Dodik: Gospodine predsjedniče, prešao sam Rubikon i bacio kocku. Povratka više nema. Sada je na Vas red.
Vučić: Kakav red?
Dodik: Red je da mi pomognete otfikariti pola Bosne, bez ikakvih ozbiljnih posljedica po mene, a Vi to sigurno možete, jer smo se mi republičkosrpski Srbi, otkada nismo bosanski Srbi, uvjerili mnogo puta da ste Vi nadčovjek.
Vučić: Vidi Milorade, Ti znaš koliko ja volim naš srpski narod i u Srbiji i u rasejanju i da mojoj sreći ne bi bilo kraja kada bih istovremeno mogao biti i „u rudarskom oknu i na kormilu lađe“, i u helikopteru-pilot i spasilac, i u srpskoj kuhinji – da pravim sendviče deci za školu – poznata Ti je ta moja sveobuhvatna očinska ljubav, a da ne govorim o svojoj najvećoj želji-biti ubijen a ostati živ, baš kao da je Nietzsche mislio na mene; E vidiš, na tom tragu, Ti želiš da ubijemo Bosnu a da ona u očima Zapada ostane cela, da odrežemo Republiku Srpsku, a da se to ipak ne primeti. Majčin sine, puno tražiš bre, pa nisam David Copperfield! Kako misliš nesrećo da to izvedemo?
Dodik: Ja sam već započeo rad na toj iluziji. Upoznao sam Vas da smo kao Narodna skupština pohranili u sef plan rukovanja secesijom, ja, đavo lično, rukovalac sam tog plana koji samo što se nije opredmetio u skupštinskim klupama i ako Rumenige Bećirović nastavi dosađivati sa državnom imovinom, vežite se, mi polijećemo. Vidite li Vi da su svi oni izašli sa deklaracijom o državnoj imovini koja je vlasništvo Bosne i Hercegovine i hoće zakon o imovini države u državnom parlamentu. Malo morgen Aleksandre! Zato sam uveo nove figure iluzije: prva je da je Bosna i Hercegovina sklepana od dva entiteta koja se međusobno trebaju dogovoriti šta je to Bosna i Hercegovina i ona reprezentacija političkog Sarajeva koja prva upadne u zamku entitetske kohabitacije, bit će dovoljna za sayonara Bosna; Druga, najnovija moćna figura mog kreativnog ludila je da Bosne uopće nema, da je to virtualna teritorija, nešto kao država bez prostora, pa kako će nešto bez prostora imati imovinu, ja ću to ponavljati do iznemoglosti a evo prešao sam i u ofanzivu s ovim zajedničkim papirom većine srpskih političkih stranaka, sad će se i Zapad time baviti pa mi nešto ponovo dati jer moja rušilačka energija je ogromna, Brisel će mi prije nešto ponuditi, nego gledati kako palim Reichstag na M. Dvoru, boli njih briga za Bosnu, samo da se ne puca. I tako ću doći do nove političke činjenice: samostalna Republika Srpska u okviru Bosne i Hercegovine! Eto Vam odgovora predsjedniče da Bosne nema a k’o da je ima ili još bolje – ima je a k’o da je nema, i svijet će biti zadovoljan koperfildskim rješenjem.
Vučić: Hm. Nisam baš siguran da je tako i da će biti tako. Ja Te podržavam da Bosna i Hercegovina nema imovinu, moramo nastaviti proces pljačkanja i prenosa imovine iz Bosne u Srbiju, kao što smo to već započeli u ratu, jao bre koliko ima divnih stanova po Beogradu, puni sehara, peškuna, ćilima (možda je i Tvoj lep), e bilo bi divno ozakoniti novo osiromašenje bosanskog pašaluka, ali, pazi Milorade, uvlačiš me u opasnu stvar – koju igru igraš crni Laktašanine, da Srbija k’o dobije na ćupriji a izgubi na mostu, da ne ostanemo i bez Kosova i bez RS-a? Preuzeo si ipak neke obaveze sa Trojkom, Osmorkom i međunarodnom zajednicom, mnogo su opasniji od SDA koju reduciramo na muslimane a i oni sami to vole i odmah smo na plusu u ovome islamofobičnom svijetu. Video si bre onog premijera Novalića kakav je status objavio na Facebooku protiv nevjernika, divan autogol za našu stvar ali SDA više nije u vlasti a i njegov tehnički mandat ide svome kraju, tako da mislim Milorade da si se malo preigrao sa svojim obećanjima.
Dodik: Nisam, šifra tavariš Putin.
