„Jedino od čega treba da strahujemo je sam strah“.(Frenklin D. Ruzvelt)
Kontrolisana masovna razaranja i ubijanja nemoćnog homo sapiensa u Ukrajini i u Gazi, masovno protjerivanje stanovništva iz Šri Lanke, Rohingya muslimana iz Mjanmar, Armena iz Nagorno Karabakh-a, počinjeni genocidi u Bosni i Hercegovini i Ugandi, odsustvo svake empatije i poštovanja osnovnih normi medjunarodnog prava i morala, učinit će ovo stoljeće najturobnijim periodom ljudskog postojanja od počinjenih nacističkih zločina u II velikom rata. Ovo je i stoljeće autoritarnih likova kao što su Vladimir Putin, Donald Trump, Benjamin Netanyahu, Narendra Modi, Recep Tayyip Erdogan, Viktor Orban, Nigel Farage, Marine Le Pen, Giorgia Meloni, Mahendra Rajapaksa, Min Aung Hlaing i Alice Weidel, kao i drugih brojnih malih provincijalnih likova, koji bi da ovo stoljeće odrede po rasi i religiji suprematističkih većina koje će biti u stanju da vjerske i etničke manjine svedu u red građana drugog reda sa oduzetim pravima na njihovu slobodu i postojanje. Ovo je doba velike nakostriješene mržnje prema čovjeku, netrpeljivosti prema drugima i ruganja ljudskim žrtvama i patnjama sa potiranjem svakog ljudskog dostojanstva i empatije prema nemoćnim i slabim koji su ostavljeni na rubu života.
Kreiranje masovne laži i postiranje opće kulture straha izrasta u temeljnu odrednicu „autoritarnog populističkog svijeta“ koji iskazuje patološku mržnju i agresivnost prema slobodi homo sapiensa što je potaknuto strahom od dolazećeg NOVOG SVIJETA U POKRETU koji se tek nazire iza tamne zavjese autoritarne populističke galame. Laž koju danas postira autoritarna krajnje desničarska populistička retorika nije samo laž koja prikriva objektivne činjenice da bi stvarnost bila prikazana drugačija nego što jeste. Postiraju se sistematske laži koje su usmjerene na razaranje stvarnosti, čime se stvara nestvarni imaginarni „autoritarni svijet“ sa novom filozofijom bez ikakvog morala, s ciljem stvaranja „nove objektivne istine“, kako bi se lakše kontrolirali oni koji žive u toj stvarnosti. Zbog toga se stvara potreba za stvaranjem kulture dehumanizacije svih onih koji se nalaze na drugoj strani nacističko/rasističkog kampusa „homogenog nacije“ što stvara nepovjerenje medju ljudima, što neminovno vodi ka mijenjanju odnosa između misli i stvarnosti. Taj debalans izmedju misli i stvarnosti vodi stvaranju straha koji postaje resurs kontrole slobode čovjeka.
Svijet s druge strane tamne zavjese
Iza ove tamne autoritarne zavjese nazire se druga strana 21. stoljeća, kao stoljeće novih tehnologija, vještačke inteligencije, kompjuterskih algoritama i kvantnog računarstva. Nazire se „NOVI SVIJET U POKRETU“ u kojem će umjetna inteligencija (AI), kompjuterski algoritmi, kvantno računarstvo imati odredjujuću uloga u kreativnoj integraciji svijeta u 21. stoljeću. Kombinacija upotrebe softvera i hardvera s kompjuterskom aproksimizacijom ljudske inteligencije drastično mijenja način proizvodnje, potrošnje, obrazovanja, organizacije društva, mijenja se priroda financijskih tržišta, mijenja se način suzbijanje epidemija, mijenja se strategija borbe protiv organiziranog kriminala, terorizma kao i strategija i taktika vodjenje ratnih operacija.
U tom novom svijetu u pokretu, koji se tek nazire, napredak u razvoju AI naći će se u središtu balansa interesa izmedju države-društva-tržišta što će činiti unutarnje političke odnose sve kompleksnijim i senzitivnijim, što će sve više odmicati medjunarodne odnose od klasičnog odnosa neoliberalne konkurencije, koja više nije u mogućnosti obezbjediti sve beneficije koje dolaze od razvoja AI, kompjuterskih algoritama i kvantnog računarstva.
Da bi se potaknuo dalji razvoj unutarnjeg balansa izmedju javnog i privatnog sektora koji obezbjedjuje robusan društveni razvoj, što podržava kreativan, pouzdan i robusni razvoj AI, kompjuterskih algoritama, kvantnog računarstva, stvara se novi međunarodni politički i pravni poredak sa razvojnom strategijom „kreativne privlačnosti“ koja obezbjeđuje širi prostor za razvoj globalnog i otvorenog sistema informacija. Otuda raste sve veći interes država i korporacija za investiranjem u razvoj AI, što sve moćnije traži balans interesa izmedju javnog i privatnog sektora, izmedju države i društva, kao i sve otvoreniju saradnju između država na toj platformi.
