Što se Igmanskog marša tiče, za njegove učesnike se konačno može reći da su izgubili rat, jer iako su plodovi njihove borbe debelo obesmišljeni devedesetih, zvaničan poraz nastupa tek sada. Možda su početkom devedesetih izgubili državu za koju su se borili, možda su još ranije izgubili bratstvo i jedinstvo u koje su vjerovali, ali tek sada je došlo vrijeme kada se više ništa od ideja zbog kojih su pregazili igmanski snijeg ne može prepoznati u riječima i djelima onih koji se njima diče.
Onaj didin frend barba Tonino sa Šolte je nazvao moju mamu na mobitel. On je njoj rekao da je dida umra. Mama je cijuknila: „Kako to misliš, umra?“ Barba Tonino je rekao: „Nije doša kod Bepa u konobu! A bija nan je četvrti za trešetu! Znači, stoposto je umra!“ Mama je podviknila: „Pa možda nije doša jerbo je osta doma, čoviče, a ne zato jerbo je umra!“ Barba Tonino je rekao: „Zašto bi osta doma ako se u Bepa igra trešeta, jebaga led? Otkad ga znan, taj nije propustija ni jednu paku!“
Jasno je bilo nakon prošlih izbora da je Stranka demokratske akcije izgubila i politički legitimitet i moralni integritet za participiranje u bilo kakvom ozbiljnom obnašanju vlasti. Vrijeme će uskoro pokazati da je federalna Trojka od strane Dodika i Čovića procijenjena kao „slabija“ karika čak i od tako destruirane i bespomoćne SDA!? Odnosno, da su sada oni omiljeni, pažljivo odabrani partneri-protivnici.
U središtu više ne bi smio biti ni odgoj za bogobojažljivost ni odgoj za čovjekovo herojstvo, ni odgoj koji odgaja čovjeka u službenika Boga, ni odgoj koji odgaja čovjeka u Gospodara svijeta, nego odgoj za suštinsku dopustivost. Odgoj za otvorenost spram svijeta, svijeta kao prostora bivstvovanja.
"Uopće nije bitno da li je sjedište medija u Banjoj Luci ili Sarajevu, jer će se sudski procesi voditi tamo gdje je podnesena krivična prijava. Zakon je nakaradan i ima za cilj da ubije slobodu javne riječi i bilo kakvu vrstu kritike postojeće vlasti u RS-u, ali i u cijeloj BiH kada su oni u pitanju"
Društvo se, prema mišljenju Gojka Drljače, dijeli na zdrave i bolesne, i jedini način da ga spasimo od sigurna uništenja je da bolesnicima onemogućimo pristup javnoj sferi. Umjerenjačko-centrističku maštu očito raspaljuje ideja o medicinski potpomognutoj oplodnji poretka
Nijaz Duraković je bio čovjek za kojega je dana riječ bila…zakon i svetinja, velike energije, snage, volje i samoprijegora i čovjek koji nikada nije bio na prodaju, a jedino se tako moglo i izdržati sve ono što je, za njegovih, prerano ugašenih 63 godine život sijao i smrt žela, koji je uvijek imao, ako ne uvijek ispravan, onda uvijek uspravan stav, koji je rekao NE Slobodanu Miloševiću kad je to bilo najteže reći…
Potpuno je jasno da je ovaj prijedlog upućen ne zato što se želi nešto unaprijediti u kaznenom postupku, već zato što HDZ želi da mediji u Hrvatskoj prestanu pisati o njihovim aferama, da prestanu raditi svoj posao i da javnost ne zna koliko se u Hrvatskoj krade
Kakav god da je slučaj, očigledno se radi o pokušaju gušenja kritike, a ovo samo po sebi dovoljno govori koliko je propaganda srpskog nacionalizma, koja je upućena građanima u RS-u, o slobodi srpskog naroda, nezavisnosti i kvalitetu života, zapravo obična obmana koja za cilj ima uspostavljanje izborne prolaznosti.
Generalna skupština UNa proglasila je 27. siječanj za Međunarodni dan sjećanjana na žrtve Holokausta. Tog datuma 1945. godine, Crvena armija je ušla u kompleks koncentracionog logora Auschwitz.
Situacija je usijana i sukob je predodređen da se pogorša jer se nova desnica, koliko god ekstremna bila, čini mnogo ukorijenjenijom nego što se može zamisliti.
Zato Zoran, bez obzira na sve, duboko vjeruje da Mostar može biti i svoj i komšijski, da su susjedi važni koliko i porodica, da mi mnogo bolje znamo od međunarodnih kako se zajedno živi i da nas ne uče šta je multietičnost jer im je tek djed osvajajući tuđe, vidio drugačije. I u ovako zamagljenom Mostaru, u unesrećenoj i podijeljenoj državi Bosni i Hercegovini, narodima koji su udaljeniji danas negoli prije tri decenije, Zoran Kazazić kao čovjek koji nosi prtljag dobrote i s uvjerenjima da se može više, brže i bolje.
