Foto: Pixabay
Prvog siječnja 2024. godine euro je dočekao prvi rođendan u bijednoj našoj, karakterističan po enormnom poskupljenju osnovnih uvjeta života i slobodnom padu standarda cca 95% tzv. običnih/malih ljudi – grubo prevarenih za (populistički) obećane tzv. europske plaće i mirovine – ali i ukidanju obaveze dvostrukog, kunskoga i eurskog, iskazivanja cijena u maloprodaji, pri čemu nitko ne jamči da građani neće doživjeti i drugi šok poskupljenja svega i svačega – bez čega je dnevni život nemoguć. Vlada RH nije bila u stanju kontrolirati gromovita poskupljenja i bitno srozavanje životnog standarda zamjenom kune za euro, što je u iks primjera bilo i po više stotina posto, nikako službeno priznatih kao prosječno 20–30%, pa opet neće ni pokušati držati pod kontrolom proizvođačko-trgovački lov u mutnom, kada ispod brojčano niske cijene artikla/usluge u eurima više ne bude iskazan kunski ekvivalent po konverzijskom tečaju od 7,53450 kuna za jedan euro.
Najveći dio čak i prosječno obrazovanih građana još nije u tih godinu dana ni mentalno ni matematički savladao konverzijsku logiku eda bi, je li, od prve ili druge pojmili koliko je nešto u brojčano jednoznamenkastoj cijeni u eurima i eurocentima znatno ili neusporedivo skuplje od bivše (prije godine dana) čak dvo/troznamenkaste cijene u kunama i lipama. Državno dirigirana konverzija kune u euro od 1. siječnja 2023 – za koju bijedna naša objektivno nije bila ekonomski spremna, ali je HDZ-EPP asocijalna politika tzv. europske obitelji progurala agendu mazanja vrata debeloj zapadnoj guski – izazvala je pravi potres na tektonskoj raspuklini između preko noći uvedenih „luksemburških“ cijena proizvoda i usluga te ionako polupraznih džepova CRO građana, čija je potrošačka moć za 25% niža od eurounijskog prosjeka. Među najnižima u Uniji. Sic transit.
Državna stega za energente
„Problem je u tomu što će se ukidanjem obaveze dvojnog iskazivanja cijena od 1. siječnja 2024. opet loviti u mutnom i sve će nam poskupjeti“, većinski je strah anketiranih građana o kojem izvješćuju mediji. Do 31. ožujka 2024. godine vlada RH – silom nepovoljnih životnostandardnih prilika u zemlji i opasno stasalih inflatorno-recesijskih trendova u Uniji, u njezinim zemljama tzv. prve i druge brzine, uključujući europsku razvojnu lokomotivu, Njemačku – primjenom tzv. komunističkih metoda regulacije tržišta držat će pod kontrolom cijene električne struje, plina, benzina te onih devet osnovnih živežnih namirnica što ne bi smjele poskupjeti. A poslije, od 1. travnja 2024, rekli bi jarani: Kom pita, kom tepsija.
Naime, Europska je komisija nedavno oštro zatražila od bijedne naše da smjesta prekine državno (tzv. komunističko) subvencioniranje za životni standard građana ključnih energenata i devet prehrambenih artikala te se u tom području vrati kapitalističkim normama tržišne ekonomije. A glavni i odgovorni za provesti tu direktivu – CRO premijer, Andrej Plenković, ili „zaljubljenik u Bruxelles, ne u Hrvatsku“, štono reče saborski zastupnik Mosta nezavisnih lista Marin Miletić – neće časom časiti za doslovno se pokoriti Ursuli Röschen/Ružici von der Leyen.