Vučić: E plašim se da si nepromišljeno ubacio u brzinu više baš zbog naših prijatelja s Crvenog trga, mogli bi se opeći. Pehlivanim na žici ekvidistance, čuvam voljenu Moskvu od naših sankcija, glumim da Zapad ne vidi moju hermafroditsku poziciju, a zna western civilizacija da bih ja da položim srpska jaja i u Kremlj i u Washington ali Washington srpskim jajima ne veruje a i Moskve se treba čuvati moj Milorade, moj republičkosrpski Srbine, nadrapat ćemo zbog Moskve jednoga dana kada Liberalizam stvarno donese odluku – sporo se donosi odluka u svijetu debata, dijaloga i razgovora ali kad se donese, sjeti se avgusta 95-e – tri dana je bilo dovoljno da se zaustavi rat protiv BiH i naše ubijanje Sarajeva čemu sam i ja dao kreativan doprinos; I ništa nam nije dovoljno, evo sad organizujemo naučne skupove da nikakve opsade Sarajeva nije bilo, šta Ti misliš o toj našoj sposobnosti i potrebi da laboratorija Mita radi stoljećima, 24 sata dnevno-hoćemo li uspeti prevariti sve i vratiti se kao pobednici?
Dodik: Ma hoćemo, evo vidite mene, uspio sam uvjeriti svoj narod, uh kako volim reći moj narod, eros mi proključa do najvišeg nivoa nebeske Srbije, i ja vidim moj narod kako mi vjeruje da ne živi u Bosni i Hercegovini i da niko nikada iz mog naroda ni mrava nije zgazio. Proizvodim alternativnu historiju k’o Semir Osmanagić, znam da Republika Srpska nema kapacitet za samostalnu državu ali he he samostalna RS u Bosni i Hercegovini, ingeniozno nadahnuće, adresa đavo lično, zadnja pošta Amfilohije, sve dok ne stvorimo uslove da nas uzmete Aleksandre, da izbrišemo svaki trag našeg postojanja u Bosni. Da konačno budemo tako što nas neće biti. Iako, dok to sanjam, evo prilazi mi anđeo Gabrijel i govori mi da griješim, da je Bosna božanski smisao, iskonsko mjesto Muhamedove i Hristove bliskosti, da se ljudi raznih vjera i nacija okupljaju u stvarnoj bosanskoj historiji, da je nepoderiva njihova ljubav za zajedništvo, za razliku koja uključuje momenat jedinstva, za jedinstvo koje uključuje momenat razlike; Zamisli, govori mi anđeo kako je često u Bosni, kako u Žepču vidi mladiće i djevojke iz Teslića, u Prijedoru iz Sanskog Mosta, u Sarajevu iz Istočnog Sarajeva… i da svi pjevaju hoću život i istinu koja će nas osloboditi ali ja sam jači, ja sam Asmodej, ja sam zli Demijurg, graditelj usamljenog srpskog sveta i neću se zaustaviti dok te ne uništim anđele Gabrijele, dok ne uništim Bosnu, zemlju tvoje milosti.
Vučić: Snažan si Milorade Dodiče, uvlačiš me u svoju orbitu, jer mi se nekako sviđa tvoja đavolska argumentacija ali zadnjim atomima razuma još sam minimalno na svetloj strani, volio bih da sam imao snage da prihvatim britansku rezoluciju o genocidu, mogao sam se dodatno angažirati da rezolucija nedvosmisleno osudi i genocidna stradanja srpskog naroda kroz historiju na nedvosmislen način; Ovako, zamolio sam Rusiju da izdamo principe univerzalnog čovečanstva, da masovna ubistva naroda gledamo kroz famozni nacionalni interes, jebo nas sve više nacionalni interes, pa zar nije nacionalni interes da priznamo šta smo uradili Bosni tokom posljednjeg rata, zar nije nacionalni interes da ne instrumentaliziramo genocid nad srpskim narodom za novi krug mržnje a relativiziramo genocid nad drugima; Naprosto, lažemo, čuj na što smo spremni a lijepo mi što smo na to spremni – da tzv. naučnim argumentima kažemo da nije bilo opsade Sarajeva, čak mislim da ja takve nepodopštine i finansiram jer država to sam ja. Eto, veliki laktaški Srbine ti više nemaš dilema, potpuno si na tamnoj strani a ja se još opirem i još te podcenjujem Dodiče Milorade…
