Može li se ovom čovjeku vjerovati?
Trjiumfalni povratak Donalda Trumpa kao predsjednika dobro je prodrmao saveznike SAD-a. Iza njihovih odmjerenih čestitki jasno se može naslutiti strah da bi ih Washington uskoro mogao tretirati kao zamjenjive šahovske figure na globalnoj tabli. To bi stvarno bio značajan prijelom. U mandatu predsjednika Joe Bidena SAD uložile su velika sredstva za jačanje svojih saveza i partnerstava da bi se suprotstavile zaoštrenoj konkurenciji s Kinom i invaziji Rusije na Ukrajinu.
Mnogo govori u prilog tome da im je to uspjelo. Od SAD-a vođeni NATO energično je povezao sve snage protiv Rusije. Trgovinski rat SAD-a protiv Kine dobio je u međuvremenu odjek u Evropi. Time što je Japan udvostručio izdatke za odbranu, priključio se režimu sankcija protiv Rusije i ojačao svoje veze s Južnom Korejom približio se SAD-u. Filipini počinju nakon jednog perioda otuđivanja praviti zajednički front protiv Kine. Indija i dalje ostaje bliski partner. “Mi smo jači nego ikada”, mogao se s ubjeđenjem pohvaliti Joe Biden na proslavi 75. godine NATO-a ovoga ljeta.
Saveznici i partneri SAD-a nastoje se osigurati na sve strane
Ukoliko se bliže posmatra, primjećuje se iza kulisa i drugi trend. Saveznici i partneri SAD-a, naime, pokušavaju da se osiguraju na svim stranama i da zaključe nove dogovore sa zemljama van zapadnog područja uticaja. Ovaj razvoj vidljiv najviše na Globalnom jugu potaknut je manje od pojedinih šefova država, a više od same strukture međunarodnog sistema. U svijetu koji je sve jače određen mnogostrukim savezima i transakcionizmom SAD-a ne mogu se više osloniti na lojalnost svojih prijatelja. Ovaj je razvoj već odavno u toku i nema puno povezanosti s Trumpom.
Već od prije nekoliko godina s Turskom i Tajlandom dvije zemlje u razvoju otpojile su se od velikog saveznika i kreću se stalno u trouglu između SAD-a i njihovih rivala. Dugogodišnja članica NATO-a Turska bila je u sirijskom građanskom ratu jasan protivnik Rusije i najoštrije je osudila rusku invaziju na Ukrajinu. Ipak, Turska se nije pridružila režimu sankcija predvođenim SAD-om, nego je produbila svoje trgovinske odnose i energetsko partnerstvo s Moskovom. Turska je vlada čak uspjela da pokrene Rusiju i Ukrajinu na potpisivanje dogovora o izvozu ukrajinskih žitarica na svjetska tržišta, koji je važio do posljednjeg ljeta.
U Tajlandu su ubrzani napori da se jače povežu s Kinom. Pošto nema nikakvih teritorijalnih sporova s Pekingom, ali se zemlja vidi konfrontiranom s djelovanjem građanskog rata u susjednom Mijanmaru, Tajland je pojačao gospodarske odnose s Kinom, provodio više zajedničkih vojnih manevara i u međuvremenu kupuje tamo više od 40% svog oružja. Kao da demonstriraju svoju neovisnost o SAD-u, Turska i Tajland ove su se godine kao države partneri pridružili nezapadnoj skupini BRICS-a, koju predvode Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika.
Postupak obje države, međutim, ne znači da su one postavljene antiamerički ili antizapadnjački. Tajland je proširio svoj godišnji zajednički vojni manevar s trupama SAD-a i zatražio članstvo u OECD-u. Turska opet kupuje američke borbene avione i objašnjava da ne bi pristupila grupi BRICS-a da je imala šanse pristupiti EU. Ko se želi osigurati, traži u svim pravcima.