Ma što, je li, koštalo da koštalo hrvatske žitelje zaštite? Jedina je dvojba zasada, dok je nadnevak parlamentarnih izbora na proljeće još stroga HDZ Plenkovićeva tajna, hoće li taj životnostandardni salto mortale primorati trenutno vladajuće na to da termin izbora premjeste nešto prije navodno dvostruko-trostrukog poskupljenja električne struje, plina, benzina i tih devet osnovnih prehrambenih namirnica, ili će oslobađanje ekonomskih, tržišnih cijena izvesti nekom drugom abrakadabra mantrom. HDZ Plenkovićeva vlada, zajedno s vladama još tri zemlje članice EU-a, našla se na meti Europske komisije jer je suspendirala na određeni rok kapitalističko tržište energenata i hrane zbog enormnoga udara krize u vitalnim područjima gospodarstva i dnevnog života svojih građana kao pogubne posljedice SAD/EU/NATO-ovih tzv. sankcija (11 paketa, sic transit!) Rusiji. Pod smežuranim smokvinim listom, je li, „ničim izazvane (sic transit) ruske vojne invazije na Ukrajinu“.
Energetski vrlo deficitarna bijedna naša, prehrambeno samonedostatna u cca 60 i kusur posto uvoza vrijednog najmanje četiri milijarde eura na godinu (s tenedencijom daljnjeg rasta, sic transit) i politički kolonizirana iz Washingtona via Bruxelles nema nikakve šanse prosperitetno se nositi s trendovima koji joj se – na tzv. pravoj strani povijesti, sic transit – nameću iz zapadnih središta moći, kojima je 1990-ih godina i poslije neodgovorno darovala svoju tzv. samostalnost, neovisnost i suverenost. Tako da, je li, samostalni, neovisni i suvereni Slavonci, dionici eurozone i Schengena i međunarodno pozicionirani „bolje no ikad“, do nekidan nisu smjeli zaklati vlastite svinje (zdrave, nezaražene tzv. afričkom kugom) dok im nije bila odobrila eurounijska alfa-mater, Von der Leyen, koja, je li, nema pojma o milenijskoj tradiciji slavonske svinjokolje ni kako svinja zapravo izgleda.
Do uvođenja „naše valute eura“ (sic transit), za 100 HRK moglo se kupiti tri kilograma odojka, ili 2,5 kg puretine, ili kilogram janjetine za Božić ili Novu godinu, a nakon 12 mjeseci bijedne naše u eurozoni tek 1,30 kg puretine, 1,7 kg odojka ili kilogram janjetine. Ili, pak, prosječno božićno-novogodišnje drvce, npr. nordijska jela visoka cca dva metra, stajala je cca 200–250 HRK, a prošlog prosinca 60 EUR ili cca 500 bivših kuna. Slični odnosi vrijede i za sve ostale artikle i usluge, osobito za zaokružene eurske cijene naviše na tržnicama, gdje se nudi hrana s privatnih OPG-ova. Pa ti vidi čija mati crnu vunu prede i koliko je uvođenje eura „dobro sjelo“ u novčanike tzv. običnih/malih CRO ljudi koji sada – posve nemoćni i bojkotirati svu preskupu ponudu – strahuju od puzećih, „nevidljivih“ poskupljenja kao kolateralnih posljedica ukidanja obaveze dvostrukog iskazivanja cijena.
HDZ Plenkovićevi ministri, pa i on osobno, vade se demagogijom o tomu kako su poskupljenja „skrivili Rusi ničim izazvanom (sic transit) vojnom invazijom na Ukrajinu“, što je u „nekim zemljama EU-a“ izazvalo znatno drastičnija poskupljenja osnovnih uvjeta života no u Hrvatskoj. Lažu ili, blaže rečeno, zaobilaze istinu. Enormna poskupljenja, inflaciju, recesiju, slobodni pad životnog standarda i sve prateće zlo u Uniji, ali i u SAD-u i šire, izazvala je politika Američke središnje banke te copy and paste mjere Europske središnje banke suzbijanja inflacije rušenjem životnog standarda građana rastom kamata te SAD/EU/NATO-ove tzv. sankcije Ruskoj Federaciji.