Balansiranje interesa izmedju javnog i privatnog sektora i stvaranjem otvorene i transparentne suradnje izmedju država na globalnoj platformi razvoja, neminovno čini da AI, kompjuterski algoritmi i kvantno računarstvo izrastaju u snažan kohezivni faktor unutarnje i vanjske politike država što čini odredjujuću platformu DOKTRINE KREATIVNE MODERNOSTI.
Riješavanje brojnih nacionalnih i globalnih izazova danas je teško zamisliti bez korišćenja aplikacija AI, kompjuterskih algoritama i kvantnog računarstva. Klimatske promjene, digitalizacija, automatizacija, privatnost, zdravstvena zaštita, prirodne katatrofe, epidemije… nadilaze granice država i traže dijalog i suradnju brojnih entiteta na globalnoj razini po pitanju razvoja, korišćenja i dobiti od upotrebe AI, kompjuterskih algoritama i kvantnog računarstva, što podrazumjeva transparentnost i otvorenost u pristupu podacima, telentima i kompjuterskim kapacitetima i internet mrežama.
Danas je teško pretpostaviti odsustvo globalne znanstvene suradnje u molekularnim istraživanjima, istraživanjima u oblasti fizike, biologije, nanotehnologija, u oblasti medicine, meteorologije, informatike.., bez korištenja AI, kompjuterskih algoritama i kvantnog računarstva. Koristeći dostignuća u tim i drugim brojnim znanstvenim disciplinama stvaraju se nove društvene, ekonomske, tehnološke performase koje nadmašuju svaku maštu čovjeka. Kombinatorika ovih istraživanja i performansi čini njihovu upotrebu sve više interdisciplinarnom i robusnom što otvara nove prostore za aplikacije njihovih upotreba.
Sve moćnije se stvara se nužnost za jedinstvenom globalnom politikom i strategijom upotrebe AI, kompjuterskih algoritama i kvantnog računarstva što neminovno traži razvijanje jedinstvenih etičkih principa u njihovom istraživanju i razvoju, što traži stvaranje zajedničkih regulativa i standarda za AI, kompjuterske algoritme i kvantno računarstvo kako bi se uskladili oko etike, propisa i nacionalnih interesa.
Mapiranje zajedničkih principa i standarda u polju AI, kompjuterskih algoritama i kvantnog računanja, predstavlja novi oblik prepoznavanja nužne globalne suradnje po pitanju upravljanja zajedničkim standardima i etičnosti ovih platformi. Značaj AI, kompjuterskih algoritama i kvantnog računanja podstiče države na suradnju sa vodećim univerzitetima i istraživačkim centrima, kako na lokalnoj tako i na globalnoj ravni, efektnije mogle učestovati u odredjivanju tehnoloških standarda i u upravljanju sa ovim platformama, i time ostvoriti prednosti u sopstvenoj „kreativnoj atraktivnosti“ u rješavanju zajedničkih izazova koji zahtijevaju brojne iterakcije sa velikim skupovima podataka. Ova politika država podrazumjeva finansiranje politike privlačenja talenata, povećanje pristupa podacima za AI, stvaranje softvera sa otvorenim kodom i razvijanje regionalnih i medjunarodnih multidisciplinarnih timova u polju suradnje AI, kompjuterskih algoritama i kvantnog racunarstva, kroz otvoren i distributivan pristup inovacijama.
NOVI SVIJET U POKRETU potencira takvu politiku države koja može podržati suradnju izmedju globalnih ekosistema, bez kradje kibernetičke komercijalne tehnologije, bez ograničenja pristupa podacima, bez lokalizacija podataka i nesrazmjerne digitalne suverenosti, bez diskriminatornog ulaganja ili nesrazmjernog zahtjeva za usklađenosti koja može kočiti dobit od AI, kompjuterskih algoritama i kvantnog računarstva, i globalni ekonomski rast.
Ovakva politika država zahtijeva izgradnju globalnih kapaciteta za razvoj umjetne inteligencije i njene primjene, podržavanje inovacija i istraživanja, uključujući pristup podacima, talentima i računarskim kapacitetima, kako bi se artikulira sveobuhvatnu i uravnoteženu viziju kako iskoristiti beneficije i riješiti izazove tehnologije, što podrazumjeva otklanjanje protekcionizma i trgovinskih tenzija koje ograničavaju globalni razvojni potencijal AI. Ovakva politika zahtjeva razvijanje povjerenja medju državama, podržavanje inovacija i otklanjanje opasnosti od tehnološkog izolacionizma.
21. stoljeće je stoljeće nove doktrina razvoja čovječanstva. DOKTRINA KREATIVNE MODERNOSTI moći će otvoriti nove vidike razvoja homo sapiensa, koja će stvoriti njegove nove inspiracije i motivacije koje će ga definitivno odmaknuti od zatvorenog i sterilnog koncepta autoritarnog populizma.
