“Ako ljudi nastave da vjeruju u činjenice koje se mogu provjeriti i poštuju duh istine u traženju većeg znanja, nikad neće moći da budu u potpunosti porobljeni.” (G. Orwell)
Godina koja je netom iza nas ostaće upamćena kao godina straha od svega onog što se dešavalo u poljednjoj dekadi razvoja čovječanstva i straha od onog što se nalazi ispred njega u dolazećim godinama. Fascinantan i teško kontrolisan tehnološki razvoj i plima retorike krajnje autoritarnog populizma, koji se po pravilu poziva na brojčanu nadmoć rase, nacije, plemena ili naroda, donosi strah i neizvjesnost, što čovjeka sve više gura u zonu melanholije i nemoći.
Diktator Bashar Al-Assad otišao je i ponio sa sobom oko $1.5 biliona bogatstva svog naroda i niko više ne može zamisliti njegov povratak u Siriju. Da li možemo zamisliti kakva bi danas bila Rusija bez Putina, ili Kina bez Xi Jinpinga, ili Turska bez Recepa Tayyipa Erdoğan-a, ili Mađarska bez Viktora Orbana ili Iran bez Ayatollaha Ali Khamenei? Sasvim sigurno teško ili nikako! Odlaskom ovih autoritarnih vladara s političkih pozicija sasvim bi sigurno došlo do urušavanje njihovih imperija, što ukazuje na svu slabost i nemoć preživljavanja autoritarnih populističkih režima, odakle i proističe njihova potreba za stalnim sukobima i ratovima koji ih održavaju u životu.
Invazija Rusije na Ukrajinu stvorila je najveću ljudsku klanicu poslije Drugog velikog rata u Evropi, u kojoj je prema zvaničnim procjenama ubijeno ili ranjeno oko 862.000 samo ruskih vojnika i civila, što iznosi skoro 2% ukupnog stanovništva Rusije u dobi od 20 i 60 god. Približno su iste brojke i na strani žrtve s kompletno razorenom infrastrukturom, prekinutim lancima snadbijevanja hranom, vodom i električnom enerijom i masovnim kidnapovanjem djece, što je prisililo više od 10 miliona Ukrajinaca da potraže spas u izbjeglištvu, što će ovaj rat označiti kao genocidni rat ruskog autoritarnog režima.
Lanac genocidnih ratova poslije Drugog svjetskog rata, koji su vođeni u cilju očuvanja autoritarnih režima, počinje s agresijom na Bosnu i Hercegovinu od njenih susjeda, koja je podržana od zajedničke vojske donedavno zajedničke države, koja se je raspala pod naletom autoritarnih nacionalističkih ideologija i retorike. Nespremnost i neodgovornost međunarodne zajednice da stane na put najtežem obliku ljudske surovosti, bestijalnosti i zločinu protiv čovječnosti, što će prouzrokovati više od 2 miliona protjeranih, preko 100.000 ubijenih i preko 150.000 ranjenih, od čega je 25% djece, da bi sve to kulminiralo s 8 hiljada ubijenih zarobljenika samo u jednom danu, čije su grobnice po nekoliko puta prekopavane i izmještene da bi se sakrili tragovi zločina.
Kontinuitet genocida
Ta nespremnost i neodgovornost međunarodne zajednice potaknut će i druge autoritarne plemenske, nacionalističke i vjerske lidere da, koristeći se iskustvom genocidne politike na Balkanu, iskoriste nemoć i neodgovornost čovječanstva da stane na put ljudskoj pohlepnosti i bestijalnosti. Odsustvo spremnosti čovječanstva da zaustave genocid na Balkanu i bezprizornu propagandu baziranu na vjerskoj mržnji i kulturnoj netoleranciji potaknut će novu ljudsku bestijalnost, koja će samo u roku od 100 dana umoriti na najgrozniji način više od 800.000 hiljada i protjerati preko 2 miliona ljudi iz Ruande (Rwanda).