Dodik: … ne podcjenjujte me. Ako sam uspio nametnuti antidejtonsku naraciju kao prodejtonsku, ako sam sve političke stranke u RS-u uspio uvjeriti da je Bosna sastavljena od entiteta, da je prazan pojam čiji sadržaj tek tvore dva entiteta, da su politička, intelektualna, kulturna i medijska klasa većinski povjerovali u moju priču, bez obzira na stotine saopštenja, kominikea i odluka međunarodne zajednice a koje u potpunosti, bez ikakve dvosmislenosti, opovrgavaju moje antidejtonske aktivnosti, ako su svi srpski politički akteri u RS-u a koji ustavno nije samo srpski entitet, spremni mantrati budaleštine u koje ni sam ne vjerujem, ali rijeka slave me nosi u budućnost koju ne mogu izbjeći i moram izmišljati toksične političke nepodopštine jer ne mogu nazad, ne mogu pristati na državni zakon o državnom vlasništvu (e Paddy da si ovdje sada kako bi me otkantao) pa sam patentirao genijalnu umotvorinu i svi me iz opozicije ustvari podržavaju u materijalizaciji te umotvorine – da Ustavni sud BiH ne treba de facto postojati, može ako se neće baviti Ustavom, neka se bavi Predstavom Hamleta u selu Mrduša Donja, onda može, a samo ono što ja i srpska politička klasa RS-a smatramo Ustavom Bosne i Hercegovine, to je ustav – naša volja pretvorena u zakon; A Ustav BiH je takav da je u našem tumačenju njegov zadatak poništiti BiH, poništiti državu zbog čije je zaštite i osnovan, pa ako Ustavni sud BiH brani Bosnu i Hercegovinu, to je izdaja Ustava, moramo sve vratiti na fabričke postavke kako to mi vidimo fabričke postavke a one su takve da je RS srpska zemlja i da su sve odluke poslije Dejtona, npr. konstitutivnost naroda, izdaja Ustava; Mi ustvari ne želimo da postoji ustavno pravo Bosne i Hercegovine, nama nije potrebno tumačenje prava već samo okamenjena fikcija o nepromjenjivosti prekida vatre iz države Ohio; Ja hoću smrt Ustavnog suda BiH, Smrt je ime moje ustavne norme. I do moje smrti ja ću se boriti za trijumf smrti. Ne dam drugačije, ne dam da naša djeca, djeca naše djece proizvedu ustav za sebe, da ga mijenjaju, nadograđuju, moderniziraju…
Zamislite predsjedniče moju banditsku lukavost: napravio sam takav aranžman s mojim majstorima mraka na svim pozicijama u RS-u i u BiH da trajno proizvode argumentaciju kako je samo ono što je, po našem mišljenju, napisano 21.11.1995. u dejtonskom ustavu Bosna i Hercegovina (mada uopće nismo bili tamo) a svi amandmani na Ustav BiH više nisu Bosna i Hercegovina. Ha, zar nisam car. Jesam, ubistvo Bosne je moja misija, ja nisam bosanski Srbin, ja sam republičkosrpski Srbin. Na putu u trajni banditizam.
Vučić: Ubićeš i mene a ubićeš i Srbiju. Ja bih volio biti sve što si Ti ali nemam taj luksuz, naročito prema međunarodnoj zajednici. Prezirem ih ali moram glumiti finoću. I tebi preporučujem da se zaustaviš oko vrlo opasnog tumačenja bosanskog Ustava. Mogla bi uslijediti kazna pa da dobiješ ustav koji će, kao u Dijalogu u paklu između Machiavellija i Montesquieua (Maurice Joly) biti rezultat samo jedne glave a znamo koja bi to glava bila. Neće sigurno biti ni Putinova ni Xijeva.
Vidiš, otkriću Ti jednu tajnu dragi Milorade. Ponekad se zabrinem da li je ova naša strateška odluka o razvaljivanju Bosne kao i srpske države bila pametna ideja. Izgubili smo pola Bosne i Hercegovine, reducirali smo prostor svoje egzistencije, uvereni da je etnička usamljenost, koju smo napravili i nepojamnim zločinima, bolji izbor od Bosne i Hercegovine, od tradicije koju smo izdali. A mi smo, dragi moj Milorade, kako je to primetio genijalni srpski naučnik Trajan Stojanović a koji je, ej, doktorirao kod Brodela, mi smo narod prostora a ne narod vremena. Odustajući od prostora Bosne i Hercegovine kao zajedničke države svih njenih naroda, možda smo izgubili šansu da budemo i narod vremena. Oni koji pobeđuju.
Dodik: U cara Trajana kozje uši, ha, ha, ha. Nema šanse, pa to implicira povratak u Sarajevo. Među muslimane. Pa šta bi rekao Kusturica? Da sam izdao majčicu Rusiju. Ma nema teorije.
Vučić: Pa naravno da nema teorije, teorija je na Zapadu i zato stoljećima Zapad vlada svetom. Ne boj se. I moje srce kuca za Rusiju. I zato smo već u paklu, moj Milorade.
