Majke Srebrenice: Osam kapija dženeta

foto: arhiva

Majke Srebrenice nisu mogle uroniti njihove sinove u vode Gubera, Zelenog Jadra i Drine, kako je grčka nimfa Tetida u rijeku Stiks uronila njenog sina, najvećeg antičkog heroja Ahileja, da bi postao besmrtan. Srebrenički muškarci i dječaci nisu imali smo ranjivu petu, čitava njihova tjela su bila prepuštena beštijama, a kosti su im razbacane po masovnim grobnicama širom Podrinja. Mapa genocida je mapa čišćenja duša. A tu mapu su najviše otkrile majke, žene koje su antičke heroine našeg vremena i koje bez mržnje svoju bol pretaču u vapaj, ne toliko za pravdom koliko za istinom o njihovoj djeci i muževima.

Piše: Amer Obradović

U Srebrenici smo svi suvišni, pomislim. Osim srebreničkih majki i onih koji su preživjeli genocid. Njihova bol i dostojanstvo su antički. Opet, majke Srebrenice nisu mogle uroniti njihove sinove u vode Gubera, Zelenog Jadra i Drine, kako je grčka nimfa Tetida u rijeku Stiks uronila njenog sina, najvećeg antičkog heroja Ahileja, da bi postao besmrtan. Srebrenički muškarci i dječaci nisu imali smo ranjivu petu, čitava njihova tjela su bila prepuštena beštijama, a kosti su im razbacane po masovnim grobnicama širom Podrinja. Mapa genocida je mapa čišćenja duša. A tu mapu su najviše otkrile majke, žene koje su antičke heroine našeg vremena i koje bez mržnje svoju bol pretaču u vapaj, ne toliko za pravdom koliko za istinom o njihovoj djeci i muževima. Nakon Auschwitza, njemački filozof Theodor Adorno se pitao ima li smisla pisati poeziju, i to isto pitanje smo mogli postaviti i nakon genocida u Srebrenici, ali dovoljno je, mislim, pročitati pjesmu ”Hatidža” Mile Stojića, i odgovor o nezamjenjivosti poezije, prvenstveno zbog njene ljekovitosti, stoji kao spomenik istini.

Rahmtli Hatidžu Mehmedović Džidžu sam vidio par puta i oko sebe je imala auru dostojanstva – djelovala je poput svetice koja je izašla iz neke Rafaelove slike. I Stojićeva spomenuta pjesma je nastala nakon što ju je vidio u Narodnom pozorištu u Sarajevu. ”U jednom razgovoru, objavljenom u nekim novinama, Hatidža je pričala kako svake noći sanja svoje umorene sinove da su negdje otputovali i s njima razgovara i kako je u dvorištu svoje kuće posadila tri srebrena bora, kao neko simbolično sjećanje na svoje najdraže. Te njene riječi ja sam doživio kao jednu veličanstvenu pjesmu i doslovno ih prenio u jedan prozodijski jezik. U Hatidžinim riječima ja sam osjetio epifaniju, onaj jezik koji sam po sebi govori o smislu i besmislu naših života, o jednom oceanu tuge, što, po mom mišljenju jedino poezija može artikulirati”, zapisao je o nastanku poeme ”Hatidža” Stojić. Džidža je za mene najvažnija žena poslijeratne Bosne i Hercegovine, upravo zbog njene moći da tako dostojanstveno i prkosno upravlja tragedijom. Njena misija nije bila osveta, nego istina. U islamu, džehenem ima sedam kapija i ona su uvijek otvorena, a dženet ih ima osam i ona su zatvorena, sve dok na njih ne pokuca Muhamed alejhi selam. Džidžino srce i srca svih srebreničkih majki sve su dženetske kapije otvorila.

Memorijalni centar Srebrenica radi važan posao na memorijalizaciji, ali i internacionalizaciji onoga šta se dogodilo devedesetih godina. Vidi se pristup baziran na nauci, ali i nasljeđu onog kojeg predstavljaju majke i preživjeli. Srebrenica je, bez obzira na sva stradanja u Ukrajini, i dalje velika otvorena rana na prostoru Evrope nakon Drugog svjetskog rata. Milorad Dodik i službena Srbija više od dvije decenije rade na relativizaciji i negaciji ratnih zločina i genocida, što za posljedicu, između ostalog, vodi i u nasilje nad povratnicima, čemu svjedočimo ovih dana u Višegradu gdje su brutalno napadnuti i pretučeni starci Ajša i Fadil Memišević. Ovdje međunarodne presude za ratne zločine i genocid ne znače ništa i dok god je rana otvorena, novi sukobi su mogući. Kopanje po mrtvima je sramota i nacionalističke beštije iz devedesetih su u tome dosljedne i danas. Bijeg od istine je nešto od čega ni Beograd, a ni službeni Zagreb, ne odustaju. Njihove ruke su i dalje na zacrtanom plijenu. Oni igraju na kartu novih geopolitičkih odnosa i ako se stvari na međunarodnom planu otvore, oni čekaju spremni da plijen u potpunosti zgrabe, zanemarujući silne žrtve, nepravdu i tragediju.

Antičke tragedije su pisali veliki Eshil, Sofokle i Euripid, a mi smo naše tragedije gledali uživo. Srebrenica je postala planetarno poznata i sinonim je za ljudsku bol, za genocid počinjen u zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija. Majke Srebrenice neće dočekati svoje sinove. Ponekad majke pričaju sa njima kao što je rahmetli Džidža u snovima pričala sa svojim sinovima i mužem, ali i borovima u avliji. Prazne kuće u Srebrenici, u praznoj Bosni i naša prazna srca mogu popuniti samo majke, dostojanstvene i hrabre. Pred njihovom snagom, obaveza je biti ponizan, jer svojim životima i djelima nisu sačuvale samo vlastito dostojanstvo, nego i dostojanstvo njihovih ubijenih, ali i dostojanstvo čovjeka, svoje zemlje i tradicije kojoj pripadaju. Čovječanstvo je dalo i Marie Curie koja je naukom pomogla ljudima, i Rosu Parks koja je pokrenula lavinu borbe za ljudska prava u Americi tako što je odbila da sjedi u zadnjem dijelu autobusa predviđenom za Afroamerikance, i princezu Dianu koja je prkosila kraljevskim normama i nije joj bilo teško netom nakon rata doći u Bosnu, u Olovo, da humanitarno pomaže žrtve koje su stradale od mina, ali je dalo i majke Srebrenice koje su svojim suzama i naboranim rukama zagrlile svijet. Isti onaj koji ih je izdao.

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Za razliku od onih što se predstavljaju kao zaštitnici naroda, umišljenih pajaca koji nemaju pojma i puni su predrasuda o istočnoj Bosni, Kris Kristofferson bi...
Da nije bilo krika dječaka, žrtve u Narodom pozorištu u Sarajevu, Moamer Kasumović, presuđeni seksualni nasilnik koji je otkupio svoju slobodu, i dalje bi bio...
Profesor mediavelistike na Filozofskom fakultetu u Sarajevu nije tipičan primjer ovdašnjeg obrazovnog establišmenta. Iako pripada mlađoj generaciji, njegova promišljanja i profesionalizam odudaraju od površnog nacional-romantičarskog...
Đokovićevi navijači najčešće izvrnu tu tezu da, pošto je Novak iz Srbije, nikada neće biti voljen i obožavan kao Nadal ili Federer. Radi se o...