Potom će slijediti novi genocidi protiv Rohingya naroda u Myanmar (Burma), a zatim i genocid nad palestinskim narodom u Gazi, koji će se, za razliku od prethodnih genocida, koji su dosta ostali skriveni od očiju javnosti, voditi pred očima cijelog svijeta, bez iskrenih i značajnijih napora međunarodne zajednice da se genocid zaustavi. Da tragedija za čovječanstvo bude veća, za genocid u Gazi optužena je država koja je nastala zbog najstrašnijeg zločina u istoriji čovječanstva, holokausta, počinjenim nad njenim narodom koji se sad našao u ulozi dželata. Put od najveće žrtve do najmonstruoznijeg zločina jeste put koji sada tegobno, s puno moralnih frustracija i političkih padova, prolazi međunarodna zajednica i jevrejski narod.
Put koji je vodio Izrael u genocid nad Palestincima bila je komanda iz Tore, jevrejske Svete Biblije, na koju je Jevreje podsjetio predsjednik njihove države nakon masakra Hamasa (terorističke grupe) nad nedužnim Jevrejima 7. oktobra 2023. “‘Morate zapamtiti šta vam je Amalek učinio’, kaže naša Sveta Biblija. I sećamo se”, kazat će Benjamin Netanyahu, premijer Izraela. Sveta Biblija (Tora) kaže: “Sada idi, napadni Amalečane i potpuno uništi sve što im pripada. Nemojte ih poštedjeti; pogubiti muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce.” I tako je s pozivom na Svetu Bibliju počeo otvoreni rat protiv terorističke grupe, koji će kasnije kulminirati u genocid nad Palestincima na samom početku ovog milenija.
Četiri od pet naznačenih genocida počinjeni su na vjerskoj platformi, dok je samo jedan, onaj u Ruandi, počinjen na ideološkim razlikama, što ukazuje da se retorika autoritarnog agresivnog populizma najeksplicitnije oslanja na vjerski, rasni i plemenski identitet, gdje se još uvijek najlakše nalazi zajednička “solidarnost u frustracijama” u najbrojnijim narodima i zajednicama, što je određujuće za definiranje same prirode krajnje desnog autoritarnog populizma.
Na globalnoj sceni 2024. godina bila je godina definitivnog impregniranja krajnjeg desnog autoritarnog populizma, godina enormnog bogaćenja političkih vladara i diktatora, iz čega će izrasti novi još opasniji i dekadentniji autoritarni vjersko-nepotističko populizam, koji vodi u vladavinu nekoliko najbogatijih porodica na svijetu. Migrantski pokreti biblijskih razmjera, akumulacija nezadovoljstva i eksplozija nasilja i brutalnosti u najsiromašnijom dijelovima svijeta, sve izraženije gura čovječanstvo u novu globalnu podjelu između “kulture dominacije i arogancije” s jedne strane i “kulture marginalizacije i pobune” s druge strane, što sve otvorenije kreira “globalnu kulturu straha i mržnje”.
Na čelu najvećih i najmoćnijih država našli su se bezobzirni tajkuni, prevaranti, rijaliti show glumci i improvizatori. Šta reći za autoritarne vladare kao što je Vladimir Vladimirović Putin, čije se lično bogatsvo procjenjuje na $40 milijardi?! Kako odrediti prirodu vladavine Maha Vajiralongkorna, kralja Tajlanda, s više od $30 milijardi bogatstva, ili Hassanala Bolkiaha, sultana od Brunei, sa $20 milijardi ličnog bogatstva, ili Vladavina Khalifa bin Zayed al Nahyana, predsjednika U. A. E, i njegovog zamjenika Mohammeda bin Rashid Al Maktouma, čiji zajednički imetak prelazi sumu od $25 milijardi. Slijede ih Mohammed VI, kralj Maroka s ličnim bogatstvom od $5.2 milijardi, Mohammed bin Salman Al Saud, Princ i vladar Saudijske Arabije, s ličnim bogatstvom koje nadmašuje $25 milijardi i drugi iz zemalja plina i nafte, koji ne zaostaju mnogo iza njih.
Za petama su im zapadnjački tajkuni predvođeni autoritarnim Donaldom Trampom, predsjednikom USA, Sebastianom Pineraom, bivšim predsjednikom Čilea, Nicolásom Madurom, predsjednikom Venecuele, i drugi brojni zapadni autoritarni politički lideri. Bogati autoritarni populistički lideri velikih sila magičnom snagom privlače autoritarne političke lidere koji se pojavljuju u brojnim demokratskim zemljama, uvlačeći ih u svoju mrežu političkih intriga i manipulacija.
