznato o kakvom zagađivaču se radi.
Rok za završetak dvije godine
Naime, uprava RiTE Ugljevik je sa kompanijom „BNBM“ u februaru prošle godine potpisala ugovor o osnivanju zajedničkog preduzeća „BNBM Eastern Europe“ sa čime se krenulo u projekat izgradnje fabrike za proizvodnju gipsanih ploča i proizvoda od gipsa.
Većinski vlasnik u ovoj firmi čije je sjedište u Ugljeviku je kineski „BNBM“ sa 90 odsto učešća, dok ostatak pripada RiTE Ugljevik.
Rokovi su tada jasno naglašeni.
“Vrijednost investicije je 50 miliona evra, a rok za završetak fabrike je dvije godine. Očekujemo da će u okviru ove investicije biti zaposleno 100 novih radnika. Ovo je velika stvar za regiju, ali i cijelu Republiku Srpsku”, izjavio je tom prilikom tada direktor RiTE Ugljevik Čedomir Stojanović.
Od tih njegovih riječi prošlo je više od godinu dana. Po njima, fabrika bi trebala u februaru naredne godine da proradi, međutim od toga neće biti ništa.
Namjerno ili ne Stojanović je obmanuo javnost. Da je tako, potvrđuju i informacije koje nam je dao Diko Cvijetinović, novi v.d. direktora RiTE Ugljevik.
Iz onoga što nam je rekao može se zaključiti da je cijela stvar i dalje na početku.
Priznaje da je proces u jednom momentu potpuno stao, ali i dodaje da se lično zalagao da bude nastavljen.
„Rađene su analize i procedure oko količine gipsa koji možemo proizvesti. Sve smo to odradili i sa elaboratima idemo na nadzorni odbor i skupštinu akcionara“, kazao je Cvjetinović za CAPITAL.
Međutim, još nisu riješeni ni imovinski odnosi na zemljištu.
„Ono je katastarski na Rudniku i termoelektrani Ugljevik, ali nije gruntovno, tako da se mora izvrši izlaganje kako bi se to riješilo i kako bi budući investitori imali čistu dokumentaciju. Sa mojim dolaskom smo to što je stajalo pokrenuli u punom kapacitetu, ali su to ipak neki procesi koji traju“, zaključio je Cvjetinović.
Đokić: Nismo ih ograničavali
Na rokove je zaboravio i Ministar energetike i rudarstva u Vladi Republike Srpske, Petar Đokić, a koji je bio prisutan na potpisivanju sporazuma. Dapače, on tvrdi da rokova za izgradnju fabrike uopšte nema.
„Nema tu određenog datuma ni roka. Ništa nije fiksirano datumom, nismo išli na to da ih ograničimo“, kaže Đokić za CAPITAL.
Kaže kako je riječ o velikoj kompaniji koja ne donosi odluke „preko noći“, već da svaki projekat detaljno razrađuju, što je, kako tvrdi, i ovdje slučaj.
„Nisam ni očekivao da će oni doći i za neko kratko vrijeme realizovati taj projekat. Veoma je važno da su oni do sada najozbiljniji koji su pokazali interes za njega. Imali smom ranije neke druge razgovore sa drugim kompanijama, koji bi koristili sirovinu gipsa koja će nam u budućnosti biti prilično veliki teret u smislu odlaganja i deponovanja u regionu. Mi ćemo dati potpuno podršku njegovoj realizaciji ako kineski partner ostane dosljedan u svojim namjerama“, poručuje ministar.
Inače, Đokić se krajem februara ove godine, sastao sa upravom preduzeća RiTE Ugljevik i predstavnicima kineske kompanije „BNBM“. Nakon sastanka je saopšteno da radovi teku planiranom dinamikom.
Šta je uopšte plan, pokušali smo da saznamo lično od investitora. Međutim, na naša pitanja nisu odgovorili.
Fabrika gipsa bila bi od velikog značaja za RiTE Ugljevik. Naime, troškovi sistema za odsumporavanje godišnje iznose između 15 i 20 miliona maraka.
Pored toga što bi se prodajom gipsa mogao pokriti dio troškova za njegov rad, riješen bi bio i problem odlaganja gipsa.
Podsjećamo, kroz proces odsumporavanja godišnje se proizvede 250.000 tona što zahtijeva veliki prostor za skladištenje.
Govoreći o ovoj temi, stručanjak za energetiku Nihad Harbaš kaže kako se o svemu moralo ranije razmišljati.
Prema njegovoj ocjeni, nedopustivo je uložiti toliki novac u sistem koji ne radi u punom kapacitetu.
Bez obzira kada će i da li će uopšte Kinezi napraviti fabriku, on kaže da će u jednom momentu sistem za odsumporavanje morati biti pušten u punom kapacitetu.
„Sistem možda u ovom momentu nije ekonomski isplativ, ali u budućnosti će se plaćati emisije za Co2 i moraće funkcionisati. Ne smije se sve posmatrati kroz finansijski efekat, tu su i ljudski životi, koji nemaju cijenu“, rekao je on.
