U vremenu u kojem se umjetnost se često tretira kao luksuz, objavljujemo razgovor dvoje ljudi čiji su životi dokaz da je umjetnost borba za slobodu.
Dino Mustafić, režiser je koji je svojim filmovima i predstavama govorio sve o čemu su drugi šutjeli, i Jasna Diklić, glumica čije uloge ne stare jer su utkane u tkivo otpora i ljepote vode razgovor koji nadilazi formu novinarskog intervjua.
Iz razgovora saznajemo da gluma nije maska, nego ogoljena istina. Da režija nije konstrukcija, već potraga za smislom.
Jasna Diklić je svojim glasom i tijelom nosila najvažnije poruke našeg vremena, izgovarala stihove koje nacija često zaboravi i bila tu kad je trebalo biti hrabar. Dino Mustafić je na scenu i ekran donosio ono što se mnogi nisu usuđivali ni pomisliti: istinu bez dekoracije, ljepotu bez kompromisa.
U ovom razgovoru pričaju o umjetnosti, odgovornosti, o glumcu kao svjedoku epohe, o slobodi kao najskupljoj sceni na kojoj nastupamo. I dok slušamo njih, dvoje ljudi koji nikada nisu pristali na tišinu, možda ćemo i mi poželjeti da govorimo : hrabrije, iskrenije, dublje.
Jer kad se sretnu reditelj koji misli i glumica koja osjeća, scena postaje svijet. A svijet, barem na tren, postaje bolje mjesto.