Samit BRICS-a prošlog mjeseca bio je za Indiju siguran prostor da omogući prvi ozbiljan sastanak šefa države Narendra Modija i Xi Jinpinga nakon pet godina. S povlačenjem trupa s dva granična punkta na Himalajima moglo bi najaviti Indiji popuštanje s Kinom, koje bi potkontinentu moglo osigurati veći manevarski prostor u odnosu s američkim saveznikom. Partnerstvo sa SAD-om ostaje garantovano i dalje stabilno. Međutim ono će biti stavljeno na probu s gledišta nastavljenih odnosa Indije s Rusijom i preuzimanje vlasti u Bangladešu od prema Amerikancima prijateljske, ali prema Indiji kritičke vlade.
Čak i u srcu savezničkog sistema SAD-a postoje znakovi da rastu tendencije ka osiguranju na svim stranama
Čak i u srcu savezničkog sistema SAD-a postoje znakovi da rastu tendencije ka osiguranju na svim stranama. Prijedlog japanskog premijera Shigeru Ishiba za osnivanje “azijskog NATO-a” kao protuteže Kini zvuči najprije kao prihvatanje Pax Americana. Međutim Ishiba želi ukloniti i asimetriju u odnosu sa SAD-om, ostvariti više prava u odlučivanju za Tokio i uvući Kinu u regionalnu kooperaciju, naprimjer u zaštiti od katastrofa. Poraz će vladajuće liberalnodemokratske partije na posljednjim parlamentarnim izborima, međutim, torpedirati ambiciozne ciljeve vlade za povećanje vodnih izdataka i oslabiti od SAD-a željeni fokus na isključivanje Kine.
U Evropi su u međuvremenu populističke partije ostvarile neslućene uspjehe. U cjelini oni dovode u pitanje politiku SAD-a prema Ukrajini i često nisu voljni da NATO – kao što je uobičajeno u SAD-u – posmatraju kao svetu kravu. U Italiji vlada Giorgie Meloni pokazuje da uspon takvih snaga ne mora bezuslovno slabiti savez. Međutim u konačnici će Evropa, gledajući na novu politiku, biti stavljena pod jači pritisak da preuzme američke prioritete u odnosu na Rusiju i možda i na Kinu. Mađarska Viktora Orbana i Slovačka pod Robertom Ficom već nejguju odnose na sve strane. Ovaj bi model mogao u narednom periodu apsolutno naći dalje sledbenike u Evropi.
Amerikaci se trebaju pripremiti na dalje otpadnike
Zašto je osiguranje na sve strane trenutno tako atraktivno? Njegovi predvodnici nalaze se u nekadašnjim nesvrstanim državama Globalnog juga. Tamo su srednje i slabije sile koristile višestrana partnerstva kako bi se mogle potvrditi u neprijateljskom međunarodnom sistemu. Međutim postoje i dva nova razloga zašto ova strategija upravo sada izgleda atraktivna: prvi je nesigurnost budućeg svjetskog poretka, a drugi utisak da se unipolarni svijet, u kome su SAD tri decenije dominirale globusom, nalazi u nestanku. Pod ovim uslovima svrsishodno je ozbiljno se osloniti na rivale tog hegemona.
Međutim ova tendencija zaštite od rizika relativno je nova i daleko je od toga da bude dominantan trend među američkim saveznicima i sigurnosnim partnerima. No Amerikaci se trebaju pripremiti na dalje otpadnike. Umjesto isključivanja i oduzimanja Vašington bi se također mogao osloniti na drugu matematičku operaciju: sabiranje. Ali se za to mora odustati od vjere u jedinstvenost Amerike – koja SAD vidi kao svjetionik civilizacije, koja se bori protiv svih barbara – i razvijati vlastitu strategiju osiguranja.
Transakcijsko ponašanje lako je za Trumpa. No da bi pokrenuo SAD s neupitne dominacije na novo sigurnosno razmišljanje, izabrani predsjednik mora prevazići svoju impulsivnost i stvoriti plan kako uspostaviti mnogostrane saveze u korist Amerike. To je visoka prepreka, ali svijet koji se brzo mijenja zahtijeva i visoki ulog.
Sarang Shidore direktor je Global South Program na Quincy Institute i Senior Non‑Resident Fellow na Council on Strategic Risks. On radi uglavnom u području geopolitike i međunarodnih odnosa s težištem na Globalnom jugu i Aziji.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
