Najmanje tri velike bolnice nemaju ni osnovne hranjive infuzije koje su neophodne za liječenje pothranjene djece i odraslih.
Ove prizore opisalo je sedam ljekara – četiri iz Gaze i tri volontera iz Australije, Britanije i SAD-a – koji su protekle sedmice radili u četiri glavne bolnice u ovom teritoriju.
Nakon višemjesečnih upozorenja, međunarodne agencije, stručnjaci i ljekari sada otvoreno govore da glad hara Gazom, dok Izrael mjesecima nameće ograničenja na humanitarnu pomoć. Prema podacima Ministarstva zdravstva Gaze objavljenim u subotu, najmanje 56 Palestinaca umrlo je od gladi u julu – skoro polovina svih smrtnih slučajeva od gladi od početka rata prije 22 mjeseca.
Kako se glad širi, zdravstvene ustanove i osoblje, koje se već bori s ranama i bolestima izazvanim ratom, sada se suočavaju i s drastičnim porastom slučajeva pothranjenosti.
Izmučeni i ošamućeni, medicinari kolabiraju na odjelima, gdje ih kolege reanimiraju infuzijama slane otopine i glukoze. Uz hroničnu nestašicu osnovnih lijekova poput antibiotika i analgetika, ljekari sada ostaju i bez specijaliziranih intravenskih preparata za prehranu izgladnjelih pacijenata.
U sve četiri bolnice, ljekari su opisivali kako sve češće ne uspijevaju spasiti pothranjene bebe, već im mogu samo ublažavati simptome. Toliko su slabe da ne mogu primiti veće količine hranjivih tvari, jer bi njihovi organizmi mogli doživjeti „sindrom ponovnog hranjenja“ – potencijalno smrtonosnu reakciju.
U nekim slučajevima ni raspoložive infuzije ne mogu spriječiti smrt djeteta.
„Vidjela sam bebe koje su pred samom smrću“, rekla je dr. Ambereen Sleemi, američka hirurginja koja od početka jula volontira u bolnici Nasser u južnoj Gazi. „Donesene su izgladnjele i pothranjene, i nismo uspijevali da ih povučemo s ruba.“
Dr. Nick Maynard, britanski hirurg koji je volontirao u istoj bolnici do srijede, opisao je šok pri susretu sa skeletnom bebom za koju je mislio da ima svega nekoliko dana, a imala je sedam mjeseci.
„Izraz ‘koža i kosti’ nije dovoljan“, rekao je Maynard. „Vidio sam stepen pothranjenosti za koji nisam mislio da je moguć u civiliziranom svijetu. Ovo je namjerno izazvana glad koja se koristi kao oružje rata i izazvat će još mnogo smrti ako se pomoć odmah ne pusti unutra.“
Upitan za komentar, izraelski vojni odjel COGAT, zadužen za nadgledanje pomoći Gazi, naveo je da „nastavlja sarađivati s međunarodnim akterima kako bi omogućio ulazak humanitarne pomoći u Gazu, u skladu s međunarodnim pravom.“ Kasno u subotu, izraelska vojska je počela s ispuštanjem pomoći iz zraka na sjever Gaze i najavila da će pauzirati vojne operacije nekoliko sati dnevno u ključnim područjima radi lakšeg kopnenog dopremanja pomoći.
Svjetski program za hranu nedavno je objavio da trećina stanovništva Gaze danima ne jede. Organizacija Ljekari bez granica saopćila je prošle sedmice da je svaka četvrta trudnica i dijete koje dolazi u njihove klinike u Gazi – pothranjeno.
Ljekari tvrde da su mnogi drugi ljudi vjerovatno umrli od bolesti i povreda koje bi mogle biti izliječene – da nisu prethodno bili iscrpljeni glađu. Sve veći broj žena doživljava spontane pobačaje ili rađa prijevremeno – pothranjene bebe sa slabim imunitetom i raznim komplikacijama.
„Rezultat je porast infekcija, dehidracije i čak kolapsa imunog sistema kod novorođenčadi“, rekao je dr. Hani al-Faleet, pedijatrijski konsultant u bolnici Al-Aqsa Martyrs u centralnoj Gazi. „Neposredni uzrok smrti u nekim slučajevima je jednostavan: beba ne dobije dovoljno hrane – niti majka.“
Glad je naglo porasla nakon potpune izraelske blokade hrane od početka marta do kraja maja. Iako je Izrael od tada dopustio unos hrane, uveo je novi sistem distribucije koji je, prema riječima doktora i organizacija za ljudska prava, nefunkcionalan i opasan – gotovo da je nemoguće doći do hrane bez rizika po život.
Prije marta, distribucija je uglavnom vođena od strane UN-a iz stotina tačaka blizu naseljenih mjesta. Sada se pomoć dijeli s nekoliko lokacija koje upravljaju američki privatni izvođači bliski Izraelu, a do kojih većina Palestinaca može doći samo ako pješači kilometrima kroz izraelske vojne zone.
