Foto: findagrave.com
Gdje bi Mostar nakon 1945. bio da se tog 14. februara 1945. u historiju nisu pobjednički zapisale antifašističke – partizanske divizije: 19. dalmatinska, 26. dalmatinska i 29. hercegovačka?
Znate li gdje bi nakon 1945. Mostar bio da grad nije dao 750 poginulih boraca, 1.517 žrtava fašističkog, ustaškog i četničkog terora?
Da tada nije tako bilo, da antifašističke – partizanske jedinice tada nisu bile ravnopravan i snažan dio Savezničke antifašističke alijanse – zajedno s Amerikancima, Sovjetima, Britancima i Francuzima – Adolf Hitler, vrhovni zapovjednik njemačkih snaga (koji je u to vrijeme morao lično odobriti svako povlačenje) i tada bi priznao poraz i izdao naređenje o povlačenju razbijene vojske, ali u tom slučaju poražena vojska Adolfa Hitlera ne bi se povlačila pred našim precima – antifašistima, već najvjerovatnije pred vojnicima Crvene armije.
I gdje bi Mostar nakon 1945. bio, gdje bi živjeli naši roditelji, gdje bismo živjeli mi – do pada Berlinskog zida?
Dame i gospodo, drugarice i drugovi, odgovor na ovo pitanje vrlo je jednostavan – svi mi bismo se rađali i živjeli iza „čelične zavjese“, u interesnoj sferi velikog Sovjetskog Saveza, u Varšavskom paktu. I bilo bi nam decenijama isto onako kao što je bilo Rumunima, Bugarima, Mađarima, Poljacima, Istočnim Nijemcima itd., koji se od fašizma i okupacije nacističke Njemačke i njenih saveznika/vazala nisu oslobađali sopstvenim snagama, već su u tom dijelu Evrope bili oslobađani od Crvene armije i njenog tadašnjeg vrhovnog komandanta Staljina.
Ali u Mostaru nije tako bilo – u Mostaru je bilo kako je bilo, sviđalo se to danas nekome ili ne – imena uklesana u kamenu nadgrobnih ploča Partizanskog spomen-groblja bila su naša ulazna karta za slobodnu Evropu, slobodni svijet, slobodan promet roba i ljudi, razvoj industrije i turizma, nesmetani odlazak na rad u inostranstvo (ko je to želio), slobodne prelaske granica pri putovanjima, besplatno obrazovanje, razvoj kulture, sporta, umjetnosti itd.
Mostar je 14. 2. 1945. postao dio slobodnog svijeta, zlatnim slovima upisan u povelju sistema vrijednosti antifašizma, koji je i fundament današnje EU.
Da li se danas kunemo da sa EU puta ne skrenemo?
Bio sam 2018. godine predsjednik Odbora za podršku obnovi kompleksa Partizanskog spomen-groblja u Mostaru. Zajedno sa članovima ovog odbora Florijanom Mickovićem, Milivojem Gagrom, prof. dr. Mustafom Selimovićem, Milicom Dogan, Zdravkom Gutićem, Muminom Išićem, Amirom Pašićem i Darkom Minarikom – uz svesrdnu pomoć „Centra za mir“ iz Mostara, te uz pomoć tadašnje Vlade FBiH i tadašnjeg premijera države BiH, nakon 20 godina nebrige i permanentnog devastiranja, u rekordnom roku od samo četiri mjeseca uspjeli smo u najvećem dijelu obnoviti i 9. maja 2018. svečano otvoriti ovaj spomenik Bosne i Hercegovine najviše kategorije, uz prisustvo uvaženih gostiju iz zemlje i svijeta, obilježavajući time prigodno Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom.
Foto: 9. Maj 2018 – Obilježavanje Dana Evrope i Dana pobjede nad fašizmom na tada obnovljenom Partizanskom spomen-groblju u Mostaru – projekcija boja EU u večernjim satima
Šef Delegacije Evropske unije u BiH Lars-Gunnar Wigemark tom prilikom je, na svečanoj ceremoniji – otvorenju ponovo obnovljenog spomenika, remek djela Bogdana Bogdanovića, 9. maja 2018. rekao da je Dan Evrope dan kad treba misliti na budućnost, ali i prisjetiti se prošlosti. Rekao je kako je ovo jedan od najvažnijih dana u modernoj povijesti Evrope.
Foto: Predsjednik Odbora za podršku obnovi kompleksa Partizanskog spomen-groblja u Mostaru Sergej Sergio Šotrić obraća se pozdravnim riječima prisutnim gostima iz zemlje i svijeta 9. maja 2018. na svečanoj ceremoniji otvaranja obnovljenog Partizanskog spomen-groblja u Mostaru, prilikom obilježavanja Dana Evrope i Dana pobjede nad fašizmom
Wigemark je tada rekao da je impresioniran simbolikom ovog spomenika i dodao: „Mislim da su upravo ove evropske vrijednosti utkane i u ovaj spomenik koji je projektirao slavni arhitekt Bogdan Bogdanović.“ On je rekao da je Partizansko groblje napravljeno po uzoru na sam Mostar kako bi gledalo u srce grada i podsjećalo nas na univerzalne vrijednosti koje nas povezuju.