PDV i na humanost
Na enorman rast cijena u bijednoj našoj – ekonomski samonedostatnoj, presudno ovisnoj o dvije-tri zapadne ekonomije tzv. prve brzine i politički nezreloj – ključno su (i uvelike razlikovno), je li, utjecala tri elementa: čak dvoznamenkasta inflacija na koju država nema pravi odgovor, pretjerana opterećenja dohotka državnim davanjima te, nakon Mađarske, najviša (25%) stopa PDV-a u Europi. Sva prethodna politička, predizborna obećanja o smanjenju stope PDV-a, osobito na hranu i energente, glatko su padala u vodu netom po proglašenju izborih rezultata. Država se grčevito drži uhodanih alata za bildanje svog proračuna i srca je kamenoga – sramota do egzosfere! – čak i prema humanitarnoj pomoći, gdje uredno naplaćuje tih 25% PDV-a, na svaki dragovoljan euro građana za liječenje djece od teških bolesti, za kupovinu medicinske opreme, iznimno skupih lijekova, saniranje posljedica elementarnih nepogoda ili privatnih nesreća etc., što je u svakoj civiliziranoj zemlji državna obaveza. U bijednoj našoj nije.
Strah od novih poskupljenja po ukidanju zakonske obaveze o dvojnom iskazivanju cijena proizvoda i usluga nije neopravdan. Sudeći po lošem iskustvu s proizvođačko-trgovačkom pohlepom u zemlji i prije konverzije kune u „našu valutu euro“ (sic transit) te vladinom potporom interesima krupnog kapitala koji dirigira tzv. tržišnom ekonomijom, građane u 2024. godini ne čeka ništa dobro. Portal Zagreb.info u tom je smislu sproveo malo istraživanje javnog mnijenja i to karakteristično formulirao naslovom „Dolazi velika promjena, građani skeptični: ‘Problem je što će se ponovno loviti u mutnom’“.
Premijer Andrej Plenković višekratno je kritizirao takav lov u mutnomu već nakon prvih dana uvođenja eura umjesto kune, to je nazivao „ekonomski neopravdanim“, ali nije poduzeo ništa učinkovito protiv grube erozije životnog standarda. Proizvođači su se žalili na velika poskupljenja svojih ulaznih troškova, a trgovci, pak, i pružatelji usluga na dobavljače da su poskupjeli svoje ponude. Vrag će znati tko je tu koga. Nije važno zašto, jer se sav teret prevalio na ionako poluprazne džepove građana, a politikantske svakodnevne jadikovke magla su od koje nitko nema koristi. „Često se može čuti kako se brojni građani još nisu priviknuli na euro, a kako bi dobili uvid u to koliko nešto zaista košta, i dalje preračunavaju u kune“, objavio je Zagreb.info.