Populisti i demagogija
Ovoj autoritarnoj desničarskoj mreži bogatih političara često pripadaju vlasnici i direktori velikih globalnih korporacija i komercijalnih banaka, diktatori malih siromašnih zemalja, razni šeici i trgovci narkoticima, bijelim robljem i oružjem, što čini opštu sliku svijeta na kraju ove godine krajnje sumornom i neveselom.
Ima li nade da će ova godina, u koju uskoro ulazimo, donijeti neke promjene i otvoriti bolje vidike. Ako pogledamo samo nekoliko podataka, teško je biti optimista za vrijeme koje se nalazi ispred nas. Vrijednost imovine koju kontrolira svjetski autoritarni politički establishment u saradnji s globalnim biznis/krimi kapitalom raste geometrijskom progresijom. Samo u ovoj godini iza nas 1% bogatih kontroliralo je 24 zemlje od svakih 26 zemalja. U USA 1% najbogatije populacije kontrolira 95% finacijskih tokova u zemlji, dok je 90% populacije postalo znatno siromašnije u periodu od 2009. do ove godine. Sedam od svakih 10 ljudi u svijetu živi u zemljama gdje je nejednakost drastično porasla. Također, 10% najbogatije populacije u svijetu raspolaže s više od $110 triliona, što je 65 puta više od ukupnog društvenog bogatstva polovine siromašnog svijeta.
Slika svijeta postaje još sumornija ako se podastru podaci koji se dešavaju u posljednjim godinama na globalnoj političkoj sceni na kojoj se političke stranke s krajnje lijevom političkom orjentacijom nalaze u hroničnoj potrebi suradnje s krajnje desnom autoritarnom populističkom strujom, prepuštajući sve više donošenje političkih i ekonomskih odluka u ruke desno orijentiranih društvenih opcija koje isključivo podržavaju rast nejednakosti između ljudi kroz dizajniranje pravnog i političkog sistema, koji radi u korist bogatih na račun siromašnih, što sve snažnije vodi socijalnim tenzijama i prijetnjama općeg političkog sloma međunarodnog poretka.
Politika krajnjeg autoritarnog populizma, nacionalizma i separatizma potpuno je paralizovala modernu centralnu političku platformu, koja sve otvorenije biva prisiljena prepustiti dionice nacionalnog kapitala u ruke krajnjih autoritarnih desnih opcija, što lijevu platformu, koja nikako da pronađe pravi odgovor na izazove kao što je globalna migracija, promijenjeni identitet masa, promijenjena struktura društvene moći i nova uloga države u novoj globalnoj ekonomiji, čini sasvim nemoćnom.
Materijalne promjene koje su na vidiku, nove tehnologije, vještačka inteligencija (AI), kompjuterski algoritmi, kvantno računarstvo, dostupnost bibliotekama otvorenog koda traže novi ključ tehnološkog razvoja, što traži nove ekonomske, socijalne i psihološke promjene u društvu, nove saveze, nove modele poticanja investicionih ulaganja, nove standarde i nove pokazatelje uspješnosti poslovanja korporacija u procesu stvaranja “zajedničkih globalnih vrijednosti”. Ove promjene same po sebi nužno traže novi model globalne proizvodnje i novu prirodu odnosa između države, društva i čovjeka, što samo po sebi otvara širi prostor za ljudsku kognitivnu kreativnost, kao najznačajnije revolucionarno prestrojavanje čovječanstva u 21. stoljeću. Od toga kako će čovjek razumjeti to revolucionarno prestrojavanje čovječanstva ovisit će i pravac destinacija prema kojoj će se uputiti homo sapiens u ovom milenijumu.
Danas najveću prijetnju slobodi mišljenja predstavlja autoritarna populistička demagogija, koja se koristi svim tehnološkim, znanstvenim i materijalnim dostignućima ljudske civilizacije da bi slobodu ljudske misli stavila u funkciju razaranja i demonizacije globalnog društva, kako bi učinila nemoćnim homo sapiensa da djeluje jedinstveno i odgovorno.