„Arhitekt kaže da svaki ovaj kamen priča svoju priču, priču svakog mladog i starog čovjeka koji je dao svoj život i koji je u tim najtežim vremenima za Evropu imao snage i hrabrosti da podnese svoj dio odgovornosti“, kazao je ambasador Wigemark.
„Koliko god pričali o ovim vrijednostima“, dodao je, „one će uvijek biti podjednako važne i uvijek će nam dobro doći da se na njih podsjetimo.“
„Ove vrijednosti su utkane u same temelje EU, unije slobodnih, jednakopravnih građana EU kao jednog od najuspješnijih primjera mira i pomirenja u modernoj historiji, u okviru projekta za koji želimo da i BiH postane dio“, naglasio je tada Wigemark.
U junu 2022. godine Partizansko spomen-groblje, ovaj spomenik kulture najviše kategorije – nacionalni spomenik države Bosne i Hercegovine – i jedan od najautentičnijih sadržaja turističke ponude grada Mostara, ponovo je teško devastiran od (istražnim organima) još uvijek nepoznatih počinilaca. Tadašnji, a i sadašnji gradonačelnik Mostara dr. Mario Kordić tim povodom za medije je rekao:
„Dok se gradska uprava bavi pripremanjem projekata zaštite i revitalizacije svih kulturnih spomenika u našemu gradu Mostaru, nekoliko vandala sustavno radi na uništavanju istih. Veliki Bogdan Bogdanović, svjetsko ime, ostavio je dio svoje genijalnosti našemu gradu. Moramo se ponositi i drugima pokazivati naše povijesno nasljeđe. Čvrsto osuđujem vandalizam kojem svjedočimo i očekujem od svih institucija kažnjavanje vandala. Mostar ovo nije zaslužio! Gradska uprava će pokrenuti sve aktivnosti kako bi se sanirala nastala šteta.“
Lijepo i pohvalno, kako i priliči gradonačelniku Mostara, ali ako smo 2018. (sa stanovišta građevinskih/rekonstrukcijskih radova) puno zahtjevniji, skuplji i obimniji zahvat obnove Partizanskog spomen-groblja u Mostaru uspjeli apsolvirati za samo četiri mjeseca, iz kojih razloga obnova nastale štete zadnjeg vandalskog čina – nakon dvije i po godine – niti je ozbiljno počela, a kamo li da je završena?
Foto: Radovi na obnova Partizanskog spomen-groblja – april 2018.
Pozivam svoje drugarice i drugove iz SDP-a (kojima je ova tema možda najbliža), a prije svega premijera Federacije BiH i aktuelnog predsjednika Socijaldemokratske partije – Nermina Nikšića da zasučemo rukave. Vlada Federacije BiH dužna je osigurati: pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika – stoji u odluci Komisije za nacionalne spomenike.
U čemu je problem, drugarice i drugovi, ovog februara 2025?
Zašto se čeka?
Šta nas to sada sprečava u obnovi?
Da li se danas kunemo da sa EU puta ne skrenemo?
Pozivam i svoje drugarice i drugove iz ostalih političkih stranaka, kao i sve one koji nisu pripadnici nijedne političke opcije, ali jesu pobornici evropskog Mostara 21. vijeka/stoljeća, da se probude, da se pokrenu i da što hitnije (nadolazeća turistička sezona je pred vratima) obnovimo kulturno-historijski spomenik „Partizansko spomen-groblje“ u Mostaru, te da kontinuirano radimo na revitalizaciji i zaštiti svih kulturnih spomenika u gradu Mostaru.
I nije ovdje pitanje ove ili one strane, i nije ovdje pitanje u čijoj su se vojsci prije vise od 80 godina borili naši djedovi, i nije ovdje pitanje ni ideologije, niti je ovdje pitanje čiji su koji grobovi. Svi grobovi, pripadnika svih vojski, iz svih historijsko-povijesnih razdoblja grobovi su svih nas, to je naše zajedničko kulturno-historijsko naslijeđe, to su naši zajednički kulturni spomenici!
Ovo je pitanje da li idemo putem evropske civilizacije ili skrećemo s evropskog puta na stranputice barbarstva.
Ja želim evropski Mostar 21. vijeka/stoljeća, u čijem će godišnjem kalendaru 14. februara stajati kako obilježavanje godišnjice ubistva sedam mostarskih fratara služenjem svete mise u mostarskoj crkvi Svetog Petra i Pavla tako i obilježavanje i odavanja počasti za 750 poginulih boraca, 1.517 žrtava fašističkog, ustaškog i četničkog terora (1941–1945) polaganjem cvijeća na mostarskom Partizanskom spomen-groblju.
Ja želim evropski grad Mostar u kojem se neće devastirati niti jedan spomenik, u kojem se neće skrnaviti niti jedno groblje, grad u kojem će se poštivati zajednička prošlost naših predaka (od prethistorijskog vremena).
Ja želim grad zajedničke prosperitetne budućnosti!
Kakav Mostar ti želiš?
