Foto: unrwa
“Situacija moje obitelji je vrlo teška, sestro. Nisam si mogao priuštiti hranu. Ovdje je sve skupo.” Ove riječi mi je 15. ožujka poslao Ramez, 17-godišnjak koji živi u Gazi. “Sutra nemam što jesti. Ne znam što da radim. Glad se opet vratila.”
Tri dana kasnije, neposredno prije suhoora, posljednjeg obroka prije početka dnevnog posta tijekom svetog mjeseca ramazana, Izrael je izveo veliku kampanju bombardiranja, ubivši više od 430 Palestinaca, uključujući više od 180 djece.
“Samo Bog zna kroz što prolazimo”, poručio mi je Ramez sljedeći dan. “Otišli smo ne ponijevši ništa sa sobom, a sada smo na ulici. Situacija je izuzetno loša. Sve se dogodilo iznenada, a nismo to očekivali. Masakr se dogodio ispred nas i tražili su da se evakuiramo pod granatiranjem.”
Prošle godine, Ramez mi se obratio na Instagramu, platformi koja je postala slamka spasa za nebrojene ljude u Gazi koji pozivaju svijet u pomoć. Ne poznajem osobno Ramezovu obitelj niti imam ikakvu povijesnu vezu s Gazom. Ipak, od milijuna računa na Instagramu, njegova je poruka našla put do mene.
U narednim mjesecima njegove su poruke postale prozor u svakodnevnu patnju palestinskog naroda u Gazi. Prekid vatre ponudio je privremeni predah od bombardiranja i omogućio Ramezu da se vrati svojoj kući. Zatim, drugog dana ramazana, Izrael je prekinuo svu pomoć, što je ponovno izazvalo gladovanje. 18. dana svetog mjeseca obnovila je masovni pokolj.
Dok prekidam post, ovdje u Berlinu, razmišljam o svim palestinskim obiteljima koje nemaju gotovo ništa na iftarskim stolovima, koje umjesto ezana čuju izraelsko bombardiranje.
Ovo ne može biti stvarni život, zar ne? Ljudi, udaljeni samo nekoliko tisuća kilometara, doslovno gladuju i umiru pod bombama. I evo me u srcu zapadnog svijeta, koji ispovijeda vrijednosti demokracije i slobode, a opet, izravno doprinosi masovnom ubojstvu ljudi u Gazi.
Porezi koje plaćam kao njemački građanin idu izravno vladi koja u potpunosti podržava Izrael u njegovom genocidnom ratu protiv Palestinaca. Od pomisli na to osjećam se užasnuto.
Glad i genocid u Gazi
Ramez je pisao sporadično. Oklijevao sam pitati ga za više detalja, nesposoban podnijeti patnju s kojom se on i njegova obitelj svakodnevno suočavaju.
Znam da je bilo dana kada je jeo samo nekoliko kuglica falafela i malo pita kruha.
Njegovi snovi su završiti srednju školu i studirati računovodstvo. Umjesto toga, dan za danom, prisiljen je kontaktirati korisnike Instagrama, tražeći od njih da doniraju i podijele njegovu poveznicu za prikupljanje sredstava.
Otac mu je stradao prije rata i sada živi u stalnim bolovima, hitno mu je potrebna proteza ramena. Ostavio je Ramezu odgovornost za obitelj.
Ramez ima dva brata od 15 i 14 godina i tri sestre od 20, 12 i 8 godina. Otac mu je radio kao vodo i elektromehaničar, a majka domaćica.
“U Gazi ostaju razaranje i glad”, objavio je Ramez nekoliko tjedana nakon objave prekida vatre. Situacija njegove obitelji i dalje je bila teška. Iako su dobili neke donacije u hrani od humanitarnih organizacija, to nije bilo dovoljno za zadovoljenje njihovih potreba.
Vratili su se svojoj kući u južnoj Gazi, u području gdje je izraelsko bombardiranje desetkovalo civilnu infrastrukturu i zgrade.
Ramez je morao prijeći velike udaljenosti kako bi stigao do centra za distribuciju humanitarne pomoći – često su troškovi prijevoza bili veći od vrijednosti pomoći koju je primio.
Iako je komercijalna roba bila dostupna na tržištu, njegova obitelj nije si je uvijek mogla priuštiti. Nemaju nikakav izvor prihoda osim povremenih donacija koje bi dobili od stranaca na Instagramu.
Nakon što je Izrael blokirao svu pomoć Gazi, cijene hrane su skočile u nebo. Humanitarna pomoć je smanjena, dobrotvorne organizacije za hranu i pučke kuhinje zatvorene su zbog nedostatka zaliha. Ramezova obitelj tjednima nije primila nikakvu pomoć.
Sada na tržnici ima samo konzervirane hrane i nešto povrća, rekao mi je. “Ne mogu ništa pružiti. Treba mi oko 100 dolara dnevno za hranu zbog visokih cijena.”
Dana 15. ožujka, gotovo dva tjedna nakon izraelske potpune blokade Gaze, UNICEF je izvijestio da su stope pothranjenosti djece mlađe od 2 godine u sjevernoj Gazi porasle s 15,6 posto u siječnju na trenutnih 31 posto; 23 djece umrlo je od pothranjenosti i dehidracije u razdoblju od nekoliko tjedana.
Ostatak Pojasa također je doživio nagli porast, a Catherine Russell, izvršna direktorica UNICEF-a, primijetila je da je “brzina kojom se odvijala ova katastrofalna kriza pothranjenosti djece u Gazi šokantna”.
Pothranjenost tijekom djetinjstva može imati doživotne posljedice, uključujući veću vjerojatnost razvoja nezaraznih bolesti i smanjenu funkcionalnost imunološkog sustava. Nadalje, kašnjenja u razvoju izazvana pothranjenošću mogu dovesti do nepovratnih nedostataka u kognitivnim i motoričkim sposobnostima, povećanog rizika od izazova u ponašanju i znatno smanjenih obrazovnih rezultata.
Drugim riječima, izraelsko izgladnjivanje djece u Gazi upravo sada uništava sljedeću generaciju.
Navijanje za ratne zločine
U studenom je Međunarodni kazneni sud (ICC) izdao nalog za uhićenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg ministra obrane Yoava Gallanta. Optužilo je njih dvojicu za – između ostalih zločina – namjerno izgladnjivanje civila u Gazi.
Zapadne zemlje koje tvrde da poštuju međunarodno pravo spremno su izjavile da će ga prekršiti i ugostiti Netanyahua. Među njima su Mađarska, Italija, Poljska i Njemačka.
Friedrich Merz, koji bi trebao postati sljedeći njemački kancelar, nedavno je izjavio: “Pod mojim vodstvom, izraelski premijer će moći putovati u Njemačku bez ikakvih problema. Naći ću načina da se to dogodi.”
Ove su izjave signalizirale da Zapad nije imao namjeru pozvati izraelske vođe na odgovornost za njihove zločine. Nije iznenađujuće, nakon što se nije suočio s posljedicama za svoj nalog za uhićenje ICC-a, Netanyahu je odlučio ne samo obnoviti, već i pojačati genocidno izgladnjivanje i neselektivno bombardiranje u Gazi.