„Tim smo povodom upitali čitatelje u anketi na društvenim mrežama: ‘Jeste li spremni za prestanak dvojnog iskazivanja cijena u trgovinama?’ Velik dio čitatelja priznao je kako će i dalje preračunavati u kune, a neki su otkrili i kojom se metodom služe. ‘Od početka množim s osam, pa malo oduzmem i nisam ni do sada gledala napisanu cijenu’, navela je čitateljica. Drugi su, pak, zagovarali povratak kune. ‘Ja bih nazad kune! Kome ovo treba?’, jedan je od brojnih komentara. Neki Zagrepčani drže da nije ni bilo potrebe za dvojnim iskazivanjem cijena. ‘Nemam neke sentimentalne sklonosti ni prema jednoj valuti, znam samo da sam sve veća sirotinja, bila to kune, euro ili dolar’.“
U tom grmu, zapravo, leži zec. Tzv. obični/mali CRO ljudi u eurozonskoj i schengenskoj Hrvatskoj sve više siromaše. Iz dana u dan mogu kupiti sve manje robe za crkavicu kakvu im mjesečno udijele u plaćama strani vlasnici tzv. obiteljskog CRO zlata i srebra, privatni tzv. poduzetnici, ali i država preraspodjelom javnog novca u mirovine, socijalne i ine naknade. To je problem. A za rješenje tog problema već je sedam i kusur godina prva i jedina odgovorna HDZ Plenkovićeva vlada. Nisu odgovorni Rusi što se u Ukrajini brane od SAD/EU/NATO-ovog političkog i oružanog nasrtaja na svoj nacionalni suverenitet i teritorijalni integritet, pod smiješnim „alibijem“ tzv. zaštite zapadne demokracije od tzv. agresije ruske autokracije. Pod tom je egidom SAD/NATO pritisnuo Bruxelles da se Unija 2022. godine – ekonomski, egzistencijalo desetljećima cca 70-postotno ovisna o jeftinim ruskim energentima, hrani, rudama etc. – naprasno odrekne tog uvoza radi američke babe zdravlja. I to je rasplamsalo svekoliku krizu i globalnu ugrozu mira i sigurnosti na Starom kontinentu. Usput se ostvario Bidenov no-no! kažiprst terorističkim miniranjem rusko-europskog megaplinovoda Sjeverni tok 1 i 2 u NATO-ovoj zoni odgovornosti, na dnu Baltičkog mora nedaleko od danske obale. Da se, je li, jednog dana „Turci ne dosjete“?
Drž’ vodu dok majstori odu
Uvođenje eura i sada, kolateralno, ukidanje dvojnog iskazivanja cijena u maloprodaji – mali su dijelovi te polit-politikantske premetaljke u kojoj, je li, CRO građani imaju samo jednu ulogu: uredno i bespogovorno plaćati račune koje im isporučuju washingtonsko-bruxelleski krčmari tzv. prave strane povijesti. Nema veze što će time bivati sve siromašnijima. Na neki se način sada pokazuje točnom ironična poruka ruskog ministra vanjskih poslova, Sergeja Viktoroviča Lavrova, iz svibnja 2022, ali sada je kasno hebenom se kajati. „Zbog uvođenja sankcija Rusiji“, ustvrdio je, „zapadni političari morat će objasniti svojim građanima zašto će ubuduće biti sve siromašniji.“ To se sve siromašnije u bijednoj našoj više ne da sakriti ni tim predizbornim šakama inflacijsko-socijalnih mrvica najsiromašnijima. Koje se mrvice, je li, svode na sarkazam tipa drž’ vodu dok majstori odu?
A dok su majstori još tu, jer izbori nisu završili, jedna je Zagrepčanka izjavila rečenomu lokalnom portalu: „Logika je jednostavna: kupiš ono gdje je više grama i niža brojka cijene te ne kupuješ gluposti. Uvijek i uvijek provjeriš svaki proizvod i prevaranti će brzo početi spuštati cijene. Malo mozga, malo vremena, dijeljenja i množenja i sve je tu. Oni su drugi osuđeni na guljenje do kostiju, bile u pitanju kune, euri ili dolari, jer se od njih bogati puno brže bogate, ali ne na pametnima. Ovo bi (ukidanje dvojnih cijena, op. a.) mogla biti nova prilika za nekontrolirana poskupljenja. A sve je već gnusno preskupo, cijene su udvostručene, pa makar bile i u jenima.“
Dalmatinci bi kazali: „Ljudi, drž’te gaće!“ Premijer Plenković je po ocu Mariju Dalmatinac s otoka Hvara. E sad, relativno je to je li čuo za onu kako je njegov zavičajni pametnjaković učio tovara gladovati. „I taman kad sam ga naučio“, zdvajao je uz bevandu susjedu Frani, „tovar mi je krepo!“ Sic transit. Pa onda, drži li Plenković da su tzv. obični/mali CRO ljudi svi odreda – tovari?! I predizborno i postizborno?!