Na tim rutama, izraelski vojnici su ubili stotine ljudi. Potraga za hranom tako je postala smrtonosna zamka.
Iako u palestinskim dijelovima Gaze još ima hrane, cijene su nezamislivo visoke za stanovništvo koje je većinom nezaposleno. Kilogram brašna košta i do 30 dolara, kilogram paradajza isto toliko; mesa i riže gotovo da nema.
Palestinci su često suočeni sa smrtonosnim izborom: ili umrijeti od gladi, ili pokušati doći do pomoći i rizikovati da budu upucani – da bi na kraju zatekli prazna skladišta.
Izrael javno tvrdi da je novi sistem potreban kako bi se spriječilo da Hamas ukrade pomoć. No izraelski vojni zvaničnici su za The New York Times priznali da nemaju dokaze da je Hamas sistemski krao pomoć koju je dostavljao UN – glavni izvor pomoći u Gazi tokom većeg dijela rata. Izraelski vojnici, prema njihovim tvrdnjama, ispaljuju „upozoravajuće hice“ kako bi smirili nerede na putevima prema tačkama za pomoć. No, ljekari Maynard i Sleemi tvrde da su vidjeli rane koje pokazuju da su vojnici ciljali u torzo ljudi.
Izrael za situaciju krivi i Ujedinjene nacije, tvrdeći da one nisu u stanju da dovoljno brzo distribuiraju hranu. U subotu su izraelske vlasti saopćile da su uništile do 100 kamiona pomoći jer je ona istekla prije nego što su je humanitarne organizacije stigle podijeliti. UN, pak, kaže da izraelske restrikcije otežavaju prolazak konvoja kroz aktivnu ratnu zonu.
Nestašica hrane dodatno opterećuje već prenapregnuti zdravstveni sistem.
„Neki članovi osoblja su kolabirali tokom operacija. Drugi su se onesvijestili u hitnim službama jer nisu dobili ništa za jesti“, rekao je dr. Mohammad Abu Salmiya, direktor bolnice Shifa u Gazi. „Teret na njima je ogroman.“
Salam Barghouth, tromjesečna djevojčica liječena zbog pothranjenosti prošle sedmice u bolnici Al-Aqsa Martyrs, jedno je od najmlađih djece koje je zakazao novi sistem pomoći. Njena majka Hanin, 22-godišnjakinja, suviše je iscrpljena da bi mogla pješačiti do tačaka za distribuciju. Otac Akram (27) nikada nije uspio doći do pomoći prije nego što bi sve nestalo.
Poput većine Palestinaca, porodica je bez posla i preživljava od donacija rodbine i prijatelja. Najčešće jedu falafel, koji danas košta deset puta više nego prije rata.
Zbog toga Hanin često preskače obroke i kaže da je izgubila oko 13 kilograma – petinu svoje tjelesne težine – od početka rata. Ne može proizvesti dovoljno mlijeka da nahrani Salam, koja je rođena 21. aprila – nakon početka izraelske blokade.
Pri rođenju, prema riječima njenog doktora al-Faleeta, Salam je imala oko 3 kg. Tri mjeseca kasnije, ima tek 4 kg – najmanje 1,5 kg ispod normale.
„Dojim je kad mogu, a kad ne mogu – dajem joj formulu. Ali samo kad je imam“, rekla je Hanin. Jedno pakovanje koje koristi košta oko 120 dolara – više nego dvostruko skuplje nego izvan Gaze.
„Rođena je usred rata“, kaže majka. „A ja se svaki dan borim da je održim u životu.“
Dok Salam još ima pristup zdravstvenoj njezi u centralnoj Gazi, druga izgladnjela djeca na sjeveru nemaju ni tu mogućnost, jer je doprema pomoći u te krajeve još teža.
Jedan od njih je dvogodišnji Yazan Abu al-Foul, koji živi s porodicom u oštećenoj zgradi uz plažu u Gazi. Rebra, kičma i kukovi vire iz njegovog tijela. Njegova tetka Riwaa kaže da porodica ne može pronaći dovoljno hrane da ga nahrani, a bolnice u tom području su ih obavijestile da mu ne mogu pružiti bolničko liječenje.
„Rekli su nam da nema potrebnog materijala i opreme“, izjavila je Riwaa u telefonskom razgovoru.
Ljekari iz bolnica na sjeveru, centru i jugu Gaze izvještavaju o istim teškoćama.
„Nema nutritivnih dodataka, vitamina, formule za prijevremeno rođenu djecu, ni amino kiselina za infuzije – nema ničega“, rekao je Abu Salmiya. „Tijelima su te stvari neophodne. Bez njih – umiru.“
